Dva su se vina izdvojila na lijepom kušanju osam “slatkiša”, predikatnih vina, na sastanku Kluba sommeliera u Agrokorovoj Akademiji vina 10.listopada 2011. Prvo, boje starog zlata, isprva je bilo pomalo zatvoreno na nosu no ubrzo je očaralo prekrasnim zrelim mirisima kao i gustoćom te uravnoteženošću u ustima. Drugo je bilo još slađe, kremasto, zlatno, medno, s mirisima suhog voća, posebice smokava te grožđica. Velika se rasprava razvila koje je bolje i kušači su se otprilike podijelili. Sve dok nisu saznali o kojim je vinima riječ. Ono prvo bilo je slatko vino argentinske vinarije Finca la Celia. Riječ je o mješavini semillona (50 posto), traminca (25 posto) i sivog pinota koje je deklarirano kao kasna berba, no mora biti riječ o puno višem predikatu, izbornoj berbi bobica ili čak prosušenih bobica. U vrijeme kušanja to je vino u Vrutku na akciji stajalo 49 kuna. Drugo je bilo Bodren Cuvee 2008, mješavina rizlinga i sivog pinota višestrukog Decanterovog “pozlaćenika” Borisa Drenškog iz Huna na Sutli. I to, nedvojben odlično vino, ipak je višestruko skuplje od argentinskog slatkiša.
Među ostalih šest vina dopala se Krauthakerova poluslatka graševina kasne berbe 2008. te suhi sauvignon Gaj iz Mldine, vino koje nije deklarirano kao odložena berba, no brano jest malo kasnije što se i osjetilo po naznakama plemenite plijesni.
Teško je doći hendikepiran na ovakvo kušanje mirisavih vina. Bilo je tu još muškata, traminaca…, a moj je nos bio pun nečega ne tako finog kao što su arome tih vina. Zato su napomene o mirisima prenesene riječi ostalih kušača.