28. svibanj, 2016.
Nećemo Wagnera, hoćemo Mozarta. Želimo raditi lagana svježa vina, tako smo razmišljali prije pet-šest godina, kad smo ozbiljno ušli u vinski svijet, govori nam Kristina Pinkert, nova vinska zvijezda iz Suze u Baranji.
- U vinski svijet sam ušla prije pet-šest godina i osjećala sam se poput Alice u zemlji čuda. Sad imam deset puta više vina, deset puta više posla i deset puta više veselja – kaže nam Kristina u čijim se očima vidi radost kad govori o vinu.
- Imamo 15 hektara vinograda, od toga je osam hektara mladih nasada na najboljem položaju, na vrhu Banskog brda na oko 200 metara nadmorske visine. Od bijelih sorata radimo, naravno, graševinu te chardonnay i sauvignon, a od crnih cabernet sauvignon, frankovku i Cuvee, mješavinu crnih sorata koja nam je posebno draga jer smatramo da se upravo u njemu može prepoznati duša vinara i njegova vinograda te sav uloženi trud. Od frankovke radimo i Rose – nabraja ponudu obiteljskog podruma. Prve trsove vinove loze obitelj je posadila oko 1900. godine. Tada su sagradili i mali vinski podrum. Danas su, kako kaže Kristina, na granici male i velike vinarije, a to znači da mora biti i knjigovođa, enolog, trgovac…
Po veselju s kojim govori o vinima ne čini se da joj je to teško. Raduje se i planu za sadnju još dva hektara cabernet sauvignona i pola hektara cabernet franca. Prirodno se križajući s bijelim sauvignonom ta sorta velikog potencijala dala je puno slavniji cabernet sauvignon. Sama je rijetko u glavnim ulogama, ali gotovo je neizostavna u najboljim bordoškim vinima. Zato je mnogi nazivaju i, filmskim jezikom rečeno, najboljim sporednim glumcem. Daje vina ne jako tamne boje, bogatih aroma te vrlo dobro usklađenih slatkih, kiselkastih i gorkastih okusa, pa će biti zanimljivo vidjeti i kakvo će dati u Baranji, poznatoj po mekanim i harmoničnim crnjacima. Posebno kad se pročita “pinkertovski” recept za proizvodnju vina naveden na kontraetiketi njihovih butelja: 5 grama radosti, 3,5 miligrama snova, 4 miligrama zaigranosti, po prstohvat znanja, iskustva i tradicije te puno baranjskog Sunca i ljubavi. S takvim sastojcima svako vino mora biti dobro.
Objavljeno u fino vino..., kusanje vina, reportaže | Comments Off
27. svibanj, 2016.
Živo, mirisno, puno, sočno, toplo i skladno vino je Cabernet Sauvignon 2014.
Signature južnoafričke vinarije Spier. Rubinski je crvene boje, miriše na crno bobićasto voće i ima lijepu svježinu zahvaljujući kojoj ima nekoliko lijepih godina ispred sebe. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su mu tri zvjezdice i preporučili ga uz divljač, crvena mesa te zrele odležane sireve. Butelja je u Vrutku 50 kuna.
Tri zvjezdice osvojio je i Kamptal Riesling 2014. austrijske vinarije Domäne Gobelsburg. Butelja ugodnog, nježnog i skladnog vina u Vrutku stoji 67 kuna.
U konkurenciji su bili i Škrlet 2015. moslavačke obitelji Mikša (Vrutak 27 kuna) te Sauvignon 2015. Štampar iz Međimurja (Pun sepet, 62,50 kuna).

Objavljeno u Vinske zvijezde 2016., vinske zvijezde | Comments Off
24. svibanj, 2016.
Gospodine Spurrier, zahtijevam da mi vratite moje listiće, podviknula je Odette Kahn, urednica francuskog časopisa La revue du vin de France 24. svibnja 1976. nakon što je čula rezultate slijepog ocjenjivanja kalifornijskih i francuskih vina u Parizu.
- Žao mi je, gospođo Kahn, ali ne možete ih dobiti natrag – odgovorio joj je Steven Spurrier, organizator Pariške presude, legendarnog ocjenjivanja na kojem je devet francuskih vinskih stručnjaka prije 40 godina bolje je ocjene dalo američkim nego “svojim” vinima.
Ali to su moji listići – zavapila je Kahn želeći promijeniti neku ocjenu.
Ne, nisu vaši, nego moji – nije se predavao Spurrier. Štoviše, predao je listiće svojoj suradnici i rekao joj da ih odnese u vinoteku koju je držao u Parizu.
Steven Spurrier danas je predsjednik ocjenjivačkog žirija najutjecajnijeg vinskog časopisa na svijetu, britanskog Decantera. Te 1976. sam je odabrao po šest bijelih (chardonnaya) i crvenih (cabernet sauvignon i njegove mješavine s drugim sortama) američkih te po četiri francuska vina. Nije očekivao pobjedu Amerikanaca, htio je samo dobiti malo promocije kako bi mu vinoteka bolje poslovala pa su rezultati iznenadili i njega. Dramu u hotelu InterContinental opisao je George M. Taber, američki novinar koji je bio na ocjenjivanju u knjizi Pariška presuda koja je prevedena i kod nas. Priča je zanimljiva jer je proslavila Miljenka Grgića, danas 93-godišnjeg suvlasnika kalifornijske vinarije Grgich&Hills, a tada glavnog enologa vinarije Chateau Montelena čiji je chardonnay berbe 1973. bio uvjerljivo najbolje ocijenjeno bijelo vino. I među crnima je pobijedilo kalifornijsko vino. Bio je to Stag’s Leap Wine Cellars također iz 1973. koji je “za nokat” pretekao tri godine zrelije glasovito bordoško vino Mouton Rotchshild. Tu je vinariju 1970 osnovao potomak poljskih iseljenika Warren Winiarski i bio je glavni enolog u njoj.
Mislili smo da prepoznajemo francuska vina, a kad tamo, to su bila kalifornijska. I obrnuto. Za prazno, vodnjikavo vino rekli bismo automatski da je kalifornijsko,a to nije bilo točno – skrušeno je nakon ocjenjivanja priznao Claude Dubois Millot koji je tada bio jedan od direktora glasovitog restorantskog vodiča Gault Millau.
Valja reći da od tog ocjenjivanja najveće francuske vinarije uglavnom ne šalju uzorke na slična natjecanja. Na rezultate Pariške presude možda je najviše ponosan bio otac suvremenog američkog vinarstva Robert Mondavi s kojim su godinama surađivali i Grgić i Winiarski.
Imao sam zadovoljstvo raditi s obojicom istinskih junaka ove priče. Bili su zacijelo vještiji od mene, ali zajedno smo radili, kovali planove i maštali o danu kakav je bio onaj 1976. godine – napisao je Mondavi u predgovoru knjige Pariška presuda.
Grgić je rođen u mjestu Desne u dolini Neretve. Studirao je agronomiju u Zagrebu i tadašnju državu napustio kao apsolvent te preko Njemačke i Kanade stigao u SAD. Tamo je inicirao istraživanje podrijetla najpopularnije sorte zinfandel. Genetika je dokazala kako je riječ o našem kaštelanskom crljenku koji je preko Beča izvezen u SAD. Na Pelješcu, u Trsteniku, ima vinariju Grgić vina koja puni plavac i pošip, a osnovao je i zakladu za stipendiranje nadarenih hrvatskih studenata vinogradarstva i vinarstva. Vinariju u Kalifornijskoh dolini Napa vode njegova kći Violeta i nećak Ivo Jeramaz.
O Pariškoj presudi je 2008. snimljen film The Bottle Shock, koji je kod nas nevješto preveden kao Dvoboj vinara. Zanimljiv je za gledanje, ali je priča jako romansirana, a Miljenko Grgić u njemu se ne spominje. Među producentima su bili otac i sin Jim i Bo Barrett, vlasnici Chateau Montelene, koji su bili jako ljutiti kad je Grgić osnovao svoju vinariju i zato su ga pokušali izbrisati iz filmske povijesti. Iz stvarne nisu mogli jer je uvršten u Kuću slavnih kalifornijskih vinara, a boca njegova Chateau Montelena, kao i pobjedničkog crnog “kolege” Stag’sLeap, su u Nacionalnom muzeju američke povijesti Smithsonian. Pod bocom bijelog vina piše “This bottle of 1973 Chardonnay was made by Miljenko “Mike” Grgich, winemaker at Chateau Montelena Winery in Calistoga, California”, što znači “ovu bocu chardonnaya 1973. napravio je Miljenko ‘Mike’ Grgich…”
Objavljeno u kusanje vina, nagrade i priznanja, povijest | Comments Off
21. svibanj, 2016.
Sočan, svjež i “traži još” svaki gutljaj Three Stars Bruta 2014., prvog pjenušca koji je plešivička obitelj predstavila javnosti. Samo godinu dana je odležao na kvascima, no nije nimalo običan i odlična je najava berbe 2015. Ona zrije u podrumu, a ima je 4500 boca, na koje će trebati pričekati najmanje do 2018. godine.
- Držat ćemo ga tri godine na kvascima. Toliko zriju i pravi šampanjci. Ovaj je bio za probu i zadovoljni smo. Baza su chardonnay, stare plešivičke sorte i rajnski rizling, a napunili smo ga samo 600 boca da vidimo možemo li se nositi s tom tehnologijom – priča enolog Dominik Jagunić, koji od oca Velimira pomalo preuzima upravljanje prekrasnim imanjem u selu Plešivica nadomak Jastrebarskog. Imaju seoski turizam s 80 mjesta u sali i 40 na terasi te domaćom hranom, ponajprije iz “mesnog laboratorija” djeda Zvonimira.
Među poznavateljima plešivičkih vina proslavili su se tramincem 2009. To suho vino dalo je drukčiji pogled na sortu koju kod nas mnogi vežu uz Ilok. Nema izražen miris poput iločkih traminaca, ali je nakupio više kiselina i zato je pitkiji. Nije to traminac za posebne prilike, kojeg se može popiti čaša ili dvije uz deserte, zrele sireve ili gusju jetru, nego izvrsno vino za češće uživanje uz svima dostupna jela koja se lako pripremaju u svakom domu. Slična je bila i berba 2012., a jako vesele 2014. i 2015. Potonja je iznimno čistog okusa, no još ne sasvim usklađenog mirisa. Treba pričekati koju godinu jer može među najbolje suhe tramince između Elsacea u Francuskoj, Tramina u Italiji i našeg Iloka.
Jagunići u butelje pune i rizvanac, chardonnay, rajnski rizling te sivi pinot, čija je berba 2015. macerirana na bobicama. Ima crvenkastu boju i već je odličan.
Inače, Dominik Jagunić je rođen 1987., koja je bila odlična “berba” za hrvatske vinarske obitelji. Rođeni su Dominikov susjed Josip Korak, Lovro Miklaužić iz Moslavine, David Štampar iz Međimurja, Igor Palčić iz Istre… Svi su upisali Agronomski fakultet i rade u obiteljskim vinarijama.
Objavljeno u fino vino..., kusanje vina, pjenušavo, reportaže, sorte i(li) tehnologije | Comments Off