Raste nam prodaja rajnskog rizlinga. Ljudi traže ovakvu svježu varijantu, rekla je Vera Zima, enologinja u Iločkim podrumima, o vinu koje odskače od ostalih rizlinga Podunavlja. Ova njemačka sorta traži hladniju klimu. Krajnji istok Hrvatske po temperaturama je bliži Dalmaciji nego rizlingovoj postojbini Porajnju, iako i kraj Iloka teče velika rijeka. No u Iločkim podrumima, vjerojatno pravilnim izborom trenutka berbe, dobili su rizling s gotovo savršenim omjerom alkohola (12,5 posto) i kiselina (šest grama po litri). Izvrstan je kao aperitiv, a fino će popratiti i hladna predjela.
Chardonnay je druga slavna svjetska sorta kojom se Iločki podrumi mogu podičiti. Vrhunsko vino berbe 2009. dijelom je sazrijevalo u drvenim bačvama, a dijelom u inoksu. Njihovim je spajanjem nastalo izvrsno, puno vino neopterećeno dimom i paljevinom koji se prečesto osjete u vinima odležanima samo u drvetu. Ovaj chardonnay odlična je pratnja purici s mlincima.
Prije i poslije chardonnaya i rizlinga, u starom iločkom podrumu kušali smo graševine i tramince. Prva je sorta najrasprostranjenija u Iloku, kao uostalom u cijeloj Hrvatskoj, a drugom se Iločani ponose. Iako nisu izvorne hrvatske sorte, mnogi će se zakleti da baš na našim prostorima daju najbolja vina.
Graševina Premium 2011. među prvim je vinima punjenima pod novim, malo pročišćenim etiketama na kojima je istaknuta i napomena kako se vina Iločkih podruma pune na samom posjedu. Time žele istaknuti da su vina u bocama izvozili od 1710., a barun Philippe de Rothschild, vlasnik slavnog Chateaua Mouton Rotschilda, tek je 20-ih godina prošlog stoljeća počeo nagovarati vlasnike vrhunskih vinograda u Bordeauxu da sami počnu buteljirati svoja vina kako bi zadržali kvalitetu i reputaciju. Dotad su boce punili trgovci koji su vina kupovali u bačvicama.
Ta je priča bila i povod za posjet Iločkim podrumima, a veseli što bi graševina Premium bila puno i slasno vino i pod starom etiketom. Grožđe je kasnije brano, čime su osigurane nježne arome plemenite plijesni, a i cijena je zanimljiva: oko 60 kuna za vino koje fino prati najbolja jela od riječne ribe i lakša jela od mesa.
Kušali smo i sedam traminaca, od suhih do slatkih, od svježih do zrelih, od bazičnog za 35 kuna, do izborne berbe prosušenih bobica 2006. čija bočica od pola litre stoji 1000 kuna. I to sa starom etiketom.
Nije ona graševina bila vuk ni Snjeguljica, a nije bila ni jedina koju smo kušali. Za svaku je preporuku Graševina Principovac, poluslatko vino s 12,6 posto alkohola i 20 grama neprovrelog šećera koje može odlično popratiti slana jela i laganije deserte. Ni traminci nisu bili kozlići, a posebno ne patuljci. U suvenirnici Iločkih podruma prodaju devet “redovitih” traminaca te četiri arhivska, iz 1999., 1997., 1982. i 1978. Ne znam može li se itko u svijetu pohvaliti takvom ponudom. Baš zbog tolikog truda Iločana, uza sve što je priroda dala, traminci iz Iloka su najbolji na svijetu.