Deset godina išao je na vinske tečajeve te obilazio svjetske vinarije i potrošio oko 100.000 eura kako bi stekao najprestižniju titulu poznavatelja vina u svijetu i postao Master of Wine. Samo se 300 ljudi trenutačno može tako predstavljati. A tu je vinsku školu ovaj njemački pilot, dakle vinski amater, završio u Austriji, u Vinskoj akademiji u Rustu, gradiću u Burgenlandu, kako Austrijanci zovu “naše” Gradišće, vinogradarsku regiju južno od Beča, na obalama Nežiderskog jezera.
- Akademija u Rustu osnovana je 1989., četiri godine nakon strašnog incidenta s antifrizom u austrijskim vinima. Njezin je cilj bio naučiti Austrijance raditi dobra i prirodna vina. Danas joj takva uloga više ne treba, pa su polaznici Akademije uglavnom ljudi koji vino piju, a ne oni koji ga rade – ispričao nam je direktor Akademije i prvi austrijski Master of Wine Josef Schuller.
Weinakademie Osterreich u Rustu druga je najvažnija škola za ljubitelje vina u svijetu. Prva je londonski Wine and Spirit Education Trust (WSET). Od 1993. te dvije škole usko surađuju u školovanju vinoljubaca na svim razinama. Imaju početničke tečajeve za one koji žele o vinu naučiti tek nešto više od činjenica da postoje bijela i crvena, slatka i suha, te sve razine do vinskog akademika, kako se kolokvijalno nazivaju vlasnici WSET diploma koji se školuju od tri do četiri godine. Tko danas poželi postati akademik, prva će dva stupnja tečaja, o svjetskom tržištu pićima te vinogradarstvu i podrumarstvu, imati u travnju i lipnju 2014. Treći stupanj, svjetska vina, na rasporedu je od kolovoza do listopada, a preostala tri, o žestokim pićima, pjenušavim vinima te fortificiranim vinima tipa porto i šeri, u proljeće su 2015. Nakon svakog stupnja polaže se ispit, a na kraju polaznik radi diplomski rad koji mora obraniti pred stručnom komisijom. Kao na svakoj drugoj akademiji. Taj užitak stoji oko 5000 eura ne računajući putovanja i boravak u Austriji tijekom predavanja. Već titula vinskog akademika izaziva poštovanje u cijelom svijetu, a koliko je teže postati Master of Wine, pokazuje to da od 50 akademika oko 40 upisuje taj majstorski tečaj, a u prosjeku ga samo dvojica završe. Oni dvije godine slušaju predavanja u Austriji i Francuskoj. Na završnom ispitu prvo tri sata pišu test, a potom naslijepo kušaju 36 vina. Svakom trebaju odrediti sortu, zemlju, pa čak i regiju iz koje je grožđe, te opisati način proizvodnje. Za kraj ponovno brane disertaciju koju su prije početka ispita predali. I to ih stoji još 5000 eura. Bez smještaja, naravno. Ali i bez privatnih putovanja po vinarijama svih kontinenata bez kojih je titulu Master of Wine nemoguće steći. Zato je onaj Nijemac i potrošio 100.000 eura, a zbog posla sve nije mogao završiti za manje od 10 godina.
- On je ekstreman slučaj jer amateri rijetko idu na ovakva školovanja. Profesionalcima treba između pet i osam godina da postanu Master of Wine, a to ih stoji između 25.000 i 30.000 eura. No titula jamči posao koji će taj novac brzo vratiti – objašnjava Josef Schuller.
Specijalist za fina i rijetka vina ime je jednog od najpopularnijih tečajeva u austrijskoj Vinskoj akademiji. Namijenjen je sommelierima, traje tjedan dana, a održava se u bečkom hotelu Palais Coburg, dvorcu koji ima jednu od najraskošnijih vinoteka na svijetu (desno). Vina vrijede 25 milijuna eura.
Polaznici ovog tečaja kušaju neka od najboljih i najskupljih vina svijeta, a šest dana predavanja te nedjeljni ispiti stoje 6000 eura. Smještaj nije uključen. U ovom bi hotelu šest noćenja s doručkom u vrijeme sljedećeg tečaja krajem lipnja stajalo, ovisno o sobi, između 31.369 i 121.639 kuna.
Najjeftiniji, bazni tečaj u Vinskoj akademiji stoji 220 eura, a traje pet večeri. Tečajevi namijenjeni samo poznavanju austrijskih vina stoje 350 ili 520 eura, a onaj namijenjen svjetskim vinima i žestokim pićima 950 eura. Traje dva vikenda.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Nijemac platio 100.000 eura da bi završio vinsku školu
8. lipanj, 2013.Pet za sokola, sokol za pet
1. lipanj, 2013.
Da ga barem danas ima 25 hektolitara, bilo je prvo što mi je palo na pamet nakon kušanja prošlogodišnje berbe vina sokol u podrumu klanječke obitelji Sever. Tata Zvonko Sever pokazao je stari crtež boce i bačve s 2500 litara vina koje danas spašavaju od zaborava.
- Pronašli smo vrlo sličnu bocu, a i etiketu smo napravili prema tom crtežu. Sokol je u 19 stoljeću bio najcjenjenija sorta u Zagorju. Postoji zapis iz 1821. u kojem je župnik iz Klanjca Kaptolu prodavao “obična” vina za osam novčića po litri, a sokol za 22 novčića – ispričao je Sever oprezno točeći dragocjenu kapljicu iz inoks bačvice od 40 litara. U čaši je završilo barem 0,4 decilitra što znači da smo popili tisućiti dio svega proizvedenog vina od ove sorte na svijetu. I uživali.
– Ima arome i okus na prošlost – smije se Zvonko Sever i dodaje kako su to jedinstveno vino uspoređivali s mnogima, ali ništa slično nisu našli. Sorta je posebna prema vrlo čvrstoj kožici. U prošlosti su je rabili i kao zobaticu. Za vino se, objašnjava Zvonko Sever, bere tek kad se grožđice počnu sušiti na trsu. Prošle godine, kad su svi brali ranije nego ikada, sokol je sazrijevao do 1. rujna. Dao je gromovito, moćno vino s 14,5 posto alkohola, čvrstim tijelom i nježnim aromama. Okusom i slašću podsjeća na mirisne tramince iz francuske regije Alsace, ali arome nisu tako intenzivne. Kušali smo ga uz nježni sir, kukuruzni kruh i bučino ulje, a dojam je da bi odlično pristajao uz plodove mora, posebno uz velike kvarnerske škampe sa žara.
- U crkvenom vinogradu u Klanjcu pronašli smo 20 trsova i razmnožili ih u suradnji s Agronomskim fakultetom. Originalni trsovi lijepo i redovito rode, a ovi nacijepljeni na nove podloge su čudni. Na dva, tri trsa nema ni grozda, pa na sljedećem izrastu tri – rekao je Zvonko Sever, koji ima 300 trsova, a u Klanjcu još četiri obitelji, Petrišić, Broz, Posavec i Lovrek zajedno paze još 500 trsova. Plan je po uzoru na tri mušketira: svi za jednog jedan za sve. Da se u budućnosti sve to grožđe pobere i zajedno vinificira kako bi se dobila ipak malo ozbiljnija količina ovoga zanimljivog vina.
Prema nekim zapisima, sokol se u davnini uzgajao u Južnom Tirolu i na još jednome mjestu u Italiji. Danas ga tamo više nema. Kako je iz Južnog Tirola i traminac, možda sorte imaju neke “tajne” rodbinske veze pa im zato i vina malo podsjećaju jedno na drugo.
Obitelj Sever ima tri i pol hektara vinograda na Cesargradskoj gori u okolici Klanjca. Tamo uzgajaju 15.000 trsova, a s još toliko otkupljuju grožđe.
Bazno im je vino Klančan, lagana mješavina kraljevine, žutog plavca, graševine, rajnskog rizlinga i sauvignona. Sortna suha vina rade od graševine i rajnskog rizlinga, dok su im sivi pinot i chardonnay polusuhi. Rade i predikatna vina, koja su sva svrstana u kategoriju vrhunskih i sasvim su slatka. Trenutačno imaju graševinu kasne berbe, traminac izborne (izvrsno vino za 70 kuna) te ledeno vino od žutog muškata. Crvena mješavina zove se Cuvee Cesargrad, a u bačvicama im zriju crna vina.
Dan na utrkama i večer u operi
26. svibanj, 2013.
Prekrasan vinski podrum, odlično uklopljen u okoliš, s laboratorijem te učionicama s pogledom na vinograde, imaju studenti Veleučilišta u Požegi na glasovitom položaju Vetovo. Podrum je na rubu šume, a osunčani vinogradi prostiru se više od kilometra prema jugu. Nisu, nažalost, svi ti trsovi studentima na raspolaganju. Ondje grožđe uzgajaju Podrum Kutjevo te još neki od ponajboljih vinara kutjevačke Zlatne doline.
- Stopama tih slavnih proizvođača krenuli su i naši studenti, čija vina osvajaju zlata na Županijskom ocjenjivanju Vino-Kap u mjestu Kaptol, između Kutjeva i Požege – s pravom su ponosni u Veleučilištu.
Zlatne medalje ponijela su studentska vina crni pinot, cabernet sauvignon i žuti muškat, a nama se tijekom kratkoga kušanja vina iz bačava najviše svidio syrah.
- Nakon lijepih uspjeha na izložbama i ocjenjivanjima ta će studentska vina izaći i na tržište. Čekamo samo nove etikete – rekao je Mario Jakobović, pročelnik Poljoprivrednog odjela Veleučilišta u Požegi.
Posjet tom podrumu, u kojem su bačve svirale lijepe vinske pjesme, bio je lijepa uvertira u noć u operi, da iskoristimo ime ploče legendarnog benda Queen. Melodije koje su se “čule” u veleučilišnom podrumu na Vetovu dobile su prvi dio aranžmana na obližnjem Venju. Ondje je slavni vinar Ivan Enjingi slavio 73. rođendan. Uz zvuke tamburica prekrasno su svirali njegovi graševina i rajnski rizling. A orkestracija je do duboko u noć nastavljena kod Vlade Krauthakera u Kutjevu. 
Eh, ondje se doista puno sviralo. Oktet su sačinjavali graševina, sauvignon, cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, malbec, zelenac i Kuvlake, narančasto vino ovog vinara koji je u trenutku opuštenosti rekao kako ne može zamisliti bolji život od svog.
- Razgovaram s trsovima, razgovaram s bačvama, što ćeš više – retorički se upitao Krauthaker.
Toj noći u operi prethodio je dan na utrkama, još jedan album nezaboravnih queenovaca. Utrka je bilo ocjenjivanje vina za Festival pjesme i graševine. Među 150 uzoraka pobijedili su dobro poznati favoriti. Podrum Kutjevo u doigravanju je pobijedio u kategoriji berbe 2012. Četiri su vina imala gotovo iste ocjene pa su ocjenjivači među njima kao najbolju izabrali graševinu 2012. Kutjevo s položaja Hrnjevac. Drugo mjesto podijelili su još jedna graševina Kutjevo, s položaja Vetovo te graševina Ivice Peraka, donedavnoga glavnog enologa podruma Kutjevo. Četvrta je bila graševina Galić. Među zrelim vinima pobijedila je graševina Vlade Krauthakera, a među predikatima ledena berba 2009. opet podruma Kutjevo. Najviše je priče bilo o graševini kasne berbe 2004. Ive Enjingija. Vino s nevjerojatno kompleksnim i plemenitim mirisom nije bilo prvak zbog godina. Nedostajalo mu je malo kiselina za savršenu harmoničnost, a kiseline se gube s vremenom. To se može usporediti s Michelle Pfeifer, primjerice. Gotovo je svima prekrasna žena, no na izboru za Miss ipak ne može pobijediti.
Vino predodređeno za medalje
26. svibanj, 2013.
Ma šteta je što ne znam fotografirati bolje ili što nemam bolji aparat jer Malvazija Terzolo 2012. ima savršenu boju. Prekrasan je zeleni odsjaj u čaši (nema veze s pozadinom fotografije), a bistro je poput žumberačke Slapnice na izvoru. Fino je i na nosu te u ustima. Vino je predodređeno za zlatne medalje. Ako se u bodovanju do sto u svakoj kategoriji vinu da vrlo dobar, ono će imati 86 bodova, a zlato je sve iznad 85. Ovom se vinu mora dati odličan za bistroću (plus 1) i boju (plus dva) i to je lijepih 89 bodova. Oduzeti mu se nema što. Kad bi se baš cjepidlačilo, možda mu nedostaje malo kiselina, no i s tri boda manje za kvalitetu, a toliko je razlika između vrlo dobar i dobar, ova malvazija opet ima zlato.
Malvazija obitelji Terzolo 2012. prvak je ovogodišnje Vinistre u kategoriji mladih vina i osvojila je 87,50 bodova. Aroma je isprva zatomljena, no nakon nekoliko sekundi kao iz pozadine stižu mirisi vinogradarske breskve, nježna kuška i zelena paprika pa i malo dunje. U ustima je toplo, ima 13,5 posto alkohola, ali ne peče. Nije gusto, štoviše isprva djeluje prozračno, ali kasnije se pokaže lijepo zaobljenim i poprilično dugo traje.
Sad je u punoj snazi i ovoga ljeta treba ga piti uz finu bijelu ribu pa i školjke na buzaru. Odlično je pristajalo uz pohani lungić s pire krumpirom te tikvicama propirjanima na maslacu te zlivenima kiselim vrhnjem.
Vino.hr online vinoteka