Ostala je jedna boca. Nije za prodaju, rekao je Klaudio Jurčić, sommelier glasovitog opatijskog restorana Bevanda o šampanjcu Dom Pérignonu Oenothèque 1995., najdražem mu vinu koje čuva u podrumu. Oenothèque znači da je riječ o limitiranoj seriji boca koje Ricgard Geoffroy, glavni podrumar glasovitog proizvođača šampanjaca čuva dulje nego ostale, a na tržište ih pušta postepeno, ne sve boce odjedno, nego kad ocijeni da je pravi trenutak. – Dok ih je bilo više, prodavali smo ih. Ova čeka neku posebnu priliku – smješka se Klaudio milijući bocu vina koje se prema tražilici Wine-searcher može kupiti u nekoliko vinoteka u Hong Kongu za oko 2700 kuna. Na pitanje za koga čuva ovu bocu, Klaudio se samo nasmiješio dajući do znanja da se čeka neka posebna prilika. – Rijetko gosti sami traže ovakva vina. Kad procijenim da je riječ o ljudima koji ih znaju cijeniti, ponudim im, objasnim zašto je posebno, kažem cijenu pa se i dogovorimo. Takva vina ne prodaju se često, možda jednom-dvaput na godinu – govori čuvar opatijske “pećine s blagom”, vinskog podruma s oko 600 etiketa i 6000 boca. Fotografirao se s četiri vina koja su mu jako draga, a ima ih dovoljno da ponudi gostima. I među njima je i jedno hrvatsko.
Ovo je doista skupo vino, ali savršeno pristaje sirovoj uvertiri, rekao je Klaudio predlažući šampanjac Krug Blanc de Noirs uz sirove morske specijalitete: stonsku kamenicu, brancina, kvarnerskog škampa te sašimi i tatarski od tune. Glasoviti Pouilly-Fumé, odnosno sauvignon Pur Sang iz doline Loire preporučuje uz rižoto od škampa, a burgundijski chardonnay Charlemagne Grand Cru uz file divljeg brancina sa žara. 
Bevandina kuhinja, pridodao je chef Konrad Vulić, bazirana je na svježem ulovu, pa bi neki drugi dan preporuka jela uz ova vina bila drukčija. No uz četvrto, jedino domaće iz pokera Klaudijevih vinskih asova, teško je pronaći bolji par nego što je odležani steak koje imaju uvijek. To je Zlatan Plavac Exclusive 2009.
Veliki hvarski vinar Zlatan Planković sam je brao grožđe plavca malog iz svog najboljeg vinograda i probirao ponajbolje bobice pa napravio vino u tri bačvice od 225 litara. 
Jednu za sebe, dvije za prodaju, govorio je pokojni Zlatan. Nema više puno tog vina pa je u Bevandi rijetka prilika kušati ga. A treba se skupiti i veće društvo jer ipak je riječ o magnumu, boci od litre i pol. Nisu sva vina iz Bevandina podruma tako ekskluzivna.
- Između 10 i 15 posto vina u podrumu su jako skupa i ona se rjeđe prodaju. Boca od 1000 kuna ‘ode’ svakih desetak dana, onih skupljih prodamo jednu do dvije mjesečno, a najskuplja jedno do dva na godinu – objašnjava Klaudio dodajući kako su ostala vina ona koja se prodaju na dnevnoj bazi. Među njima je 60 posto hrvatskih vina. Među stranima se najbolje prodaju prosecco, rizlinzi, bazni chartdonnayi iz Chablisa te toskanska vina. Cijene butelja su do 300, eventualno 400 kuna, a puno ih prodajemo na čaše – rekao je Klaudio. Jako starih vina nemaju. Najstarije im je Châteauneuf-du-Pape 1991. iz doline rijeke Rhone. Takvi su kapitalci priča Klaudio, za restorane koji na vinski podrum gledaju i kao na ulaganje, a Bevandin je osmišljen tako da se vina što brže vrte. Naravno, biraju se ona koja mogu ugodno putovati kroz vrijeme u dobrim uvjetima kakve ispod restorana i imaju. Uostalom, najstariji dio podruma sagrađen je još 1914. godine i u njemu danas uglavnom rizlinzi čekaju svoje “kupce”.
Bevandini gosti zimi su u većini domaći, a ljeti stranci Austrije, Slovenije, Italije… Dosta ih dolazi automobilom na večeru pa tu i prespavaju jer Bevanda je i boutique hotel s pet zvjezdica. 
Imaju 10 bogato opremljenih soba, a svaka je nazvana po slavnoj osobi koja je tijekom povijesti boravila u Opatiji.
Prespavati se tako može u sobama Sergej Jesenjin, Antun Pavlović Čehov, Isadora Duncan, Albert Einstein, James Joyce… Pa i Klaudija se može nazvati slavnom osobom. Četiri godine zaredom, od 2008. do 2011., bio je najbolji hrvatski sommelier. Pamtim kako su mu pljeskali 2009. godine na državnom prvanstvu u Poreču, kao da je zabio odlučujući gol na važnoj nogometnoj utakmici. Na sommelierskim natjecanjima, čije se završnice odvijaju pred publikom, zadatak je i istočiti bocu od litra i pol u 16 čaša tako da u svakoj bude ista količina vina, a ne smije se vraćati na predhodnu čašu. Klaudio je to napravio brzo i precizno pa je aplauz s pokojim uzvikom bravo bio sasvim zaslužen. – Istočim stotine čaša na dan, mora nešto ostati ‘u ruci’ – skromno je objasnio kako to uspijeva pod pritiskom natjecanja. O stotinama istočenih boca za vježbu nije htio pričati.
Vino.hr online vinoteka