Sa šest kuna po litri za destiliranje otkupilo bi se između 10 i 15 milijuna litara vina viška, što bi državu stajalo između 60 i 90 milijuna kuna. Odlaskom na burzu jednog zaposlenog iz vinske branše država neće dobiti 35.000 kuna poreza i doprinosa, a još toliko naknada će morati isplatiti preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. 
Gotovo 10.000 eura je, dakle, gubitak države po zaposlenom koji je ostao bez posla. Ako u vinskom sektoru “nestane” između 850 i 1000 radnih mjesta, država će izgubiti onoliko koliko treba za otkup viška i njegovu destilaciju. Izračunali su to predstavnici velikih hrvatskih vinarija koji su se nedavno sastali i s ministricom poljoprivrede. Rekla im je kako će biti povoljnih kredita, ali i “živih” 40 milijuna kuna za izravnu pomoć. Spominjali su i destilaciju, a pitanje je samo hoće li se tim novcem moći destilirati ovogodišnji enormni višak ili će ga potrošiti na uobičajene količine vina koje su destilirali i prije. Prijedlog za destilaciju viška vina je na tragu Uredbe Europske komisije 2020/592 o privremenim izvanrednim mjerama radi odgovora na tržišne poremećaje u sektoru voća i povrća i sektoru vina koji su uzrokovani pandemijom. Komisija je dopustila potpore država članica za destilaciju, no od viškova vina ne smiju se raditi vinjaci i druga alkoholna pića, nego industrijski alkohol, kako se ne bi narušila tržišna utakmica. Potpora, dakle, može poslužiti za pretvaranje vina u sredstva za dezinfekciju, farmaceutske proizvode i energente. Uredba omogućuje i potpore za krizno skladištenje vina, ali izričito piše da se ta potpora ne može “kombinirati” s onom za destilaciju. Kao da su nas već upoznali.
Europska komisija procijenila je i da je zbog zatvaranja hotela, barova i restorana potrošnja vina u Uniji količinski pala za 30 posto, a prepolovila se kad je riječ o njihovoj vrijednosti te genijalno zaključili kako se konzumacijom vina kod kuće ne može nadoknaditi smanjena konzumacija izvan domova.
Destilacijom bi riješili aktualne viškove vina iz prijašnjih berbi, ali bit će ih i ove godine. Posebno što se tiče grožđa. Primjećuju u EU i nestašicu radne snage, također zbog pandemije, te logističke poteškoće u prijevozu i prodaji. Zato su članicama dopustili potpore i za zelenu rezidbu, kojom bi se grožđe “skidalo” s trsova i bacalo prije nego što sazrije. Potpore za to bile su predviđene i prijašnjih godina, no mogao ih je dobiti samo onaj tko je svoje grožđe obrao i bacio puno prije nego što je bilo zrelo. Sad je dopušteno da se obere pojedina parcela, ali i ona cijela, ne samo da se smanji prinos grožđa pa da se dobije manje vina bolje kvalitete. Nadajmo se samo da će naše Ministarstvo onih 40 milijuna kuna ipak usmjeriti u potpore za skladištenje i destilaciju viška vina, a ne i u uništavanje ovogodišnjeg uroda, što bi mogao biti samo prvi korak na putu za krčenje vinograda kojih ionako imamo malo. Ako i ove godine bude viškova, a izvjesni su, bolje bi bilo otkupiti grožđe s prosječnih položaja pa ga vinificirati i puniti u boce pod etiketama novih vinskih brendova naših vinorodnih regija Slavonije i Podunavlja, Dalmacije, Istre i Kvarnera te Bregovite Hrvatske.
Samo da i to ne završi u punionicama svega i svačega čija vina ne zaslužuju biti na vinskoj polici supermarketa, nego im je mjesto kraj sredstava za čišćenje ili dezinfekciju. I tako ih isti uvoznik u istoj punionici puni u iste plastične kanistre. Nitko nije protiv uvoza finih vina u staklenim bocama, a ni mjera protiv “plastičara” nije protiv tržišnog natjecanja, nego za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja nacije.
Vino.hr online vinoteka