11. listopad, 2014.
Grlić boce je četvrtast. Čep je povezan užetom koje je zapečaćeno voskom, a s užeta vise i škarice kojima ga treba prerezati. Etiketa je svilena. To je oprema jedinstvenog šampanjca Cuvée des Archives 2001. kuće Collard-Picard kojim su vlasnici i osnivači, bračni par Caroline Picard i Olivier Collard, iznenadili novinare predstavljajući se u vinoteci Bornstein u Zagrebu.
Nije samo po opremi poseban taj šampanjac. Bila je riječ o posljednjoj berbi iz vinograda posađenog 1923. Napunjeno je 8000 butelja, 400 magnuma od 1,5 litara i 120 trolitarskih jeroboama. Svaka boca, naravno, ima broj, a u Zagrebu je otvorena 2908. To je posebno pripreman šampanjac, za posebne prilike, a takvom su Caroline i Olivier ocijenili i ulazak na hrvatsko tržište.
Cijela priča o njihovoj šampanjeri je posebna.
– Samo dan nakon vjenčanja 1996. osnovali smo vinariju i primili se posla. Naše obje obitelji imaju dugu tradiciju proizvodnje šampanjaca, a mi smo htjeli napraviti nešto svoje. Od početka smo inzistirali na kvaliteti. Za bazna vina za naše šampanjce koristimo samo sok iz prvog prešanja, dakle, od grožđa koje nije prejako pristisnuto, a fermentacija i višegodišnje sazrijevanje je u drvenim bačvama – objasnio je Olivier.
Caroline je u brak unijela prestižni grand cru vinograd chardonnaya u mjestu Masnil-sur-Oger u regiji Côte des Blancs, a Olivier položaje u dolini Marne gdje raste najbolje grožđe od crnog pinota i mlinarskog pinota. Te tri sorte dopuštene su u proizvodnji šampanjaca, a omjeri ovise o vinaru i tipu vina. Ovo predstavljanje počelo je bijelim šampanjcem Cuvée Selection koji je napravljen samo od crnoga grožđa, i to iz dviju berbi. Iz 2009. je trideset posto vina koje je fermentiralo u drvenim bačvama, a iz 2010. godine 70 posto i ono je njegovano u inoksu.
Riječ je o osvježavajuće, voćnom, aperitivnom šampanjcu. Prestige Brut je mješavina čak četiriju berbi, od 2007. do 2010. U njemu je 50 posto chardonnaya te po 25 posto svakog pinota i to im je, istaknuo je Olivier, bestseler, odnosno najbolje prodavani šampanjac. Uslijedio je Dom Picard Grand Cru Blanc de Blancs. To je bijeli šampanjac od bijeloga grožđa, chardonnaya, te izvrsno pristaje uz plodove mora i riblja jela. Iznenađenje je bio ružičasti Cuvée Merveilles 2008., puno i zrelo vino koje treba piti iz puno šire čaše od šampanjskih te će pristajati uz crveno meso. Ime mu znači čudesan, a takav mu je i okus. Njega, nažalost, neće biti u prodaji kod nas. Bit će samo običan Rosé brut, još jedno osvježavajuće vino koje se može popiti čak i uz deserte od crvenoga bobičastog voća. A prije svilenog i zapečaćenog Cuvée des Archives Caroline i Olivier predstavili su i najbolje vino kuće – Essentiel 2006. Ta je godina, objasnio je Olivier, bila izvanredna te je grožđe imalo savršenu ravnotežu kiselina i sladora. Tad su ga napravili prvi put, a sljedeća je berba 2008., no ona još zrije u podrumu. I to je vino za veliku čašu, ali i za malo probrano društvo. Ma i sam taj raskošni šampanjac je dovoljno dobro društvo.
Šampanjera Collard-Picard ima oko 16 hektara vinograda i puni oko 120.000 boca šampanjca na godinu. U prodaju ide najviše 100.000 boca, a ostalo, kao mlada šampanjska kuća, spremaju u arhivu ili će ga koristiti za dodavanje vinu iz lošijih berbi. Šampanjci Collard-Picard nisu jeftini, ali neće biti ni najskuplji kod nas. Selection Brut u vinoteci Bornstein stoji 315 kuna, Rose Brut 337, Prestige Brut 378, Blanc de Blancs 441, a Essentiel 711 kuna.
Objavljeno u kusanje vina, pjenušavo | Comments Off
10. listopad, 2014.
Objavljeno u Vinske zvijezde 2014., vinske zvijezde | Comments Off
4. listopad, 2014.
Berbu počinjemo između 15. srpnja i 15. kolovoza. Skidamo višak još nezrelih grozdova i ostavljamo samo onaj koji je najbliži lozi. Poslije i njemu odrežemo donji dio na kojem su bobice manje koncentrirane nego na gornjem dijelu, rekao je Slovenac Damijan Podveršič, vinar iz regije Colio, što je talijanski dio Goriških brda, predstavljajući vina u zagrebačkom Sherry’su.
- U berbi ne gledamo je li zreo cijeli grozd, nego tražimo zrele bobica i samo njih beremo. Loza je poput majke, ne može je desetero djece sisati. Ali jedno će dijete dobiti sve što mu treba – dodao je.
Zbog tako drastičnog odabira Podveršič sa 70.000 trsova napravi samo od 25.000 do 30.000 boca vina. Ali posebnih vina koja se gotovo mogu gristi te su nekima bila mirisom, okusom i strukturom prekoncentrirana. Drugi su u toj gustoći vina uživali. Damijan Podveršič uvjeren je u kvalitetu svojih vina te se ne brine o tome što o njima misle kritičari ili institucije. Štoviše, ni grožđe prije berbe ne šalje na analize.
– Ne zanima me analitika nego aromatičnost, a zrelost procjenjujemo kušajući bobice i sjemenke. Sredinom rujna svi vinogradari oko nas već su završili berbu, a naše je grožđe još bilo na lozi – rekao je.
Ne mari ni za službene oznake kvalitete vina pa na njegovim etiketama piše samo IGT, što je samo potvrda da je grožđe tipično za regiju iz koje potječe, a oznake DOC i DOCG, koje otprilike odgovaraju našim kategorijama kvalitetnih i vrhunskih vina, niti ne traži.
- Još 2002. su mi na dodjeli kategorije diskvalificirali rebolu jer je bila zlatna, a prema njihovim pravilima, trebala bi biti slamnatožuta. Na višem stupnju u Rimu rekli su da je boja u redu, ali da bih vino trebao filtrirati. A ono je već godinu i pol nefiltrirano bilo u boci. Tad sam shvatio da službena certifikacija vina nema smisla i više je ne tražim. Da sam u pravu, pokazalo se lani kad je moje nefiltrirano i necertificirano vino uvršteno među 50 najboljih talijanskih vina – sa smiješkom danas opisuje “muke” Damijan Podveršič.
I ne boji se da će ova berba biti loša. Takve, kaže, nema. Ima jednostavnih i teških ili vrućih i hladnih.Vina iz vruće 2009. usporedio je s AC/DC jer “eksplodiraju” kad uđu u usta, a ona iz hladne 2010. su poput Beethovenovih djela. Ulaze tiho i polako se razvijaju. I jedno i drugo su velike glazbe, ali s dva različita ritma.
Podveršič je poseban i po tome što odustaje od proizvodnje crvenih vina. Nemaju, kaže, plemenite plijesni koju jako voli. Ružičasto vino tako radi od sivog pinota, grožđa koje ima tamniju kožicu pa može dati i tamnije vino. Od bijelih vina ima Kaplju, mješavinu chardonnaya, tokaija friulana i malvazije istarske, Ribollu giallu, što je talijansko ime za rebulu, čistu malvaziju istarsku i već spomenuti Nekaj. Vina mjesecima maceriraju na bobicama, a dugo ih u bocama drži i u podrumu. Sad na tržište izlazi berba 2010. Još prodaje i Prelit, crvenu mješavinu merlota i cabernet sauvignona. Vina mu u Hrvatskoj stoje oko 210 kuna po butelji.
Objavljeno u kusanje vina | Comments Off
3. listopad, 2014.
Bogato, skladno i zrelo vino je Nevina 2011. vinarije St. Hills, mješavina malvazije i chardonnaya iz njihova istarskog vinograda Sveti Ante u selu Radovani.
Ocjenjivači Vinskih zvijezda zapisali su i da je jako mineralna, da joj se voćne arome otvaraju polako, a zaobljen i kremast okus dugo traje.
Najbolje će se iskazati u velikoj burgundijskoj čaši za odležane chardonnaye, a fino će pristajati uz jača jela od bijelog mesa. Dobila je tri zvjezdice i titulu vina tjedna. Butelja je u Vrutku 157 kuna.
Tri zvjezdice osvojila je i mješavina sorti Breg Cuvée bijeli izvrsne zagorske vinarije Bolfan Vinski Vrh. Elegantno, svježe, lepršavo, voćno i mineralno vino, dobrog tijela u Vrutku stoji 40 kuna.
U konkurenciji su bili i dopadljiv i nekompliciran talijanski pjenušac Corderíe Prosecco di Valdobbiadene superiore extra brut Astoria (Roto Dinamic 44,60 kuna) te Chardonnay 2012. vinarije Petrač s Hršak Brega kraj Krapinskih toplica koji u Miva galeriji vina stoji 54,25 kuna.
Objavljeno u Vinske zvijezde 2014., vinske zvijezde | Comments Off