Raste nam prodaja rajnskog rizlinga. Ljudi traže ovakvu svježu varijantu, rekla je Vera Zima, enologinja u Iločkim podrumima, o vinu koje odskače od ostalih rizlinga Podunavlja. Ova njemačka sorta traži hladniju klimu. Krajnji istok Hrvatske po temperaturama je bliži Dalmaciji nego rizlingovoj postojbini Porajnju, iako i kraj Iloka teče velika rijeka. No u Iločkim podrumima, vjerojatno pravilnim izborom trenutka berbe, dobili su rizling s gotovo savršenim omjerom alkohola (12,5 posto) i kiselina (šest grama po litri). Izvrstan je kao aperitiv, a fino će popratiti i hladna predjela. 
Chardonnay je druga slavna svjetska sorta kojom se Iločki podrumi mogu podičiti. Vrhunsko vino berbe 2009. dijelom je sazrijevalo u drvenim bačvama, a dijelom u inoksu. Njihovim je spajanjem nastalo izvrsno, puno vino neopterećeno dimom i paljevinom koji se prečesto osjete u vinima odležanima samo u drvetu. Ovaj chardonnay odlična je pratnja purici s mlincima.
Prije i poslije chardonnaya i rizlinga, u starom iločkom podrumu kušali smo graševine i tramince. Prva je sorta najrasprostranjenija u Iloku, kao uostalom u cijeloj Hrvatskoj, a drugom se Iločani ponose. Iako nisu izvorne hrvatske sorte, mnogi će se zakleti da baš na našim prostorima daju najbolja vina.
Graševina Premium 2011. među prvim je vinima punjenima pod novim, malo pročišćenim etiketama na kojima je istaknuta i napomena kako se vina Iločkih podruma pune na samom posjedu. Time žele istaknuti da su vina u bocama izvozili od 1710., a barun Philippe de Rothschild, vlasnik slavnog Chateaua Mouton Rotschilda, tek je 20-ih godina prošlog stoljeća počeo nagovarati vlasnike vrhunskih vinograda u Bordeauxu da sami počnu buteljirati svoja vina kako bi zadržali kvalitetu i reputaciju. Dotad su boce punili trgovci koji su vina kupovali u bačvicama.
Ta je priča bila i povod za posjet Iločkim podrumima, a veseli što bi graševina Premium bila puno i slasno vino i pod starom etiketom. Grožđe je kasnije brano, čime su osigurane nježne arome plemenite plijesni, a i cijena je zanimljiva: oko 60 kuna za vino koje fino prati najbolja jela od riječne ribe i lakša jela od mesa.
Kušali smo i sedam traminaca, od suhih do slatkih, od svježih do zrelih, od bazičnog za 35 kuna, do izborne berbe prosušenih bobica 2006. čija bočica od pola litre stoji 1000 kuna. I to sa starom etiketom.
Nije ona graševina bila vuk ni Snjeguljica, a nije bila ni jedina koju smo kušali. Za svaku je preporuku Graševina Principovac, poluslatko vino s 12,6 posto alkohola i 20 grama neprovrelog šećera koje može odlično popratiti slana jela i laganije deserte. Ni traminci nisu bili kozlići, a posebno ne patuljci. U suvenirnici Iločkih podruma prodaju devet “redovitih” traminaca te četiri arhivska, iz 1999., 1997., 1982. i 1978. Ne znam može li se itko u svijetu pohvaliti takvom ponudom. Baš zbog tolikog truda Iločana, uza sve što je priroda dala, traminci iz Iloka su najbolji na svijetu.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Graševina i sedam traminaca
23. rujan, 2012.Osam stoljeća rade rizling
16. rujan, 2012.
Njemačka obitelj Greiffenclau prije 800 godina prodala je vino svećenicima iz samostana Svetog Victora u glasovitoj vinskoj regiji Rheingau oko današnjeg Wiesbadena. Bačve pune vina od berbe 1211. morali su isprazniti kako bi u njih stavili mlado vino. Nekoliko generacija poslije, oko 1330. godine, obitelj je sagradila dvorac (schloss) Vollrads u kojem se i danas radi vino. To je najstarija “aktivna” vinarija na svijetu u kojoj proizvodnja vina nije prekidana. Upravo je na tržište pustila butelje iz 2011. i to joj je 800. berba.
Greiffenclauovi su, dakle, počeli prodavali vino četiri godine prije nego što je engleski kralj Ivan Bez Zemlje (John Lackland) izdao Magnu Chartu, odnosno Veliku povelju koja je ograničila samovolju kraljeva i preteča je današnjih ustava. Vino su prodali 31 godinu prije nego što je Bela IV. izdao Zlatnu bulu, povelju kojom je Zagreb postao slobodni kraljevski grad, a u njoj se spominju i vinogradi na obroncima Medvednice te bačve vina koje su naseljenici Gradeca dužni dati kralju. A bilo je to i 99 godina prije nego što je Dante Alighieri, čija je obitelj također radila vino, napisao “Božansku komediju” te 228 godina prije nego što je Gutenberg izmislio tiskarski stroj.
Grof Erwein Matuschka-Greiffenclau, posljednji nasljednik obitelji koja je u Njemačku došla iz francuske regije Lorraine, vino u dvorcu Vollrads radio je do prije 15 godina. Tad se ubio. Nitko ne zna zašto, ili to ne želi reći, a vinariju i dvorac preuzela je velika banka. U tom je detalju možda i tajna grofova samoubojstva jer se pričalo kako je početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća zbog financijskih teškoća kakvoća vina s etiketom Schloss Vollrads poprilično “vrludala”. Banka ipak nije rasprodala raskošno imanje s 60 hektara prvorazrednih vinograda zasađenih samo rizlingom kako bi se što prije namirila, nego je angažirala poznatog enologa i menadžera u vinarstvu dr. Rowalda Heppa koji je Vollradsu vratio slavu rizlinzima. Pune ih devet. I suha vina imaju neprovrelog šećera, oko osam grama po litri, a zbog visokih kiselina nisu svrstana u polusuha. Najslađa im je kasna berba s 85 grama. Stoje između 10 i 25 eura, a redovito osvajaju više od 90 bodova i mogu odležavati desetljećima.
Vinarija danas odaje počast tradiciji koristeći stare rajnske boce s “naboranim” vratom koje, ma kako rashlađene i orošene bile, neće iskliznuti iz šake. Rabe i staklene čepove, uobičajene za Njemačku, posebice za Franačku regiju oko Würzburga. A počast bi trebala odati i Hrvatskom zagorju. Zašto? Zato što je rizling, ponos njemačkih vinogorja koji je za mnoge, pa i autora ovih redaka, kralj bijelih vina, potomak stare sorte gouais blanc. Njemačko ime joj je weisser heunisch, a prema nekim povijesnim podacima, potječe iz Zagorja. Naše ime joj je bijela belina velika, a mnogi je zovu zagorski Casanova jer je roditelj čak 70 sorti vinove loze. Među tih 70 su, dakle, rajnski rizling, ali i chardonnay, najpopularnija bijela sorta na svijetu.
Možemo se mi podičiti i “gotovo najstarijom aktivnom vinarijom na svijetu” jer Kutjevo slavi 780 godina otkako su cisterciti osnovali opatiju i podrum (desno) u kojem i danas odležava vino. Svećenici francuskog reda osnovanog 1098. u Hrvatsku su stigli 1208., dvorac i podrum sagradili 1232., a Kutjevom su vladali do dolaska Turaka 1536. Turci su poharali ovaj kraj, ali nisu uništili vinariju. Navodno su potajno i sami pili.
A najstarija vinarija u svijetu otkrivena je prošle godine u Armeniji. Arheolozi su našli kamenu prešu, glinene posude za fermentaciju, one u kojima su ljudi prije više od 6000 godina čuvali vino, te kaleže iz kojih su pili. Vinarija je nedaleko od groblja, pa povjesničari pretpostavljaju da su između 4100 i 4000 godina prije naše ere ljudi pili vino u posebnim prilikama, primjerice na sprovodima pokojnika.
Bag-in-box za Modnog Mačka
11. rujan, 2012.
Crna za syrah i cabernet sauvinon, bijela za chardonnay i viognier te ružićasta za rose vina tri su torbe švedske tvrtke Vernissage namijenjene modno osvještenim ljubiteljicama vina ili modnim mačkima. Izgledaju poput pravih ženskih torbi, a namijenjene su transportu vina. Štoviše, svaka ima i malu slavinu, neki bi rekli pipicu, za točenje vina koja se izvlači iz torbice pri dnu sa strane. Torbice su pune, u njima su vina s oznakom Vin de Pays d’Oc, iz francuske mediteranske regije Languedoc-Roussillon. Torbice je osmislila Sofia Blomberg, a za sadržaj je zaslužan Takis Soldatos. On je 2005. u Švedskoj osnovao Nordic Sea Vinery, tvrtku koja kupuje grožđe širom svijeta, sok prepušta fermentaciji tamo gdje je grožđe uzgojeno, a u Švedskoj kasnije njeguje i puni vino. Podrobnije informacije o vinariji mogu se pronaći na http://www.nordicseawinery.se/welcome.html, a o bag-in-boxu za one koji prate modu na http://www.vernissagewine.com/welcome.aspx
Graševina je prvak svijeta. Češka graševina
9. rujan, 2012.
Koliko god bili ponosni na hrvatske graševine, Česima valja priznati da imaju najbolju na svijetu. Ledena berba 2001. sorte ryzlink vlašský, što je njihov naziv graševine, najbolje je ocijenjeno vino na svojevrsnom svjetskom prvenstvu slatkih vina u prekrasnom dvorcu Lednice u Južnoj Moravskoj.
Ekskluzivno natjecanje IceWine du Monde prošlog vikenda održano je drugi put. Prijavljena su bila 102 vina iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Slovačke, Češke, Moldavije i Kanade. Bile su to ledene i izborne berbe, te vina od grožđa koje se nakon berbe mjesecima suši na vjetru, a sve najsjajnije medalje pokupili su domaćini. Ocjenjivali smo naslijepo pa ih se doista ne može optužiti da su pobjeđivali preko veze.
Ledena graševina berbe 2001. vinarije Mikrosvin najbolje je ocijenjeno vino sa 92,67 bodova na listi do sto. To veliko vino ima 152 grama neprovrelog šećera po litri, no slatkoću prate visoke, ali ugodne kiseline pa svaki gutljaj “zove na još”, što kod tako slatkih vina i nije uvijek slučaj. A da uspjeh vinarije iz južnomoravskog Mikulova nije slučajan, pokazala je i njihova graševina ledene berbe 2002. koja je dobila 92,33 boda.
Preostale tri velike zlatne medalje, za osvojena 92 boda ili više, osvojili su vinari iz Južne Moravske za “slamnata” vina, odnosno ona od grožđa prosušenog u slami ili bambusovim kutijama. Nagrađeni su traminci Milana Sukala (berba 2009.) iz gradića Nový Poddvorov i vinarije Sonberk (2008.) iz Popica te chardonnay 2009. Ludvíka Maděřiča iz mjesta Moravský Žižkov. U kategorijama izbornih berbi te ostalih slatkih vina, nijedno nije dobilo više od 89, odnosno 87 bodova.
Tako slatka vina poprilično je teško sljubiti s hranom. Jako su gusta, koncentrirana i slatka pa je teško pronaći desert koji vino neće nadvladati. Zato je kanadski vinar Karl Kaiser dobro rekao kako je ledeno vino bolje kao desert, nego posluženo uz desert.
Pobjednička graševina, zahvaljujući ugodnoj kiselosti, odlično pristaje uz predjela s gusjom ili pačjom jetrom. Ostala će dobro “sjesti” sa sirevima poput lomljenog parmezana ili gorgonzole i roqueforta, čiju će slanost i pikantnost fino “zaobliti” medenost vina. Prekrasne kombinacije su i slatka vina s kozjim sirom na tostu, prelivenim medom pa zapečenim ili s pečenim pa karameliziranim svinjskim lungićem.
U Lednicama nije bilo naših vina jer nastup stoji 144 eura, a treba poslati i šest bočica od 0,375 litara ili devet od 0,2 litre, što je još najmanje 200 eura te platiti barem toliko transportne troškove i carinu. Lani je veliko zlato u Lednicama osvojio ledeni muškat žuti Franje i Ivice Židaka iz Vugrovca kraj Zagreba. Sigurno bi odlično prošle ledene te izborne berbe prosušenih bobica graševine iz Kutjeva, traminca iz Iloka ili rizlinga i sauvignona s Plešivice. Visokim ocjenama s pravom bi se mogli nadati i Istrijani s muškatima i malvazijama od prosušenog grožđa. Nadajmo se da će netko riskirati 500-600 eura pa to nagodinu i dokazati.
Najzanimljiviji proizvođač bio nam je Wayne Gretzky (desno), najslavniji hokejaš na ledu svihj vremena. On je 2007. osnovao vinariju No. 99 Wayne Gretzky Estates u Kanadi, na poluotoku Niagara u državi Ontario, u kojoj je i rođen. Vinariju je nazvao po broju koji je nosio na dresu, a 1999. je i završio igračku karijeru. Vinograde i podrum ima i u slavnoj kalifornijskoj vinskoj regiji Sonoma.
The great one, što znači “Veliki”, zvali su Gretzkog tijekom hokejaške karijere. Ako nastavi kao što je počeo, nadimak će zadržati i kao vinar. U Lednicama je dobio zlato za ledeno vino od kanadske hibridne sorte vidal iz berbe 2011. Bilo je to treće najbolje ocijenjeno ledeno vino, odmah iza dva velika zlata. Ove je godine Gretzky osvajao zlata za ledeni cabernet franc 2010. u San Franciscu te za suhi chardonnay 2010. na najvećem kanadskom ocjenjivanju vina.
Vino.hr online vinoteka