31. svibanj, 2011.
Naći dobru kraljevinu za obiteljsko ljetno vino obavezan je zadatak svakoga tko tri-četiri ljetna mjeseca ne misli pit samo vodu. Vinčeko s 11 posto alkohola koje se izmiješa s mineralnom vodom može se piti i na temperaturama višima od plus 30, kad alkohol i one najjače baca s nogu. Uostalom, vino, kao ni gemišt, nije alkohol nego hrana. A fina, lagano mirisava kraljevina pristaje od jutra do – sutra.
Sauvignon Daruvar suho je vino koje će pristajati uz tost s gusjom ili pačjom paštetom za predjelo, školjke te finu ribu od kamena poput orade kao drugi i janjetinu ispod peke kao treći “pjat”. Neće biti loše čak ni uz sladoled ili slične deserte. Daruvarski sauvignon specifičan je po tome što ne gubi arome kad grožđe ostane dulje na trsu. Takav je, kažu, klon, a takav je i terroir. I puna jaka vina tamo mirišu poput svježih.
Merlot Meneghetti svakako treba probati. To je novo vino stancije poznate po superluksuznom smještaju i finim, ali podjednako skupim vinima. U suradnji s talijanskim enologom Walterom Filiputtijem, napravili su seriju pristupačnih, ali doista finih vina. Merlot 2008. bit će izvrstan uz svinjsko carsko meso i vratinu ili mljeveno meso s roštilja. Neće biti greška poslužiti ga ni uz pečenu patku s mlincima.
Refošk Rine Prelca iz Momjana vrlo je svježe i pitko vino primjereno večeri na nekoj terasi koja će početi pršutom, nekim tvrđim sirom i maslinama, a nastaviti se krepkim, pa recimo to i pravim riječima, masnijim jelom od divljači. Gulaš od zeca, paprikaš od fazana, pečeni veprov but jela su kojima ovaj refošk treba dodavati već tijekom pripreme i, naravno, zalijevati zalogaje.Vino se lijepo pije i uz razgovor.
Misno vino Toljanić izvanredan je izbor za pijuckanje prije spavanja za toplog vremena na kraju proljeća ili početku ljeta. S 12 posto alkohola to je relativno lagano i svježe, te slatko, a unatoč 30 grama šećera ne i preslatko vino od žlahtine. Zovu ga misno jer ima i suglasnost biskupskog ordinarijata Krk za prodaju pod tim imenom. Može ga se malo jače ohladiti i poslužiti u klasičnoj, ali ne prevelikoj čaši za bijela vina.
Objavljeno u top 5 | Comments Off
29. svibanj, 2011.
Od 3000 hektara hrvatskih vinograda zasađenih plavcem malim, manje od pet posto ih je na najboljim položajima koje bi u Burgundiji zvali grand cru. Dingača je oko 60 hektara, Postupa 10 manje, a na hvarskom položaju Ivanu Dolcu vinarija Svirče ima 15 hektara, ostali najviše još toliko. I tu nastaje većina plavaca kojima se opravdano dičimo pred cijelim svijetom. Trsje raste na strminama koje dosežu i 80 posto. Donji redovi korijenje puštaju gotovo u more, a gornji su i 550 metara viši. Do tih položaja dolazi se brodom ili tunelima ispod vrhova Sveti Nikola na Hvaru (628 metara) te Čučin (615) i Sveti Juraj (554 metra) na Pelješcu. Posjet je doživljaj za pamćenje, a jasno je i zašto su vina toliko skupa.
Takvi plavci vina su za posebne prilike, vjenčanja, krštenja, Božić i Uskrs, kažu Hvarani i Pelješani. Njihovi plavci s polja vina su za svaki dan koja će mnogi nazvati slabijima, iako ih ima vrlo dobrih i odličnih. Treba, naravno, više truda u vinogradu i smanjivanje prinosa na manje od kilograma po trsu pa će i rezultat biti jednak vinima s položaja na kojima je priroda regulirala sve.
Tri navedena položaja na južnim obroncima nisu jedina s kojih stižu najbolji plavci. Godinama to pokazuje i vino koje se zove Grand cru. Štoviše, zove se i Zlatan plavac, ne prema boji nego prema proizvođaču Zlatanu Plenkoviću. Radi ga od loza starih 40-ak godina s malih izdvojenih vinograda i to je vino godinama bilo standard za najbolje plavce prema kojem su se ravnali manji proizvođači s Hvara i Pelješca radeći svoja butik vina. I mnogi su dostigli taj standard, a neki ga i prestigli. Nažalost, i cijenom pa i od izvrsnog Zlatnog plavca Grand Cru, koji stoji više od 200 kuna, danas ima i dvostruko skupljih. Malo je takvih vina i sva se dobro prodaju pa ne treba očekivati da će im cijena pasti.
Tri sunca treba, a tri problema ima grožđe plavca malog. S neba ga prvo ono pravo sunce obasjava toplinom od koje zrije do kraja listopada, kad su obično berbe u najboljim vinogradima. I grožđe je tad toliko slatko da se prsti lijepe pa nije čudno da vina redovito nakupljaju 14, a katkad i više od 15,5 posto alkohola. Najbolji vinari i od takvih “gromova” mogu napraviti skladno i elegantno vino. Suncem se opravdano i hvale. Duboković s Hvara ima Plavac 2718, kojem brojka označava koliko je sati sunce 2009. sjalo nad lozom.
Drugo sunce koje grije čokote plavca odbljesak je od mora nad kojim se uzdižu vinogradi. More im daje i nužnu svježinu jer osigurava da temperatura ljeti ipak ne “odskliže” previsoko. Treće sunce lozi osigurava kamen iz kojeg raste. Cijeli dan skuplja toplinu pa je noću isijava. O ta tri sunca pelješki vinari rado govore. O problemima s plavcima radije šute.
Pokoju će riječ reći o nejednaku sazrijevanju grozda. Na grozdu plavca malog dio bobica može biti zreo, čak i prezreo, a dio još zelen. To je češće na lošijim položajima, a zelene bobice u vinu mogu izazvati izraženiju kiselost, tanine koji strše odnosno kvare okus te i boja može biti slabija od očekivane. Vina od tako sazrelog grožđa često su trpka, bez punoće i bez očekivanih i prepoznatljivih mirisa na zrele ili čak prezrele šljive, kupine, višnje, trešnje…
Vrlo rijetko progovorit će o novoj sadnji na, primjerice, Dingaču (lijevo). To je položaj na ograničenoj površini od oko 60 hektara na kojoj je malo mjesta za novo trsje. Kad bi se sadilo između postojećih čokota, grožđu bi pala kvaliteta. Sadi se, međutim, na iskrčenoj makiji prema vrhu brda koje najbolje položaje Pelješca dijeli od onih prosječnih. To geografski i jest Dingač, ali zbog ona tri nužna sunca grožđe neće moći dati istu kakvoću bliže moru i dalje od njega. Zato vinogradarski položaj Dingač treba ograničiti, bez obzira na to što će vješti vinari i s tih viših položaja vjerojatno dobiti odlična vina. No to neće biti Dingač.
A nikad na Pelješcu neće govoriti o brettanomycesu. Taj kvasac u vinu stvara neželjene kiseline i daje mu neugodan miris konjskog znoja, miševa i hrđe. U urednim podrumima ga nema i zato možda o njemu ne žele govoriti. Taj miris staje neki opisuju kao stil. Kao da je nošenje prljava rublja stil odijevanja.
Objavljeno u sorte i(li) tehnologije | Comments Off
27. svibanj, 2011.
Anonimni Amerikanac platio je 123.889 dolara (oko 645.000 kuna) bocu burgundca Domaine de la Romanée-Conti 1945. na dražbi kuće Christie’s 17. svibnja u Ženei. Platio je, dakle, gotoo 100.000 kuna za decilitar crnog pinota i to je najviša cijena dosad postignuta za vino iz Burgundije. Ukupna vrijednost podanih vina na dražbi bila je 3,4 milijuna dolara što je gotovo 18 milijuna kuna.
Sanduk s 12 boca bordoškog vina Chateau Lafite Rothschild 1982. kupila je francuska tvrtka za 67.813 dolara (356.000 kuna), a švicarska tvrtka dala je 84.766 dolara (445.000 kuna) za šest boca Romanée-Contija iz 1999.
Stara godišta vina Chateau Cos d’Estournel, 1895. i 1897. nisu postigla rekoprdne cijene. Prodana su za 20.000 odnosno 35.000 kunapo boci.
Objavljeno u kupi me, prodaj me | Comments Off
22. svibanj, 2011.
U proljeće se dvjema trećinama kraljevine dodaje trećina mineralne vode. Ljeti se pije pola-pola. U jesen se mlada kraljevina do prvog pretoka pije čista, a zimi je idealna kombinacija klasični gemišt “dva u osam”. Tako je, čudeći se i sam toj podjeli, 1976. pisao doajen hrvatskoga vinskog novinarstva Srećko Ljubljanović. Iako je prvi put čuo da se vino različito pije u različito doba godine, ustvrdio je prije 35 godina kako sezonski recept pristaje kraljici vinograda zelinskog Prigorja. A pristaje i danas.
Kraljevina je zbog niskog postotka alkohola i svježine pravo vino za vesele družine. Odlična je uz nareske, ribu neutralnog okusa poput pastrve te pileće i pureće bijelo meso. Na popisu sorti zapadne Hrvatske 1841. naveo ju je kao konigstraube, odnosno kraljevsko grožđe, glasoviti austrougarski ampelograf Franz Xaver Trummer. U zemljama njemačkoga govornog područja zovu je i portugieser roter. Tako je nazvana jer je njezine sadnice prodavao austrijski trgovac koji je u Beč došao iz Portugala.
U nas je zovu i brina, imbrina, kralovina, moravna… Potonje je ime dobila prema mjestu Moravče između Sesveta i Zeline iz kojeg, prema nekim izvorima, i potječe. Drugi tvrde kako je prvi trs otkriven u današnjem Zagrebu, na brijegu Kraljevec iznad Granešine. Pouzdano se zna da se sadi više od 1000 godina, a stoljećima je bila najzastupljenija sorta zagrebačkih četvrti Susedgrad, Vrapče, Šestine… Rasla je i u najužem središtu Zagreba, podno Strossmayerova šetališta, ondje gdje je danas uspinjača.
Kraljevina je većini vinoljubaca zagrebačke okolice bila i prva kapljica s kojom su se susreli. Mnogi su je podcjenjivali nakon što su malo naučili o vinima. A kad su o njima doista nešto i znali, shvatili su da je u svijetu puno kraljeva vina, ali samo jedna kraljevina.
Kraljevina sazrijeva rano, sredinom rujna, pa mnogi misle kako se od nje ne mogu raditi predikatna vina. Slovenac Otmar Šturm dokazao je da to nije točno.
Prvu smo kasnu berbu kraljevine imali 1996. Ponovili smo je 2000. U međuvremenu smo 1998. napravili ledeno vino, a 1999. izbornu berbu prosušenih bobica, govori vinar iz okolice Metlike čiji je vinograd kraljevine na slovensko-hrvatskoj granici. Dodaje kako od te sorte nije nimalo lako raditi predikate.
Kraljevina će dati dobro vino i od odloženih berbi samo ako u rujnu ima savršeno zdravo grožđe te ako ga se na trsu ostavi što dulje u jesen. Za to se nije lako odlučiti i treba se pripremiti. Već pri cvjetanju grožđa treba smanjiti prinos na najviše kg i pol po trsu. Vinograd u jesen treba zaštititi mrežom da kasnu berbu ne obave ptice, govori Šturm, koji je napravio 300 litara ledene kraljevine 1998. Imala je 11 posto alkohola i 160 grama neprovrelog šećera. Izborna berba prosušenih bobica 1999. imala je 8 posto alkohola, ali i 230 grama neprovrelog šećera. Tog je vina bilo samo 120 litara pa ne treba čuditi da se brzo prodalo iako je bočica od 0,375 litara stajala oko 300 kn. Uz takvu cijenu isplatila se sva muka i iščekivanje. Puno pristupačnija bila je odlična kasna berba 2000. Pola litre stajalo je 60 kn. Gotovo četiri godine ta je kraljevina odležavala u bačvi i dala prekrasno, elegantno, gotovo baršunasto vino s izraženim muškatnim aromama. One su u kraljevini uvijek prisutne, no u pravilu su vrlo nježne.
Nakon tih uspjelih predikata od čiste sorte Otmar Šturm kraljevinu je počeo stavljati u vino Akord. 
To je odležani suhi predikat, dakle bez zaostalog šećera, koji je u berbi 2005. imao 14,5 posto alkohola. Uz kasnu berbu kraljevine u njemu su i izborne berbe bobica žutog muškata te traminca. Sok od svake sorte šest je dana bio na bobicama, a poslije fermentacije vino je tri godine odležalo u korištenim drvenim bačvama.
Zbog visokog postotka alkohola vino je slasno, a voćni okus dugo traje u ustima. Unatoč godinama svježe je i najmanje nekoliko godina lijepo će se razvijati. Da vino ima budućnost, Šturm je pokazao puneći ga i u magnum-bocu u koju stane litra i pol te u kojoj zbog debljeg stakla i manjeg doticaja sa zrakom vina ljepše stare. I takva boca Akorda stoji 40 eura, što za vino iz vinski ne pretjerano cijenjene Bele Krajine nije malo.
Objavljeno u gemišt, sorte i(li) tehnologije | Comments Off
Vino.hr online vinoteka