Prošlogodišnji pošip sigurno nije najbolje vino koje sam napravio, ali nikad u svojoj vinarskoj karijeri nisam bio zadovoljan s vinom kao što sam zadovoljan s njim. Grožđe je bilo loše, ali sam uspio izvući maksimum – ponosno je je rekao Frano Baničević iz vinarije Toreta na Danima pošipa koje su u Smokvici organizirali općina Smokvica i Grad Korčula te njihove turističke zajednice i vinarije uz sufinanciranje Europskog socijalnog fonda iz Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala 2007. – 2013. Srpanjski požari, na sreću, nisu zahvatili mnogo smokvičkih vinograda. Kod većine vinogradara stradao je poneki red, a samo su rijetki imali veću štetu. Više je loze stradalo od morske vode koji su bacali kanaderi. Početkom kolovoza kiša je rashladila tlo i zrak, a vinari kažu da više kiše vinogradima pošipa zasad ne treba. On je osjetljiva sorta. Smetaju mu i jaka žega i obilna kiša pa je zato 2015. godina još neizvjesna.
Ipak, vinari se nadaju odličnoj berbi. Pošip je autohtona korčulanska sorta, štoviše s tog su otoka i njegovi roditelji, bratkovina bijela te zlatarica blatska koji su se spontano iskrižali. Prvi trs pošipa pronašao je 1864. težak Marin Tomašić Barbaca iz Smokvice. Sijekući šumu u kanjonu Stiniva, ugledao je nepoznato grožđe. Zainteresiralo ga je izvrsnim okusom neobičnim mirisima pa ju je presadio u svoj vinograd. Trsove je množio i dijelio drugim vinogradarima. Pošip se pokazao kao zahvalna sorta jer mu grožđe lako nakuplja šećer, a pravilnim odabirom dana berbe mogu se dobiti i zadovoljavajuće kiseline. U podrumima dobrih vinara daje izvanredna, harmonična vina, vjerojatno najbolja bijela u Dalmaciji. Prepoznatljiv je i u čaši, po nježnoj zelenkasto žutoj boji i ugodnim aromama tropskog voća, a u najboljim pošipima često se osjete marelice i breskve. S obzirom da ga na Korčuli već ima u ozbiljnijim količinama, a sve se više sadi na otocima Hvaru i Braču te dalmatinskoj obali, vina od pošipa trebala bi biti novo hrvatsko iznenađenje za najizbirljivija svjetska tržišta nakon malvazije istarske, plavca malog i graševine.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za 2015.
Dani pošipa u Smokvici su počeli dok je okolo još gorjelo
subota, 8. kolovoz 2015.Vinarije kontinentalne Hrvatske koje treba posjetiti
petak, 7. kolovoz 2015.
Spavanje s pogledom na Dunav, tradicionalna srijemska hrana u ugodno uređenom restoranu s lijepom terasom kraj kojeg su suvenirnica i kušaonica te okrijepa vinima iz podruma ukopanog pod dvorcem sagrađenim u 18. stoljeću, dio su turističke ponude Iločkih podruma u središtu prekrasnoga grada.
Nekoliko kilometara dalje, među nepreglednim vinogradima na zapadnim obroncima Fruške gore, je ladanjsko imanje Principovac, s kojeg puca prekrasan pogled na Ilok, Dunav, Srijem i Bačku. Sagradili su ga 1864. vladari Iloka, kneževi Odeschalchi, i tamo dolazili u vrijeme berbe te tijekom sezone lova. I tamo su sobe, ali s pogledom na nepregledne vinograde, u restoranu lokalne namirnice pripremaju na moderniji način, a vina stižu iz starog podruma. Zbog svega toga ne čudi da Iločke podrume posjeti više od 30.000 ljudi na godinu. Toliko ih, primjerice, na godinu dođe u Sukošan ili Fužine.
Stari podrum je nezaboravna atrakcija i vinarije Kutjevo.
Taj podrum iz 1232. je ispod dvorca koji je tijekom neobične pretvorbe i privatizacije izdvojen iz tvrtke te zbog toga vinarija Kutjevo izvana nije ni lijepa poput iločke. No kad se uđe u podrum, industrijski se dio lako zaboravi zbog pogleda na najveću hrvatsku vinsku arhivu, prekrasnih starih drvenih bačava na kojima je ugravirana povijest vinarije te legenda o kamenom stolu, barunu Trenku i carici Mariji Tereziji.
Legendu pričaju i u vinariji Bolfan Vinski Vrh kraj zagorskog mjesta Hrašćina, i to o vilama i vilenjacima, no njhova stvarna priča je podjednako zanimljiva. Vlasnik Tomislav Bolfan je biodinamičar. Ne koristi kemijska zaštitna sredstva, nego sve postupke u vinogradu i podrumu veže uz položaje Mjeseca i planeta, tlo obogaćuje samo stajskim gnojem i sijanjem posebnih biljaka, sagradio je i drvenu kuću za kukce, koja izgleda poput lovačke čeke, kako bi oplodnja bila što uspješnija.
I Steven Spurrier, britanski vinski kritičar i ocjenjivač, organizator Pariškog suda na kojem su 1976. kalifornijska vina, među njima i Grgichev Chardonnay Chateau Montelena, bolje ocijenjena od francuskih, oduševio se starim podrumom Belja u Kneževim vinogradima.
Sagrađen je 1526. te su isprva na tri etaže bili konjušnica, skladište oružja i tamnica. Vinski podrum postao je 1697., a nedavno je obnovljen stoljetnom ciglom iz Beča, kupljenom nakon pažljivog rušenja tamošnje zgrade, i novim drvenim bačvama. Tu su i dojmljiva vinska arhiva te lijepa kušaonica.
Vina Ivana Enjingija, te nagrade koje osvajaju širom svijeta, pričaju puno glasnije od samozatajnog Kutjevčanina u čijem je podrumu posebni doživljaj kušanje iz bačava. Za svoje najpoznatije vino Venje, koje je britanski Decanter 2004. proglasio najboljim u svijetu, Enjingi koristi pet sorata i svaku čuva u posebnoj bačvi. Kad ocijeni da je vrijeme, izmiješa ih u jednu veliku prije punjenja u bocu. A kušanje rizlinga, sauvignona, sivog pinota, traminca i graševine prije sjedinjenja je vatromet.
Samo se u podrumu mogu kušati i neka vina za koja Enjingi kaže da su najbolja koja je napravio, ali ih nije htio dati u prodaju jer mu cijena koju bi mogao postići nije dovoljna. Takva su, primjerice, Venje iz 1998. koje je bilo svjetski prvak, Venje iz 2006. i Crni pinot iz iste godine. Njih piju samo gosti koji ga uvjere da će znati cijeniti njihovu vrijednost. Ima Enjingi u vinogradima i tri objekta za spavanje. U jednoj je i zatvoreni bazen.
Njegov susjed Vlado Krauthaker u vinariji ima vina koja nitko u Hrvatskoj nema. Ponajprije je to zelenac, bijela sorta za odlična suha i slatka vina, a jedini kod nas radi i crna vina od malbeca te nebbiola. Eksperimentalni vinograd s “milijun” sorata je ispred vinarije, a oni “pravi”, s kojih vina idu na tržište, na ponajboljim su kutjevačkim položajima.
I najbolje vino bolje je u podrumu u kojem nastaje, posebno uz dobru priču vinara. Zato je dobro ići u podrume i učiti. Širom kontinentalne Hrvatske stotine njih vrijedni su posjeta, ali na ovu listu nisu stali.
Vino tjedna je osvježavajući Rose porečke Lagune koji stoji 35 kuna
petak, 7. kolovoz 2015.
Odlično ljetno vino, lepršavo, s fino izraženim voćnim mirisima, ugodne kiselosti i dobrog tijela je Rose Laguna 2014. od cabernet sauvignona. Ocjenjivači vinskih zvijezda dodijelili su mu tri zvjezdice i priznanje Smješko za odličan odnos kvalitete i cijene
jer butelja stoji 35 kuna.
Tri zvjezdice osvojila su i dva pjenušca. Tomac Rose Classic Brut skladno je vino dobrog tijela i mirisa po višnji te ribizu koje stoji 100 kuna, a Centurion Blanc de blancs sec zagorske vinarije Bolfan Vinski Vrh koketan i živahan pjenušac izražene slatkoće. U konkurenciji je bio i polusuhi Sauvignon 2014. Vuglec breg čija je butelja 60 kuna.
50 stvarno jako dobrih vina do 50 kuna
ponedjeljak, 3. kolovoz 2015.
Kasna berba graševine 2007. Kutjevčanina Ivana Enjingija najstarija je na listi najboljih butelja od 30 do 50 kuna i gotovo sigurno najpovoljnija kupnja takvog vina u svijetu.
U vinoteci Vrutka polubuteljka, dakle 0,375 litara, stoji 29 kuna, a izravno u podrumu za 50 kuna može se naručiti “prava” butelja od 0,75 litara. Toliko stoje i butelja rizlinga kasne berbe 2007., vina koje je proglašeno najboljim bijelim vinom prošlogodišnjeg ocjenjivanja za Vinske zvijezde, te polubuteljka izborne berbe graševine iz 2004., gromovito vino sa 16 posto alkohola te fino izbalansiranim neprovrelim šećerom i kiselinama.
Ravno 50 kuna stoji i slatko vino Late Harvest (kasna berba) 2008. argentinske vinarije Finca la Celia. Grožđe semillona, sivog pinota i mirisnog traminca ostavljeno je na trsu do kasne jeseni da ga napadne plemenita plijesan koja mu daje posebne arome. Takva vina preporučuju se uz zrele sireve, ali i paštetu od gusje ili pačje jetre.
Na listi su i neka iz serije vina još jednog slavnog Kutjevčanina, Vlade Krauthakera, koja nosi ime 45,3 paralela, i to po geografskoj širini koja Kutjevo povezuje s najpoznatijim svjetskim vinorodnim regijama, poput Bordeauxa i doline Rhone u Francuskoj te Pijemonta u Italiji.
Što se tiče Francuske i Italije, za 50 kuna mogu se kod nas kupiti i njihova solidna vina, kao i vrlo dobra španjolska, portugalska, bugarska, makedonska, crnogorska… Cijene su prikupljene jučer u više zagrebačkih trgovina.
Ljetna vina imaju malo alkohola i izraženije kiseline, a nisu jako aromatična ni slatka. To je neslužbena kategorija u koju uglavnom spadaju bijela, ružičasta i pjenušava vina, a piju se poprilično rashlađena.
Teško je izdvojiti sorte za ljetna vina jer se od graševine, malvazije, pošipa ili bilo koje druge mogu napraviti lakša i jača vina, suha ili slađa, ona koja treba piti mlada ili ostaviti da odleže nekoliko godina prije nego što dođu u najbolju formu.
Crvena ili crna vina često imaju više alkohola nego bijela pa ih nije dobro piti tijekom najvećih vrućina. Neka od najboljih hrvatskih vina, poput moćnih plavaca s južnih padina Pelješca, Brača ili Hvara, ljeti će malo kome dobro “sjesti”, a rijetko se i jede snažna hrana kakva takvim vinima pristaje. Oni koji ne mogu bez crvenih vina, trebaju birati vina nježnijih sorata i vitkijeg tijela, poput crnog pinota, a dobro je tražiti i što mlađe vino. Slatka vina ljeti nisu poželjna jer izazivaju dodatnu žeđ, no to ne znači da treba izbjegavati čašicu finog “slatkiša” uz sladoled ili neki drugi desert. Uz njih je dobro popiti i puno vode. Inače, miješanje obične vode s vinom treba izbjegavati jer je razvodnjavanje vina uvreda vinarima koji su se trudili u vino prenijeti što više osobina sorte i tla na kojem loza raste.
Gemišt je, pak, druga priča. Mineralna voda ili soda vinu se dodaje kako bi se stvorio dodatni dojam svježine, ali to se ne radi s bilo kojim vinom, a nikako ne s lošim. Loše vino ne može biti dobro za gemišt. Ono je dobro samo za proliti. Vino za dobar gemišt ponovno mora imati malo alkohola, najbolja su ona s oko 11 posto, ne smije imati prenapadan miris i mora biti sasvim suho, dakle bez ostatka neprovrelog šećera. Ni tu se ne može jednostavno navesti sorte pogodne za gemišt jer su slavonske graševine, na primjer, prejake, iako su u pravilu kvalitetnije od onih iz sjeverozapadne Hrvatske, gdje je i hladnija klima pogodna za proizvodnju lakših vina. Ali tamošnji sauvignoni i traminci prejako mirišu. Fina kraljevina, poput one iz obiteljske vinarije Jarec-Kure u Svetom Ivanu Zelini, s 10,5 posto alkohola dobar je izbor. Pjenušava vina jedna su od najljepših ljetnih priča. Dobri pjenušci su, nažalost, skupi jer im je proizvodnja komplicirana i dugotrajna, ali veseli što ih i na našem tržištu ima desetak koji stoje samo nekoliko kuna više od granice koju smo si postavili za ovu listu. A i jedini koji je upao, ružičasta Perla iz Lagune, nježno je svježe, voćno vino, baš za uživanje na vrućini.
Vino.hr online vinoteka