blog.vino.hr

Vinar Slovenac sa susjednog štanda došao je do mojeg izložbenog pulta, fotografirao buteljke i otišao. Nisam ni slutio što slijedi. Nakon sat vremena stigla je slovenska vinska inspektorica, predstavila se i naložila mi da sklonim sa štanda moje crno vino Barbarossa od sorte teran. I do kraja festivala je na štandu ispunjavala zapisnik. Zamislite kako sam se osjećao pred svom onom masom ljubitelja vina. To je motovunski vinar Klaudio Tomaz doživio na mariborskom Salonu vina i delikatesa VinDel kao da je skrivao tajne napada na Sovjetski Savez 1941., a ne točio odlično vino, i to na poziv samih Slovenaca. A problem je počeo prije 16 godina kad su vinari slovenske regije Kras zaštitili zemljopisno podrijetlo vina Kraški teran koji, tvrdili su, rade od sorte refošk. Zaštita je 2004. unesena u propise EU, a pri reviziji sustava zaštite 2008. kraški teran je izgubio pridjev kraški i postao samo teran. Nesnalaženje i šutnja hrvatske politike Slovencima su išli na ruku, a upozorenja da se ime sorte ne može zaštititi nisu pomogla. Nije (još) pomoglo ni zastupničko pitanje europarlamentarca Ivana Jakovčića.
Teran je međunarodno priznato ime sorte i nemoguće ga je zaštititi. Što će Europska komisija učiniti da ispravi blokadu koju je hrvatskim vinarima nametnula Slovenija zaštitivši ime teran pitao je u siječnju 2015. Jakovčić i dobio odgovor da službe Komisije ispituju njegov zahtjev. Nije teranu pomogao ni članak objavljen 2014. u austrijskom znanstvenom časopisu Milleilunge Klousterneuburg, u kojemu ampelograf (stručnjak za sorte vinove loze), prof. dr. Edi Maletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta s grupom suradnika iz Zagreba i Rijeke dokazuje kako se kraški teran ipak radi od sorte teran, a ne od refoška. Kraški vinari tako ni sami nisu znali što zaštićuju, odnosno od koje je vino sorte. Ne pomaže ni ljutnja na susjede koji su podvalili zaštitu nečega što se ne može zaštititi i sad ne žele čuti argumente, ni nerazumijevanje europskih birokrata koji su zaštitu slijepo prihvatili, ni žalost zbog toga što su hrvatski birokrati cijelu priču prešutjeli, kao da se događa nekom drugom. Možda pomogne uživanje u teranima, ma kako ih zvali. No čekajući dogovor gluhih, slijepih i nijemih ima se u čemu uživati.
Još 2008., kad je iz zaštite kraškog terana nestala riječ kraški, Luciano Visintin, vlasnik vinarije Veralda iz Brtonigle, napravio je rosé od terana čija su ga ljupkost i svježina toliko oduševile da je završio u pjenušcu. Nastavio je inzistirati na svježini terana i kad ih je radio kao crna vina. Ove je godine, tako, iznenadio sve osvojivši vinom Istrian 2015. platinastu medalju (95 od 100 bodova) i titulu “Best in show” na ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter koje je među najvećima i najznačajnijima na svijetu. Iako na boci piše da je to vino od refoška, sorta je teran. Suprotnu ideju s podjednako dobrim rezultatima imao je Marino Markežić Kabola iz Momjana. Njegov Teran 2007. je prije pet dana bio nevjerojatno svjež i mlad odmah nakon otvaranje boce, a nakon dekantiranja iskazao je i prekrasnu voćnost. Veliko vino za veliku čašu i veliki poticaj za sadnju terana u Istri, ma koliko mu susjedi Slovenci željeli zatrti ime.