1. lipanj, 2018.

Plešivička obitelj Šember ima novi podrum u kojem će odležavati pjenušci, a na otvaranju su i službeno pustili na tržište izvrsni Pavel brut 2013. A Pavel su Doorsi. Orila se pjesma “Love Me Two Times” tog benda 25. svibnja na otvaranju novog podruma u Donjim Pavlovčanima dok se u potocima točio njihov prekrasan novi pjenušac, čija je druga fermentacija u boci počela 2014., na dan kad je hrvatska nogometna reprezentacija u Brazilu igrala utakmicu s domaćinom 20. nogometnog svjetskog prvenstva, a na tržište je izašao dvadesetak dana prije početka 21. smotre najboljih nacionalnih vrsta u Rusiji.
Opojan je taj Pavel berbe 2013., ali ne onako kao što su opojne bile tvari koje su Jimu Morrisonu i ekipi pomagale u stvaranju vječne glazbe. Nosu, ustima, pa i očima Pavel je svirao jednako lijepo kao što su Doorsi svirali ušima i svaki gutljaj kao da je i sam pjevao voli me dvaput. Zazivao je ljubav prema vinu, prijateljima, obitelji… Majka Ivanka, kćeri Lucija i Klara, otac Zdenko i sin Nikola (na slici) imali su dobar razlog za otvaranje magnuma, 1,5-litarskih boca svojeg odavno dobro poznatog pjenušca Šember brut. To je bila čista Metallica. Nije bijeli pjenušac Šemberovih težak, kao što je ponekad teška glazba Larsa Ulricha i ekipe, ali podjednako je čvrst. I piju ga lako čak i oni koji misle da ne vole pjenušce, kao što su neke Metallicine pjesme, poput “Nothing Else Matters”, pokraj 20-ak tisuća boca pjenušca složenih uza zid novog podruma, lako slušali i oni koji misle da ne vole taj bend. Tamo stvarno ništa nije bilo važno osim uživati u sreći skromne obitelji koja je imala ideju kakva vina želi raditi, a potom dovoljno ljubavi, znanja i truda da ih i napravi pa uđe među desetak ponajboljih hrvatskih vinarija, gdje im je svakako mjesto. Bilo je na tom putu dobrih i loših vremena, no nisu se Šemberi žalili. Štoviše, smijali su se dok se s razglasa čula pjesma “Good Times And Bad Times” Led Zeppelina. Kad je glazba utihnula, smijeh su nakratko zamijenile suze. Radosnice, naravno. Zasuzile su oči Zdenku Šemberu dok je pred ulazom u podrum pričao o ostvarenju sna, zasuzile su i njegovu ocu Stjepanu, a i prijatelju Tomislavu Tomcu, također vinaru i susjedu iz obližnje Donje Reke. Steglo se u tom trenutku grlo svakome tko je bio tamo. I ne bi bilo lako da nije pomogao Šember brut Rosé, nježan ružičasti pjenušac od crnog pinota koji je pomogao da se loša vremena zaborave, dobra pamte, a još bolja očekuju.
U novom podrumu je, kao u kolijevci, i četvrti pjenušac obitelji Šember, od baznog vina odnjegovanog u amfori. Riječ je o rizlingu berbe 2014., koji će odspavati još koji mjesec, možda i godinu, prije nego što ga puste u čaše. Nisam ga probao pa mu ne mogu pridružiti primjerenu pjesmu, no “All Right Now” grupe Free sigurno bi odgovarala. Uvijek je sve u redu kad se dođe u ovu vinariju, a svaki posjet pruži poneko iznenađenje. Uživali smo tijekom prijašnjih susreta u Chardonnayu sur lie iz 2004., Pintu 2002,, kako su nazvali bijeli pinot, te Žutom plavcu iz 1996. Šemberi puno eksperimentiraju i eksperimente ponekad i podijele s gostima. A igra bojama iz naziva sorti od kojih Šemberi rade vina ne bi bila potpuna bez Crvenog veltlinca 2005. Vino je pola godine macerirano u otvorenoj kaci i mirisom podsjeća na konjak. Okus? Okus je all right now.
Objavljeno u jedi, moli, vino, novo, pjenušavo, reportaže | Comments Off
1. lipanj, 2018.
Objavljeno u Vinske zvijezde 2018., vinske zvijezde | Comments Off
26. svibanj, 2018.
Nježno miriše po bijelom cvijeću, okus mu je čist, pun s fino izbalansiranim kiselinama. Sad je u najboljoj formi, opisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda Assyrtiko 2016. grčke vinarije Kir Yianni.Preporučili su ga uz jela od teletine i dodijelili mu tri zvjezdice i titulu vina tjedna. U Vrutku je butelja 94,50 kuna. U konkurenciji su bili i Graševina Pomale 2017., fino vino Vlade Krauthakera iz Kutjeva (Vestok, 62,74 kn), ugodni polusuhi Rosé 2017. Vina Belje iz Baranje (37,99 kn u vinariji) i Conde Valdemar 2017., pomalo ravno bijelo vino iz španjolske regije Rioje (Vrutak, 55,50 kn).



Objavljeno u Vinske zvijezde 2018., vinske zvijezde | Comments Off
18. svibanj, 2018.

Glavna je sorta slavnih mađarskih tokajaca, uz lipovinu te ponekad i žuti muškat. Dobro podnosi plemenitu plijesan i višedesetljetno odležavanje kakvo se očekuje od kralja vina i vina za kraljeve. U posljednje vrijeme sve više od njega rade i vrlo dobra, ponekad i odlična suha bijela vina. Širom svijeta ga znaju kao furmint. Naše staro ime mu je moslavac, što mu odaje i podrijetlo, iako su ga Moslavci zaboravili i okrenuli se škrletu. Slovenci ga zovu šipon, po iskrivljenoj francuskoj frazi “c’est si bon” (tako dobar), a Međimurci su ga prigrlili kao svoju sortu i nazvali pušipel.
Posvetili su mu i festival u Štrigovi od 18. do 20. svibnja. “Na Međunarodnom vinskom festivalu i sajmu vinarske i vinogradarske opreme može se probati sve najbolje što Međimurje daje, a čiju kvalitetu potvrđuju brojne nagrade. Međimurski vinari osvojili su tri medalje na prošlogodišnjem Decanterovu ocjenjivanju u Londonu, među njima i jednu i platinastu”, rekao je David Štampar, predsjednik udruge „Hortus Croatiae“. Festival pušipela u Štrigovi bit će odlična prilika za kušanje vina 24 međimurske vinarije te izbor koju posjetiti 25. i 26. svibnja tijekom Dana otvorenih podruma. Gosti međimurskih vinara bit će i njhovi kolege iz Dubrovnika i okolice, a međunarodni karakter ima zahvaljujući susjedima Slovencima i Mađarima, te Poljacima iz Kujawsko-pomorskog vojvodstva. Dani vina u županiji Zrinskih završavaju vinskim balom u dvorcu Terbotz 1. lipnja na kojem će i službeno biti otvorene prve boce pušipela berbe 2017. godine. Međimurski vinari bili su prije 30-ak godina najnapredniji u Hrvatskoj. U Zagrebu nije bilo restorana koji nije točio njihova vina barem kao otvoreno vino kuće, a imena Lebar, Matanović, Lovrec izgovarala su se s posebnim poštovanjem. Prije 20-ak godina kao da su nestali s vinske scene, a prije 10 su se hvala Bakhu, bogu vina, počeli vraćati. Priču danas vodi nova generacija vinara, mahom fakultetski školovanih. Povratak na vrh ne ide brzo, no čini se da su na vrlo dobrom putu. Pokrenuli su i klonsku selekciju pušipela, odnosno moslavca. Pokusni vinograd odabranih trsova s najboljim osobinama posađen je 2012. u Svetom Urbanu, a prva je berba bila 2014. na imanju obitelji Horvat.
Cilj je u dogledno vrijeme izdvojiti tri ili četiri najbolja klona pušipela čije će grožđe omogućiti proizvodnju različitih tipova vina, od pjenušaca, preko mlčadih i svježih vina do odležanih suhih pa i slatkih predikatnih. Primjeri takvih vina već se mogu kušati. Vinska kuća DGA od pušipela radi pjenušac Sibon, mlado vino ima gotovo svaka međimurska vinska kuća, a zrelije se iskazalo i u međunarodnoj konkurenciji. Pušipel Prestige 2016. vinarije Dvanajščak-Kozol osvojio je ove godine srebrnu medalju na prestižnom ocjenjivanju Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstraße u njemačkoj vinskoj regiji Pfalz. Slađe pušipele kasnijih berbi imaju, ili su imale, vinarije Novak, Cmrečnjak i Kossi. Povratak vinara na stare staze slave prate u Međimurju i restorani. Mala hiža u Mačkovcu odavno je hram dobre hrane, na Gastronautovoj listi 100 najboljih restorana lani su bili i Mamica iz Nedelišća, Trattoria Rustica i Barok iz Čakovca te lopatinečki Međimurski dvori, za svaku preporuku je i čakovečka Mundoaka, a restoran Terbotz u Železnoj Gori povezuje finu gastronomiju i enologiju. Vlasnik Branimir Jakopić prvi je međimurski vinar s platinastom Decanterovom medaljom. Osvojila ju je Graševina izborne berbe prosušenih bobica, odlična pratnja slavnoj međimurskoj gibanici.

Objavljeno u jedi, moli, vino, kusanje vina, sorte i(li) tehnologije, vinske ceste | Comments Off