Njemačka obitelj Greiffenclau prije 800 godina prodala je vino svećenicima iz samostana Svetog Victora u glasovitoj vinskoj regiji Rheingau oko današnjeg Wiesbadena. Bačve pune vina od berbe 1211. morali su isprazniti kako bi u njih stavili mlado vino. Nekoliko generacija poslije, oko 1330. godine, obitelj je sagradila dvorac (schloss) Vollrads u kojem se i danas radi vino. To je najstarija “aktivna” vinarija na svijetu u kojoj proizvodnja vina nije prekidana. Upravo je na tržište pustila butelje iz 2011. i to joj je 800. berba.
Greiffenclauovi su, dakle, počeli prodavali vino četiri godine prije nego što je engleski kralj Ivan Bez Zemlje (John Lackland) izdao Magnu Chartu, odnosno Veliku povelju koja je ograničila samovolju kraljeva i preteča je današnjih ustava. Vino su prodali 31 godinu prije nego što je Bela IV. izdao Zlatnu bulu, povelju kojom je Zagreb postao slobodni kraljevski grad, a u njoj se spominju i vinogradi na obroncima Medvednice te bačve vina koje su naseljenici Gradeca dužni dati kralju. A bilo je to i 99 godina prije nego što je Dante Alighieri, čija je obitelj također radila vino, napisao “Božansku komediju” te 228 godina prije nego što je Gutenberg izmislio tiskarski stroj.
Grof Erwein Matuschka-Greiffenclau, posljednji nasljednik obitelji koja je u Njemačku došla iz francuske regije Lorraine, vino u dvorcu Vollrads radio je do prije 15 godina. Tad se ubio. Nitko ne zna zašto, ili to ne želi reći, a vinariju i dvorac preuzela je velika banka. U tom je detalju možda i tajna grofova samoubojstva jer se pričalo kako je početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća zbog financijskih teškoća kakvoća vina s etiketom Schloss Vollrads poprilično “vrludala”. Banka ipak nije rasprodala raskošno imanje s 60 hektara prvorazrednih vinograda zasađenih samo rizlingom kako bi se što prije namirila, nego je angažirala poznatog enologa i menadžera u vinarstvu dr. Rowalda Heppa koji je Vollradsu vratio slavu rizlinzima. Pune ih devet. I suha vina imaju neprovrelog šećera, oko osam grama po litri, a zbog visokih kiselina nisu svrstana u polusuha. Najslađa im je kasna berba s 85 grama. Stoje između 10 i 25 eura, a redovito osvajaju više od 90 bodova i mogu odležavati desetljećima.
Vinarija danas odaje počast tradiciji koristeći stare rajnske boce s “naboranim” vratom koje, ma kako rashlađene i orošene bile, neće iskliznuti iz šake. Rabe i staklene čepove, uobičajene za Njemačku, posebice za Franačku regiju oko Würzburga. A počast bi trebala odati i Hrvatskom zagorju. Zašto? Zato što je rizling, ponos njemačkih vinogorja koji je za mnoge, pa i autora ovih redaka, kralj bijelih vina, potomak stare sorte gouais blanc. Njemačko ime joj je weisser heunisch, a prema nekim povijesnim podacima, potječe iz Zagorja. Naše ime joj je bijela belina velika, a mnogi je zovu zagorski Casanova jer je roditelj čak 70 sorti vinove loze. Među tih 70 su, dakle, rajnski rizling, ali i chardonnay, najpopularnija bijela sorta na svijetu.
Možemo se mi podičiti i “gotovo najstarijom aktivnom vinarijom na svijetu” jer Kutjevo slavi 780 godina otkako su cisterciti osnovali opatiju i podrum (desno) u kojem i danas odležava vino. Svećenici francuskog reda osnovanog 1098. u Hrvatsku su stigli 1208., dvorac i podrum sagradili 1232., a Kutjevom su vladali do dolaska Turaka 1536. Turci su poharali ovaj kraj, ali nisu uništili vinariju. Navodno su potajno i sami pili.
A najstarija vinarija u svijetu otkrivena je prošle godine u Armeniji. Arheolozi su našli kamenu prešu, glinene posude za fermentaciju, one u kojima su ljudi prije više od 6000 godina čuvali vino, te kaleže iz kojih su pili. Vinarija je nedaleko od groblja, pa povjesničari pretpostavljaju da su između 4100 i 4000 godina prije naše ere ljudi pili vino u posebnim prilikama, primjerice na sprovodima pokojnika.