Berbu počinjemo između 15. srpnja i 15. kolovoza. Skidamo višak još nezrelih grozdova i ostavljamo samo onaj koji je najbliži lozi. Poslije i njemu odrežemo donji dio na kojem su bobice manje koncentrirane nego na gornjem dijelu, rekao je Slovenac Damijan Podveršič, vinar iz regije Colio, što je talijanski dio Goriških brda, predstavljajući vina u zagrebačkom Sherry’su.
- U berbi ne gledamo je li zreo cijeli grozd, nego tražimo zrele bobica i samo njih beremo. Loza je poput majke, ne može je desetero djece sisati. Ali jedno će dijete dobiti sve što mu treba – dodao je.
Zbog tako drastičnog odabira Podveršič sa 70.000 trsova napravi samo od 25.000 do 30.000 boca vina. Ali posebnih vina koja se gotovo mogu gristi te su nekima bila mirisom, okusom i strukturom prekoncentrirana. Drugi su u toj gustoći vina uživali. Damijan Podveršič uvjeren je u kvalitetu svojih vina te se ne brine o tome što o njima misle kritičari ili institucije. Štoviše, ni grožđe prije berbe ne šalje na analize.
– Ne zanima me analitika nego aromatičnost, a zrelost procjenjujemo kušajući bobice i sjemenke. Sredinom rujna svi vinogradari oko nas već su završili berbu, a naše je grožđe još bilo na lozi – rekao je.
Ne mari ni za službene oznake kvalitete vina pa na njegovim etiketama piše samo IGT, što je samo potvrda da je grožđe tipično za regiju iz koje potječe, a oznake DOC i DOCG, koje otprilike odgovaraju našim kategorijama kvalitetnih i vrhunskih vina, niti ne traži.
- Još 2002. su mi na dodjeli kategorije diskvalificirali rebolu jer je bila zlatna, a prema njihovim pravilima, trebala bi biti slamnatožuta. Na višem stupnju u Rimu rekli su da je boja u redu, ali da bih vino trebao filtrirati. A ono je već godinu i pol nefiltrirano bilo u boci. Tad sam shvatio da službena certifikacija vina nema smisla i više je ne tražim. Da sam u pravu, pokazalo se lani kad je moje nefiltrirano i necertificirano vino uvršteno među 50 najboljih talijanskih vina – sa smiješkom danas opisuje “muke” Damijan Podveršič.
I ne boji se da će ova berba biti loša. Takve, kaže, nema. Ima jednostavnih i teških ili vrućih i hladnih.Vina iz vruće 2009. usporedio je s AC/DC jer “eksplodiraju” kad uđu u usta, a ona iz hladne 2010. su poput Beethovenovih djela. Ulaze tiho i polako se razvijaju. I jedno i drugo su velike glazbe, ali s dva različita ritma.
Podveršič je poseban i po tome što odustaje od proizvodnje crvenih vina. Nemaju, kaže, plemenite plijesni koju jako voli. Ružičasto vino tako radi od sivog pinota, grožđa koje ima tamniju kožicu pa može dati i tamnije vino. Od bijelih vina ima Kaplju, mješavinu chardonnaya, tokaija friulana i malvazije istarske, Ribollu giallu, što je talijansko ime za rebulu, čistu malvaziju istarsku i već spomenuti Nekaj. Vina mjesecima maceriraju na bobicama, a dugo ih u bocama drži i u podrumu. Sad na tržište izlazi berba 2010. Još prodaje i Prelit, crvenu mješavinu merlota i cabernet sauvignona. Vina mu u Hrvatskoj stoje oko 210 kuna po butelji.
Vino.hr online vinoteka