blog.vino.hr

Na 1. svjetskom prvenstvu The World of Malvasia, organiziranom u sklopu Vinistre 2009., pobijedila je dubrovačka malvasija berbe 2007. Nike Karamana iz Pridvorja u Konavlima. Među 63 malvazije iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Španjolske, Portugala i Kalifornije, osvojila je najviše, 92,25 bodova na listi do 100 i veliku zlatnu medalju. Titulu svjetskog prvaka Niko Karaman dostojno je pozdravio sa stotinama čestitara ispred samostana u Pridvorju u Konavlima uz jagode sa šlagom. Slavilo se u svibnju, a njegova je malvasija dubrovačka bijela slatko vino u tipu prošeka. A malvasija dubrovačka daje i prekrasna suha vina. “Suho, voćno, oblo, toplo, južnjačko i iznenađujuće svježe”, pisala je o malvasiji dubrovačkoj obitelji Bratoš najpoznatija hrvatska sommelierka Daniela Kramarić. Takvo je i vino Andre Crvika: tipično južnjačko, puno i snažno, no s prekrasnim kiselinama koje će mu omogućiti da nekoliko godina lijepo stari u boci. Njegova malvasija zove se Marin Držić, a svaka berba na etiketi ima otisnut drugi broj. Na berbi 2008. pisalo je velikim znamenkama 500 jer je grožđe brano točno pola stoljeća nakon rođenja velikoga dubrovačkoga komediografa, a sad je na tržištu berba 2009. s oznakon 501.
Priča o malvasiji dubrovačkoj priča je iz davnina. Tako Andro Crvik kaže kako su u arhivi pronašli zapise o sadnji ove sorte na teracama pokraj kuća.
- Puštali su lozu da se penje na odrinu, kako se u konavlima naziva pergola. Bio je to visoki uzgojni oblik koji sam i ja iskoristio sadeći pokusni vinograd s 800 loza pokraj kuće. I naši stari pričali su da se malvasija uvijek puštala da tako visokoraste – ispričao je Crvik, čija se obitelj lozom i vinom bavi od 1897., a modernu su vinariju osnovali 1993. Doista je lijepo vidjeti kad loza tako visoko naraste, a lakše je i brati grožđe jer se ne treba saginjati. Posebice kad je riječ o vinogradu za pokazivanje i za svečanosti, pa u berbu redovito dolaze i djevojke u prekrasnim konavoskim nošnjama. Malvasija je bila jedino vino koje se nije smjelo prodavati bez dozvole poglavara Dubrovačke Republike. U zapisu iz 1424., Veliko i Malo vijeće Dubrovnika zabranila su prodaju vina po višim cijenama od odobrenih.
- Tko prekrši tu odredbu, neka mu se oduzme vino koje je prodao po većoj cijeni, odnosno vrijednost njegova vina. A gostioničar koji ga je prodao ima dubrovačkoj općini platiti 25 perpera, osim ako dubrovačka općina dade prodati malvaziju. Tada je može on prodati kako mu se svidi – odluka je dubrovačkih vlasti otprije gotovo šest stoljeća. Spominjanje imena sorte vinove loze u to doba rijetkost je i u svjetskim razmjerima.
Malvasija dubrovačka jedna je od pedesetak sorti koje se pod tim imenom uzgajaju u Grčkoj, Albaniji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj te na Kanarima, Azorima i Maderi u Atlantskom oceanu. Pretpostavlja se da je otprilike 20 sorti doista različitih, a ostalo su iste loze s različitim imenima. Sve su vjerojatno dobile ime po gradu Monemvasiji, mletačkoj utvrdi na grčkom poluotoku Peloponezu. Dubrovačka malvasija ista je sorta poput talijanskih malvasia delle Lipari i malvasia di Sardegna, španjolske malvasije di Sitges te grčke greco di Gerace.
Malvasiju dubrovačku nekad su vjerojatno radili samo kao slatko vino jer se takvo lakše moglo transportirati i sačuvati od kvarenja tijekom ljetnih mjeseci. I danas zrelo grožđe neki ostave da se do veljače prosuši na vjetru pa ga prešaju. To su dopadljiva vina, no pravu vrijednost, svježinu neuobičajenu za južnjačku kapljicu, malvasija dubrovačka pokazat će kao suho vino.