Dugo očekivano ocjenjivanje započelo je 1. kolovoza i trajat će cijeli mjesec. Naš je tim neumorno radio na tome da omogući ocjenjivanje s istim standardima i integritetom koji se očekuju od najvećeg svjetskog vinskog natjecanja kojem se i najviše vjeruje. Radujemo se što ćemo podijeliti rezultate Decanter World Wine Awards u utorak, 22. rujna.Tako su organizatori najavili neobično 17. izdanje Decanterova ocjenjivanja. Dosad se ocjenjivalo u proljeće, a ove godine to, jasno, nije bilo moguće. 
Dosad su u komisijama bili ocjenjivači iz cijeloga svijeta, a ove godine sudjelovat će samo oni koji žive na Otoku. Dosad su priznanja redovito osvajala i hrvatska vina. Počelo je već na prvom ocjenjivanju 2004. Ivan Enjingi iznenadio je zlatnim medaljama za Venje 1998., prvu berbu tog danas glasovitog vina, te za Graševinu kasne berbe 2002.
Drugo veliko iznenađenje iz Hrvatske stiglo je na Decanter 2008. Boris Drenški iz Huma na Sutli u Hrvatskom zagorju poslao je dva svoja vina, chardonnay ledene berbe 2005. i suhi jagodni izbor rajnskog rizlinga 2006., i osvojio dva zlata. Godinu potom njegova vina pod etiketom Bodren postala su senzacija. Poslao ih je četiri i osvojio četiri zlata. Londonska berba 2010. donijela mu je srebra i bronce, ali 2011. Ledena berba sivog i bijelog pinota 2009. proglašena je najboljim slatkim bijelim vinom srednje i istočne Europe. Drugo naše zlato osvojio je Kutjevčanin Vlado Krauthaker Graševinu izborne berbe prosušenih bobica 2009.
Na Decanterovo ocjenjivanje pristiže i više od 15.000 vina sa svih strana svijeta. Za brončanu medalju treba osvojiti 85 bodova od 100, što je na većini ostalih natjecanja dovoljno za zlato. Za srerbo treba 90 bodova, a za zlato čak 95. Dodjeljuju se i platinaste medalje, najboljim “zlatnim” vinima u pojedinim kategorijama. Hrvatska vina gotovo redovito osvajaju zlatne, pa i platinaste medalje, a vrlo često su među nagrađenima i ocjenjivačima manje poznate sorte. Tako su 2012. regionalni prvaci bili Zlatan pošip 2010. Zlatana Plenkovića s Hvara i Traminac ledene berbe 2009. Misnih vina iz Đakova, a zlatnu medalju osvojila je i Graševina ledene berbe 2009. vinarije Kutjevo.
I 2016. iznenadila je autohtona sorta.
- Dokazali smo da nema bogova u vinarstvu. Titulu najboljeg crnog vina osvojili smo vinom koje je sazrijevalo samo pet mjeseci – komentirao je tad Luciano Visintin, vlasnik vinarije Veralda, čiji je Istrian 2015. osvojio platinastu medalju i bio najbolje crno vino od jedne sorte skuplje od 15 funti. Na boci je pisalo kako je riječ o refošku, ali Luciano je na svojim internetskim stranicama “govorio” o teranu. S tim imenom nije mogao dobiti dozvolu za stavljanje vina u promet zato što su Slovenci zaštitili naziv “kraški teran”.
Lani je zlatnu Decanterovu medalju osvojio i prvi plavac, Vron Bod 2012. Tončija Marijana s Hvara. Pozlatile su se i četiri malvazije (Lagunina Festigia Vižinada Riserva 2015., Anđelini 2015. te Rossi i Fakin 2018.), Damjanićeva mješavina malvazije, chardonnaya i bijelog pinota Clemente 2016., kao i Gran Teran 2015. Morena Coronice. Čak 10 zlata osvojili smo 2018. vinima od pošipa, malvazije, graševine, pušipela, manzonija, terana, syraha i mješavine cabernet sauvignon-merlot iz sve četiri naše vinske regije. Na Decanteru su sudjelovali i naši ocjenjivači, sommelieri Siniša Lasan i Mario Meštrović, a ove godine, da nije bilo korone, sudjelovao bi tamo i publicist Saša Špiranec. Ovogodišnje ocjenjivanje može se pratiti na internetskim stranicama www.decanter.com/decanter-awards/dwwa-2020-social-wall/.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Na internetu ‘prijenos’ najvećeg ocjenjivanja
3. kolovoz, 2020.Bordoška mješavina iz Istre pozlatila se u Bordeauxu
24. srpanj, 2020.
Usred Bordeauxa ‘maznuli’ smo zlato za blend bordoških sorata merlot, cabernet sauvignon i cabernet franc oplemenjen ili popravljen teranom… Pohvalio se tako Milan Budinski, direktor vinarstva i proizvodnje porečke Agrolagune velikim priznanjem, zlatnom medaljom za vino Festigia LV Riserva 2015. na ocjenjivanju Citadelles du Vin, koje je održano jubilarni 20. put u mjestašcu Bourg nedaleko od Bordeauxa. Merlot i dva caberneta, roditelj cabernet franc i dijete cabernet sauvignon, kojem je drugi roditelj glasoviti bijeli sauvignon, dominantne su sorte od kojih u toj velikoj vinskoj regiji rade neka od ponajboljih vina na svijetu. 
Omjeri se razlikuju od podruma do podruma i od godine do godine, a kao začine bordoške vinarije koriste i malbec, petit verdot te carménère. Potonja tri začina zauzimaju oko dva posto bordoških vinograda, a i sami daju poprilično dobra vina u nekim drugim francuskim regijama, europskim državama, pa čak, poput malbeca u Argentini, i na ostalim kontinentima.
I u Laguninoj klasičnoj bordoškoj mješavini omjer sorata razlikuje se od godine do godine, a stalan je samo začin, odnosno crni istarski vinski ponos teran. Festigia Riserva LV, potonja dva slova samo su kratica za Laguna vina, iz nagrađene berbe 2015. napravljena je od cabernet sauvignona, merlota i terana, a kušali smo je 1. lipnja ove godine, na desetu obljetnicu Milanova dolaska u Agrolagunu. Bilo je to prije nego što je objavljeno da se ovo vino pozlatilo u Bordeauxu, ugodno kušanje nekih Laguninih vina koja se proizvode u manjim serijama pa su i teže dostupna. Za ovu Riservu grožđe je brano dosta kasno, nakon pune zrelosti koju ne određuju mjerenjem sladora, kiseline, ekstrakta ili sličnih parametara.
- Noga test nam pokazuje kad je vrijeme za berbu – dobro je bio raspoložen Milan.
- Udariš nogom po trsu i ako bobice padaju, beri… No za ovo vino, kad vidimo da bobice padaju nakon udarca, ne poberemo grozdove, nego odrežemo lucnjeve i pustimo da se bobice prosuše na trsu. Takvog prosušenog grožđa u ovom je vinu obično 70 ili 80 posto, a ponekad je i sva sirovina prosušena. Vino zrije godinu dana u novim drvenim bačvicama, pa godinu dana u rabljenim bačvama od 1000 litara – rekao je Milan dodajući kako su dosad pod tom etiketom radili vina iz berbi 2009., 2011., 2013., 2015. i 2016., a 2017., 2018. i 2019. Festigije LV Riserva nema.
Berba 2015. doista je izvrsno vino. Izgleda gusto i puno, miriše čvrsto, a okus mu je mekan. Morao sam malo izmiješati uobičajene pojmove o dojmovima o ovom vinu koje nije slatko, ali je prepuno slasti i teoretski bi izvrsno pristajalo orijentalnim jelima. No ne mogu se sjetiti orijentalnog jela čiju strukturu ovo vino neće raznijeti poput tsunamija pa s njim treba igrati na sigurno: sjesti navečer s nekom posebno dragom osobom, omirisati ga pa liznuti i o hrani, barem onoj koja je samo za tijelo, vrlo brzo više se neće razmišljati.
U uobičajenoj mješavini sorata za ovo vino su merlot s oko 14,5 posto alkohola, cabernet sauvignon s 13,5 i teran s 12 posto pa vino na kraju ima oko 14 posto alkohola. Sad je berba 2013. na tržištu, što u praksi znači na vinskim kartama biranih restorana, a kupiti se može u vinariji. Ona od bordoških sorata sadrži samo merlot, koji je naziv dobio po francuskoj riječi “merle”, a to je ptica kos. Imao bi “kos” čak 15 posto alkohola i relativno hladne godine pa su ga morali spustiti tako što su u fermentaciji dodali i malo malvazije s potencijalnih 12 posto. Nisu to mogli učiniti cabernet sauvignonom zato što on dosta kasnije dozrijeva, a može pokvariti vino pobere li se prije, dajući mu “zeleni okus”. Festigia LV Riserva iz berbe 2013. prošle je jeseni osvojila zlatnu medalju na ocjenjivanju “Emozioni dal Mondo: Merlot i Cabernet Insieme” u talijanskom Bergamu. Riječ je o jedinom natjecanju merlota, caberneta i njihovih mješavina pa i medalja iz Bergama ima posebnu težinu.
I u čaši se ‘osjeti’ novi podrum PZ-a Vrbnik
17. srpanj, 2020.
Iznenadila je punoćom Zlatna vrbnička žlahtina 2019. Marija Meštrovića, poznatog sommeliera i vlasnika zagrebačkog restorana Kaizer na predstavljanju vina Poljoprivredne zadruge Vrbnik. Žlahtina je autohtona sorta Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka. Raste u nešto više od 150 hektara vinograda, najveći dio je na otoku Krku, a malo je ima i u Istri. Rodi obilno, s osrednjim sadržajem šećera. Kiselost je izraženija nego u ostalim sortama s ovog područja pa su i vina fino izbalansirana i imaju svježiji okus. 
“Najužitnija su kao mlada i nisu pogodna za dugo čuvanje”, opisali su ih autori “Zelene knjige hrvatske izvorne sorte vinove loze”, dodajući kako su iznimka rijetke berbe s izuzetnih položaja. Lanjsku berbu ne ističu kao iznimno dobru, ne spominju je ni kao tešku ili lošu, no za Poljoprivrednu zadrugu Vrbnik je posebna. Prva je to berba iz koje su vina “odrađena” u novom podrumu iza vinarije u vrbničkoj lučici. Zadruga je kupila tvrtku Vrbenka i u dijelu novih prostorija uredili su moderan podrum na 860 četvornih metara s klimatizacijom i 120 novih posuda od inoksa te drvenim bačvama. 
“Sad znamo u kojoj je posudi vino od grožđa svakog pojedinog zadrugara”, ponosan je upravitelj Marinko Vladić. Jednostavnija kontrola temperature i ostalih uvjeta tijekom vinifikacije omogućila je Vladiću i enologu Dominiku Grškoviću da prošlogodišnja Zlatna vrbnička žlahtina bude punija nego što su vina pod tom etiketom bila prije, a istodobno da zadrži svježinu. Ima u novom podrumu mjesta i za nove drvene bačvice u kojima još njeguju Zlatnu žlahtinu Grand cru 2019. Riječ je o vinu od grožđa s boljih položaja na rubovima Vrbničkog polja koje je i malo kasnije brano kako bi se i žlahtini pružila prilika da nam “da” vino koje treba dulje njegovati kako bismo u njemu mogli i koju godinu dulje uživati, odnosno birati kad ćemo otvoriti bocu. Naziv žlahtina nastao je, kažu, od slovenske riječi “žlahten”, što znači plemenit, no sortu ne treba miješati s plemenkom ni žlahtninom. 
Sinonim za žlahtinu je belina, što upućuje na to da su od te sorte u 17. stoljeću u Bakru i susjednom Praputnjaku višekratnim pretakanjem i filtriranjem bistrog mošta radili slatko pjenušavo vino bakarsku vodicu. Postupak je poznat u Francuskoj kao kao méthode rurale, a to pjenušavo vino ne treba miješati s gotovo nepitkom gaziranom tekućinom koju danas prodaju pod istim nazivom.
Pjenušac od žlahtine danas radi vrbnička Zadruga tradicionalnom (šampanjskom) metodom druge fermentacije u boci. Dio, čak, fermentira na dnu mora, u miru, tišini i gotovo u mraku na 32 metra dubine. Prvi su u svijetu stavili vino u more, a vjerojatno su i danas jedini čijem pjenušcu more pomaže pri nastanku mjehurića. Imaju i prošek čime su žlahtinu svrstali među rijetke sorte koje mogu popratiti cijeli obrok, od predjela do deserta ili sireva, ovisi s čime tko želi zaokružiti ručak ili večeru. Ekstra brut pjenušac je dobar aperitiv, odličan je i uz sirove plodove mora. Zlatna žlahtina pristaje laganijim jelima od ribe i bijeloga mesa, ona s oznakom Grand cru i ozbiljnijemu mesnu, a prošek je “šećer na kraju”. Imaju vrbnički zadrugari i crno grožđe. Sorte su brajdica, koja je uz našu obalu poznatija kao plavina, te debejan, sansigot ili sušćan i kamenina. Te sorte neki pamte kao hrvaticu, a od nje se za bivše države radilo u Hrvatskoj popularno ružičasto vino. Ružičasti ekstra brut pjenušac od tih sorata u Meštrovićevu Kaizeru fino je “legao” uz hladnu pečenu janjetinu, a mirno vino Namori pristajalo je žvacetu od janjećeg mesa.
Brinem se o podrumu sa 6000 boca i uživam
11. srpanj, 2020.
Ostala je jedna boca. Nije za prodaju, rekao je Klaudio Jurčić, sommelier glasovitog opatijskog restorana Bevanda o šampanjcu Dom Pérignonu Oenothèque 1995., najdražem mu vinu koje čuva u podrumu. Oenothèque znači da je riječ o limitiranoj seriji boca koje Ricgard Geoffroy, glavni podrumar glasovitog proizvođača šampanjaca čuva dulje nego ostale, a na tržište ih pušta postepeno, ne sve boce odjedno, nego kad ocijeni da je pravi trenutak. – Dok ih je bilo više, prodavali smo ih. Ova čeka neku posebnu priliku – smješka se Klaudio milijući bocu vina koje se prema tražilici Wine-searcher može kupiti u nekoliko vinoteka u Hong Kongu za oko 2700 kuna. Na pitanje za koga čuva ovu bocu, Klaudio se samo nasmiješio dajući do znanja da se čeka neka posebna prilika. – Rijetko gosti sami traže ovakva vina. Kad procijenim da je riječ o ljudima koji ih znaju cijeniti, ponudim im, objasnim zašto je posebno, kažem cijenu pa se i dogovorimo. Takva vina ne prodaju se često, možda jednom-dvaput na godinu – govori čuvar opatijske “pećine s blagom”, vinskog podruma s oko 600 etiketa i 6000 boca. Fotografirao se s četiri vina koja su mu jako draga, a ima ih dovoljno da ponudi gostima. I među njima je i jedno hrvatsko.
Ovo je doista skupo vino, ali savršeno pristaje sirovoj uvertiri, rekao je Klaudio predlažući šampanjac Krug Blanc de Noirs uz sirove morske specijalitete: stonsku kamenicu, brancina, kvarnerskog škampa te sašimi i tatarski od tune. Glasoviti Pouilly-Fumé, odnosno sauvignon Pur Sang iz doline Loire preporučuje uz rižoto od škampa, a burgundijski chardonnay Charlemagne Grand Cru uz file divljeg brancina sa žara. 
Bevandina kuhinja, pridodao je chef Konrad Vulić, bazirana je na svježem ulovu, pa bi neki drugi dan preporuka jela uz ova vina bila drukčija. No uz četvrto, jedino domaće iz pokera Klaudijevih vinskih asova, teško je pronaći bolji par nego što je odležani steak koje imaju uvijek. To je Zlatan Plavac Exclusive 2009.
Veliki hvarski vinar Zlatan Planković sam je brao grožđe plavca malog iz svog najboljeg vinograda i probirao ponajbolje bobice pa napravio vino u tri bačvice od 225 litara. 
Jednu za sebe, dvije za prodaju, govorio je pokojni Zlatan. Nema više puno tog vina pa je u Bevandi rijetka prilika kušati ga. A treba se skupiti i veće društvo jer ipak je riječ o magnumu, boci od litre i pol. Nisu sva vina iz Bevandina podruma tako ekskluzivna.
- Između 10 i 15 posto vina u podrumu su jako skupa i ona se rjeđe prodaju. Boca od 1000 kuna ‘ode’ svakih desetak dana, onih skupljih prodamo jednu do dvije mjesečno, a najskuplja jedno do dva na godinu – objašnjava Klaudio dodajući kako su ostala vina ona koja se prodaju na dnevnoj bazi. Među njima je 60 posto hrvatskih vina. Među stranima se najbolje prodaju prosecco, rizlinzi, bazni chartdonnayi iz Chablisa te toskanska vina. Cijene butelja su do 300, eventualno 400 kuna, a puno ih prodajemo na čaše – rekao je Klaudio. Jako starih vina nemaju. Najstarije im je Châteauneuf-du-Pape 1991. iz doline rijeke Rhone. Takvi su kapitalci priča Klaudio, za restorane koji na vinski podrum gledaju i kao na ulaganje, a Bevandin je osmišljen tako da se vina što brže vrte. Naravno, biraju se ona koja mogu ugodno putovati kroz vrijeme u dobrim uvjetima kakve ispod restorana i imaju. Uostalom, najstariji dio podruma sagrađen je još 1914. godine i u njemu danas uglavnom rizlinzi čekaju svoje “kupce”.
Bevandini gosti zimi su u većini domaći, a ljeti stranci Austrije, Slovenije, Italije… Dosta ih dolazi automobilom na večeru pa tu i prespavaju jer Bevanda je i boutique hotel s pet zvjezdica. 
Imaju 10 bogato opremljenih soba, a svaka je nazvana po slavnoj osobi koja je tijekom povijesti boravila u Opatiji.
Prespavati se tako može u sobama Sergej Jesenjin, Antun Pavlović Čehov, Isadora Duncan, Albert Einstein, James Joyce… Pa i Klaudija se može nazvati slavnom osobom. Četiri godine zaredom, od 2008. do 2011., bio je najbolji hrvatski sommelier. Pamtim kako su mu pljeskali 2009. godine na državnom prvanstvu u Poreču, kao da je zabio odlučujući gol na važnoj nogometnoj utakmici. Na sommelierskim natjecanjima, čije se završnice odvijaju pred publikom, zadatak je i istočiti bocu od litra i pol u 16 čaša tako da u svakoj bude ista količina vina, a ne smije se vraćati na predhodnu čašu. Klaudio je to napravio brzo i precizno pa je aplauz s pokojim uzvikom bravo bio sasvim zaslužen. – Istočim stotine čaša na dan, mora nešto ostati ‘u ruci’ – skromno je objasnio kako to uspijeva pod pritiskom natjecanja. O stotinama istočenih boca za vježbu nije htio pričati.
Vino.hr online vinoteka