blog.vino.hr

Nije pogreška u naslovu: Sorta s njemačke rijeke Rajne kao da je izašla iz raja. Pokazalo je to divno kušanje 12. listopada 2011. Bilo je 16 rizlinga i bilo je 16 sasvim različitih vina. I nisu se razlikovala po tome stižu li iz Francuske, Njemačke ili Hrvatske. Razlikovali su se po stilu, gotovo je svaki bio drukčiji. A posebno veseli što su se naši rizlinzi sasvim ravnopravno nosili s onima iz Alsacea i s obala njemačke rijeke Rajne po kojoj sorta i nosi ime.
Deset vinara i novinara uživalo je u mladim, svježim vinima berbe 2010. s malo neprovrelog šećera te zrelim, snažnim i punim suhim godinu dana starijim rizlinzima, među kojima je bilo maceriranih i odnjegovanih na kvascima. Uslijedila su starija, i suha i slađa vina mahom od kasnih i izbornih berbi 2007., 2006., 2005., 2004. i 2003., a vatromet je završio s tri rizlinga iz prošlog tisućljeća. Bile su to berbe 1998., 1992. i 1990. Službenog ocjenjivanja nije bilo, no često su se čule ocjene vrlo dobro ili odlično. A u najboljim vinima uživalo se u tišini.
Počelo je naopako i četiri gromovita vina od maceriranoga grožđa, što je za rizling poprilično neuobičajeno, poslužena su prva, tako da se kušaju dok su osjetila još sasvim svježa. Najviše se očekivalo od rizlinga iz amfore njemačkog biodinamičara Petera Jakoba Kühna. Riječ je bila o berbi 2005., dakle, odležanom vinu koje je prije nekoliko godina oduševilo Zvonimira i Tomislava Tomca te ih potaknulo da svoj rizling odnjeguju u amfori. I njihova se amfora, riječ je o berbi 2009. o kojoj smo već pisali, pokazala poprilično boljom od uzora iz Rheinpfalza. Obitelj Tomac u amfori drži grožđe otprilike šest mjeseci i potom ga ne preša. Samo “odgrabe” sok i stave ga na odležavanje u velike drvene bačve. Kühnove amfore (desno), za razliku od Tomčevih, nisu ukopane u zemlju, pa je možda i zato izgubio svježinu.
- Svježinu vinu osigurava njegovanje na kvascima. Dok kvasci rade, vino je mutno, a dok je mutno, ono je i svježe – objašnjavao je plešivički vinar Velimir Korak. Njegov na kvascima odnjegovan rizling iz vrele 2009. doista je vrlo svježe vino. Nije, naravno, mutan u boci, iako u njoj može ostati malo taloga jer nema umjetnog bistrenja i filtriranja. Grožđe je brano u nekoliko navrata kako bi i u toploj godini vino imalo kiselina.
Sličan, ali poprilično “mesnatiji”, je rizling 2009. obitelji Šember iz Donjih Pavlovčana ispod Plešivice. Maceriran je 24 sata pa odležan na kvascima u inoks bačvi. Potom je prebačen u drvene bačve, a od lipnja 2010. smirivao se u velikoj magnum boci od litre i pol.
Ovi su rizlinzi pokazali da sorta može dati puna, “debela” vina koja griju kao najboljii chardonnayi, a zadržavaju nježnost tipičnu za sortu hladnijeg podneblja. Korak je ponudio i divan slatki rizling izborne berbe 2007. koji nimalo nije zaostajao za izbornom berbom 2005. Nijemca Georga Breuera. Fini slatkiš bio je i Krauthakerov rizling 2009.Iako je dugo govorio da ova sorta nije za Slavoniju, Vlado Krauthaker potajno ga je radio i za polustaltko vino berbe 2009. rekao kako je prvo kojim je zadovoljan.
Rizlinzi su u pravilu bogati kiselinama, pa i vina koja nisu pripremana za starenje mogu izdržati nekoliko godina a da ne izgube svježinu. Dobrim se tako pokazao Tomčev rizling iz 1998. Prava vina za posebne prilike bili su arhivski rizlinzi Kutjevo berbe 1992. i daruvarski iz 1990. Potonji je vjerojatno ipak od graševine koja se prije nekoliko desetljeća u bivšoj državi često, ali sasvim krivo nazivala rizlingom.
Kušanje je pokazalo kako se rizlingom mogu popratiti cijeli ručak ili večera. Svježi mladi rizlinzi često su polusuhi, ali ta nježna slatkoća ne osjeća se jako jer je dobro zaokružena kiselinama. Takva su vina fini aperitivi i odlična pratnja plodovima mora ili dalekoistočnoj kuhinji.
Odležani, a posebno arhivski rizlinzi odgođenih berbi s karakterističnom aromom petroleja koja se razvija u boci, fino pristaju uz gusju i pačju jetru (foie gras). Macerirani rizlinzi i oni njegovani u velikim drvenim bačvama kakve rade u Alsaceu, primjerice, mogu pratiti i ozbiljna mesna jela poput teletine ispod peke. U vinariji Weinbach preporučuju ih uz pijetla u vinu (coq au vin).
Amfore nježnoj sorti poput rizlinga daju veliku punoću i jake arome, a vina su “suha ko barut”. Mogu se poslužiti uz kamenice, no takvo vino šteta je “kvariti” hranom. Treba uživati u njemu samom.

Još je bio rujan, a vinarija Bolfan Vinski Vrh iz okolice Zlatara ponosno je objavila kako je počela prodaja portugisca 2011. Odmah su ga uvrstili u svoje glasovite “blues” degustacije, na kojima se Bolfan vina piju uz birane zagorske specijalitete. Aktualna degustacija obuhvaća predjelo i glavno jelo s hajdinom kašom te štrukle za desert uz sauvignon, pinot crni i muškat žuti. Svemu prethodi srneći gulaš s mladim portugiscem u kojem se uživa i poslije “službene” večere, uz pečene kestene i blues glazbu pokraj kamina.
Portugizac je najpoznatije hrvatsko mlado vino, koje se uglavnom radi tako da bude prikladno za brzu potrošnju. On se doista najljepše pije tijekom jeseni, uz prekrasne plodove najšarenijeg i mnogima najljepšega godišnjeg doba. Koliko god će ljubitelji “ozbiljnih” ili “velikih” vina kolutati očima, teško da će moći predložiti kapljicu koja bolje od portugisca pristaje, osim uz pečene kestene, i uz buncek ili pečenice i krvavice s restanim krumpirom i kiselim zeljem, grah s repom ili martinjsku gusku s onim divnim sirotinjskim knedlima od staroga kruha i, ponovno, kiselim zeljem.
Jesenske zalogaje priprema i Mladina, koja je 15. listopada u podne u Zagrebu predstavila mladi portugizac.
Malo ljudi zna da se od portugisca radi i jedan od finijih hrvatskih pjenušaca. Riječ je o Tomčevu Roseu, u kojem je po 50 posto chardonnaya i portugisca. Riječ je o svježem i živahnom vinu koje je dvije godine odležalo na kvascima, pa ima i finu zrelinu. A iako će ga svi preporučiti kao mlado vino, na 15-ak zagrebačkih Festivala portugisca, čija je tradicija lani naprasno ugašena, znali su se kušati i izvrsni portugisci stari desetak godina. Pamtim i jednu “špijunažu” jaskansko-samoborskoga Kluba prijatelja dobrog vina, to su bila neformalna kušanja vina koja su tek trebala izaći na tržište, na kojoj je deset godina stari portugizac bio gotovo jednoglasno proglašen najboljim vinom.
Za takvu vinčinu treba se puno toga poklopiti. Osim podosta sladora, grožđe treba imati i jače kiseline. Čini se da je ova godina na Plešivici dala takvo grožđe. Velimir Korak i Zdenko Šember brali su ga između 5. i 10. rujna i jako su zadovoljni. Njihova ćemo mlada vina još pričekati, a po svemu što kažu, ti će portugisci moći odležati koju godinu. Ako se ne popiju.
Portugisca najviše ima u Njemačkoj. Posađen je na više od 4500 hektara. Do 2000. radili su uglavnom mlado vino, a onda mu počeli posvećivati veću pozornost u podrumu i njegovati ga u drvenim bačvama. Mađari portugizac stavljaju u svoje slavno vino Bikova krv (Egri Bikavér). U Austriji je treća najrasprostranjenija crna sorta, nakon zweigelta i frankovke, a sade ga još i u Vojvodini, Rumunjskoj te na jugozapadu Francuske, gdje od njega rade vino Gaillac rouge. Portugizac nema veze s Portugalom, gdje danas nema slične sorte, ali ima s Portugalcem. Ime je navodno dobio jer je u Beču njegove sadnice prodavao rasadničar podrijetlom iz Portugala. U Hrvatskoj se često spominje kako je to naš Beaujolais, no to se najpoznatije mlado svjetsko vino radi karbonskom maceracijom, tijekom koje sok fermentira u samoj bobici, a mošt portugizac kipi nakon prešanja grožđa.