Ma šteta je što ne znam fotografirati bolje ili što nemam bolji aparat jer Malvazija Terzolo 2012. ima savršenu boju. Prekrasan je zeleni odsjaj u čaši (nema veze s pozadinom fotografije), a bistro je poput žumberačke Slapnice na izvoru. Fino je i na nosu te u ustima. Vino je predodređeno za zlatne medalje. Ako se u bodovanju do sto u svakoj kategoriji vinu da vrlo dobar, ono će imati 86 bodova, a zlato je sve iznad 85. Ovom se vinu mora dati odličan za bistroću (plus 1) i boju (plus dva) i to je lijepih 89 bodova. Oduzeti mu se nema što. Kad bi se baš cjepidlačilo, možda mu nedostaje malo kiselina, no i s tri boda manje za kvalitetu, a toliko je razlika između vrlo dobar i dobar, ova malvazija opet ima zlato.
Malvazija obitelji Terzolo 2012. prvak je ovogodišnje Vinistre u kategoriji mladih vina i osvojila je 87,50 bodova. Aroma je isprva zatomljena, no nakon nekoliko sekundi kao iz pozadine stižu mirisi vinogradarske breskve, nježna kuška i zelena paprika pa i malo dunje. U ustima je toplo, ima 13,5 posto alkohola, ali ne peče. Nije gusto, štoviše isprva djeluje prozračno, ali kasnije se pokaže lijepo zaobljenim i poprilično dugo traje.
Sad je u punoj snazi i ovoga ljeta treba ga piti uz finu bijelu ribu pa i školjke na buzaru. Odlično je pristajalo uz pohani lungić s pire krumpirom te tikvicama propirjanima na maslacu te zlivenima kiselim vrhnjem.