15. lipanj, 2018.
Da sam ja Zlatko Dalić, ovu bih zvjezdanu ekipu poveo u Rusiju.
Obranu bih prepustio zrelim crnjacima. Sredina zadnjeg reda su Plavac mali 2013. pelješke vinarije kalifornijske vinske legende Miljenka Grgića i Zlatan Plavac Grand Cru 2011. hvarske legende Zlatana Plenkovića. Prvo je vino višeslojno, gusto, široko, prekrasnog mirisa tamnog voća, kremasto i još je u uzlaznoj putanji, a ni drugo, iako dvije godine zrelije, nije doseglo vrhunac. Tko ove autohtone hrvatske bisere drži u dobrim uvjetima, uživat će u njima i tijekom sljedećeg svjetskog nogometnog prvenstva 2022. u Kataru.
Bokove će čuvati, te započinjati naše napade, dva internacionalca. Meneghetti Red 2011. na lijevoj strani impresivna je i sadržajna, gusta i snažna, ali vrlo elegantna mješavina merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca iz Bala u Istri. Desno je Boškinac 2011. Cabernet sauvignon i merlot iz Novalje na Pagu osebujan je i bogat crnjak čija je čaša puna višnje maraske, čokolade, kave, duhana, a i njega je dobro pričuvati koju godinu jer će biti još bolje.
U srednjem redu su bijela vina. Kapetan i mozak ekipe je Venje bijelo Ivana Enjingija iz Kutjeva. Berba 1998. bila je svjetski prvak na prvom Decanterovom ocjenjivanju 2004., a Rusima treba predstaviti berbu 2006. koja je po vinarevim riječima, a s tom se tvrdnjom apsolutno slažem, još i bolja. Bijelo vino staro 12 godina može se usporediti s četiri puta starijim nogometašem, no sumnjam da postoji igrač te dobi koji ima toliko snage i svježine poput ovog remek djela od graševine, rizlinga, traminca, sauvignona i sivog pinota. Rame uz rame s Venjem je svojeglav, može li veliki nogometaš biti drukčiji, sjajan Grk Bire 2013. Svijetu malo poznato vino iz Lumbarde na Korčuli iznenadit će, štoviše oduševiti, svakoga tko ga proba, otprilike kao da se u Rusiji pojavi neki novi Messi. Veznjaci bliže protivničkom golu su Qvevri 2011., rizling iz amfore plešivičke obitelji Šember i Graševina Velika berba 2011. Iločkih podruma. Ta su vina 2015. i 2016. osvojila titule prvih među najboljima na hrvatskom tržištu, a svakim danom i dalje napreduju. Jedno je odlično, drugo izvrsno, oba su jedinstvena. Nogometnim rječnikom, jedno zabija škaricama, a drugo izravno iz kornera.
U vrhu napada su dva izvanserijska pjenušca. Tomac Amfora brut nature 2010. je mješavina chardonnaya i starih plešivičkih sorti koja je mjesecima stasavala u glinenoj posudi pa godinama sazrijevala u drvenoj bačvi boci. Danas je to bridak, ali čvrst pjenušac kojem se dive i u Champagnei. Neki glasoviti tamošnji proizvođači su s berbom 2015. i sami krenuli sličnim putom. Misal Istra drugi je napadač hrvatske vinske reprezentacije. To nije mješavina sorata, riječ je o čistoj malvaziji istarskoj, ali miješane su berbe. Sestre Peršurić su u vinariji u Višnjanu kombinirale 2007., 2008. i 2009. i dobile izniman, zreo pjenušac koji mirisom i okusom podsjeća na ponajbolje šampanjce s oznakom godišta.
Izbornik ovakve reprezentacije može biti samo vino koje je dobilo bolje ocjene nego igrači. To je Chardonnay izborne berbe prosušenih bobica 2007. vinarije Bodren iz Huma na Sutli. Svečanost u čaši, tako su ocjenjivači Vinskih zvijezda opisali ovaj zagorski nektar koji je osvojio 99 bodova od mogućih 100 i autoritet je, otprilike, kao što Pele može biti autoritet Neymaru. Kad bi i ostali sudionici prvenstva u Rusiji izabrali vinsku reprezentaciju, ova naša bila bi sasvim ravnopravna francuskoj, španjolskoj, portugalskoj, njemačkoj, argentinskoj, australskoj… Pa i talijanskoj, naravno, iako Talijani ne igraju u Rusiji.
Objavljeno u jedi, moli, vino | Comments Off
15. lipanj, 2018.
Objavljeno u Vinske zvijezde 2018., vinske zvijezde | Comments Off
8. lipanj, 2018.
Objavljeno u Vinske zvijezde 2018., vinske zvijezde | Comments Off
8. lipanj, 2018.

Nekad su simboli njemačke kvalitete bili Mercedesovi automobili, Stihlove motorne pile i rajnski rizlinzi. Danas se dijelovi za Mercedese rade širom svijeta, stihlovke uglavnom u Kini, a rizlinzi, i to veliki rizlinzi, na Plešivici. Pokazale su nam to obiteljske vinarije Braje, Jagunić, Kolarić, Kurtalj, Korak, Šember i Tomac. Sedam smo ih okupili na radionici u jaskanskoj dvorani Žitnica pokraj dvorca Erdödy. Sedam su nam vina donijeli, gotovo da smo imali i sedam berbi, dva su vina bila mlada, iz 2017., a ostala iz 2016., 2015., 2011. i 2008., ali imali smo sedam stilova vina i svih sedam bili su jako fini. Kako ga god vinificiraš, dobit ćeš posebno vino, zaključak je bio nakon toga kušanja. 
Počelo je prekrasnim Rajnskim rizlingom 2017. obitelj Roberta Braje. Finog je tipično rizlinškog voćnog mirisa i prekrasnog punog okusa, koji iznimno dugo traje u ustima i apsolutno dostojan etikete s Bakhovim likom.
Vinifikacija jednostavna, samo su se preko noći bobice namakale u moštu. Obitelj Jagunić macerirala je svoj mladi rizling tri dana, a kod njega se te vrlo tople večeri svidjela svježina. Očigledno su brali grožđe u različitom stupnju zrelosti, uostalom i alkohol je kod Braje malo viši, no ideja s kojom je ova radionica organizirana i bila je pokazati što nam sve rizling na Plešivici može dati. Franjo Kolarić svoj je Colleti Rajnski rizling 2016. njegovao 11 mjeseci u bačvi na finom talogu. To je burgundijska tehnologija kojom se postiže dugovječnost vina. Ovaj rizling je godinu dana zreliji nego prva dva, no još mu najmanje godinu dana treba da bude spreman za tržište. Okus mu je pun i snažan, ali miris pokazuje da je premlad. Dugo treba da se bilo što osjeti na nosu, a dominira korica kruha kroz koju se jedva mogu osjetiti arome jabuke i vinogradarske breskve. Odležavanje u bačvi, a potom i u boci, otvorit će ga i dodati mu sve što treba.
Drago Kurtalj predstavio je sasvim spreman zreli Rajnski rizling 2015. Dovoljno je svjež da će se lijepo piti ljeti, a dovoljno pun za jesen, pa i posebne prigode tijekom zime koja slijedi.
I obitelj Korak je na finom talogu odnjegovala Rajnski rizling 2011. Kvasci su bili prirodni, obično se za njih kaže da su divlji, ali vino se prekrasno smirilo, a zadržalo je i svježinu, pa bi malo tko rekao da mu teče šesta godina. No zrelost se vidi po finom petrolejskome mirisu tipičnom za starije rizlinge.
E njih je imao Rajnski rizling 2008. obitelji Šember. To vino nije bilo posebno pripremano za odležavanje, samo je prinos u vinogradu bio malen. Već je mošt pokazao da bi vino moglo biti vrlo dobro, a i nakon fermentacije se razvijalo u pravom smjeru, pa su ga Šemberi napunili u magnume. I to je bio pogodak. Godine zrenja u velikoj, 1,5-litrenoj boci, dale su i veliko vino.
Priča je završila Rajnskim rizlingom Amfora 2011. obitelji Tomac. Tri godine mlađi je od prethodnika, no šest mjeseci fermentacije dalo mu je posebne mirise i snažan okus, pa je to bio očekivani krešendo prekrasne vinske večeri.
Odlični su plešivički rizlinzi, ali nisu, reći će neki, ravni najboljim njemačkima s obala Rajne i Mosela ili iz Pfalza. Nisu, ali nisu ni tri, pet, 10 ili 100 puta lošiji, koliko su jeftiniji. Na listama najskupljih vina svijeta rizling je već godinama na drugom, trećem ili četvrtome mjestu. Riječ je o predikatnom vinu Egon Muller Scharzhofberger Riesling Trockenbeerenauslese iz mozelske podregije Saar, čija je prosječna cijena, bez obzira na berbu, u 91.042 vinoteke širom svijeta lani bila 11.439 dolara. To je gotovo 72.000 kuna. Naši proizvođači rizlinga sretni su ako im toliko vrijedi automobil kojim dostavljaju vina.

Objavljeno u jedi, moli, vino, kusanje vina, sorte i(li) tehnologije | Comments Off