blog.vino.hr

Uz što bih ga pio, prvo je što mi padne na pamet kad kušam vino, a tijekom predstavljanja pet novih vina vinarije Benvenuti iz Kaldira pokraj Motovuna, iz glave mi nije izlazio roštilj. Možda već zbog prvog ponuđenog vina. Rosé 2017. nije lagana ružica kakve se rade za pijuckanje tijekom vrućih dana i toplih večeri nego čvrst i pun teran u čijem okusu dominira suhoća. Teško je opisati taj dojam i malo je vina koja ga pružaju, a zajedničko im je samo to što su iznimna. Ima Benvenuti Rosé 2017. i lijepu voćnost, koja zaobljuje, donekle i omekšava tu oštru suhoću, a prvi mi je gutljaj stvorio sliku odreska velikoga gofa, to znači da je živa riba imala više od pet kilograma, a mogla je imati i 30. Odrezak iz moje glave bio je ispečen na roštilju tako da meso nije sasvim pobijelilo nego ostalo blago crvenkaste boje, nježnije nego što je boja vina. Gofovo meso slično je tuninu, no svjetlije, a okusom je manje intenzivno, ali masnije. Odrezak gofa “tlocrtom” podsjeća na T-bone steak, no središnja kost više nalikuje na malo slovo “x” nego na veliko “T”. Pravom T-bone steaku, junećemu mesu koje se dobije s leđa i uključuje dio kralježnice, slabine i filea, dobro će društvo biti Caldierosso. Ime znači “crveno iz Kaldira”, a obitelj Benvenuti ovo vino radi od jednakih udjela terana, merlota, malbeca i tempranilla. Posebno su birali sorte za to vino, posadili ih 2010. na oko 300 metara nadmorske visine i prošle godine predstavili prvu berbu, iz 2015. Sad na tržište stiže 2016. Svaka je sorta vinificirana posebno jer svako grožđe sazrijeva u drugo vrijeme. Vino podsjeća na crianzu, što je oznaka zrelosti na etiketama vina iz španjolske regije Rioja i znači da je odležavalo dvije godine. Crianze su u Rioji sočnija, nježnija i pitkija vina od riservi, koje moraju imati tri godine, a u vinariji Benvenuti njihovu bi ulogu igrao čisti teran. Njega nisu predstavljali u Vinodolu jer 2015. već dobro znamo, a 2016. još nije spremna, no to je vino za jela od ponajboljeg crvenog mesa i, ako je Caldierosso za piti, zreli terani Benvenutijevih su za uživanje samo u posebnim prilikama.
Između Roséa i Caldierossa poslužene su dvije malvazije, a ni uz njih nisam mogao zaboraviti na roštilj. Prva je bila Malvazija 2017., klasično vino ove obitelji, koje je svake godine među najboljima u Istri. Osvježavajuće je, kao što i priliči njenoj mladosti, no ima i punoću, a naprosto je zvala na tikvice, patlidžane, rajčice i šparoge sa žara na koje se netom prije skidanja s vatre stavi malo svježeg sira, skute ili mozzarelle. Mladu malvaziju slijedila je zrela, čije je ime Anno Domini 2016. Macerirana je dva tjedna, dvije je godine odležala u hrastovim bačvama i odlična je pratnja školjkama poput Jakobovih kapica ili finoj bijeloj ribi sa žara. Zbrka je u ovoj priči nastala s bojama vina posluženima na prezentaciji, pa da raščistimo željeni redoslijed: Početi treba s Malvazijom 2017. i povrćem pa nastaviti s Anno Domini Malvazijom 2016. i školjkama ili bijelom ribom. Kako tamne vina, tamni i meso, pa idu Rosé 2017. i plava riba gof te Caldierosso s junetinom. Peto predstavljeno vino bio je slatkiš Muškat San Salvatore 2013. S roštilja bi mu dobro pristajala suha smokva umotana u tanki list pancete koja je, još dok je jako vruća, posuta ribanim zrelim tvrdim sirom. Ovo sanjarenje o roštilju nimalo ne umanjuje odličan izbor jela koja je u Vinodolu pripremio Zdravko Tomšić.Uz Rosé je poslužio juneći tatar, uz mladu malvaziju jadranski ceviche, odnosno svježu mariniranu ribu sa šparogama, uz zrelu Anno Domini rižoto od vrganja s dimljenim pačjim prsima, a uz Caldierosso janjeću koljenicu u umaku od majčine dušice. Uživali smo.