Kasna berba graševine 2007. Kutjevčanina Ivana Enjingija najstarija je na listi najboljih butelja od 30 do 50 kuna i gotovo sigurno najpovoljnija kupnja takvog vina u svijetu.
U vinoteci Vrutka polubuteljka, dakle 0,375 litara, stoji 29 kuna, a izravno u podrumu za 50 kuna može se naručiti “prava” butelja od 0,75 litara. Toliko stoje i butelja rizlinga kasne berbe 2007., vina koje je proglašeno najboljim bijelim vinom prošlogodišnjeg ocjenjivanja za Vinske zvijezde, te polubuteljka izborne berbe graševine iz 2004., gromovito vino sa 16 posto alkohola te fino izbalansiranim neprovrelim šećerom i kiselinama.
Ravno 50 kuna stoji i slatko vino Late Harvest (kasna berba) 2008. argentinske vinarije Finca la Celia. Grožđe semillona, sivog pinota i mirisnog traminca ostavljeno je na trsu do kasne jeseni da ga napadne plemenita plijesan koja mu daje posebne arome. Takva vina preporučuju se uz zrele sireve, ali i paštetu od gusje ili pačje jetre.
Na listi su i neka iz serije vina još jednog slavnog Kutjevčanina, Vlade Krauthakera, koja nosi ime 45,3 paralela, i to po geografskoj širini koja Kutjevo povezuje s najpoznatijim svjetskim vinorodnim regijama, poput Bordeauxa i doline Rhone u Francuskoj te Pijemonta u Italiji.
Što se tiče Francuske i Italije, za 50 kuna mogu se kod nas kupiti i njihova solidna vina, kao i vrlo dobra španjolska, portugalska, bugarska, makedonska, crnogorska… Cijene su prikupljene jučer u više zagrebačkih trgovina.
Ljetna vina imaju malo alkohola i izraženije kiseline, a nisu jako aromatična ni slatka. To je neslužbena kategorija u koju uglavnom spadaju bijela, ružičasta i pjenušava vina, a piju se poprilično rashlađena.
Teško je izdvojiti sorte za ljetna vina jer se od graševine, malvazije, pošipa ili bilo koje druge mogu napraviti lakša i jača vina, suha ili slađa, ona koja treba piti mlada ili ostaviti da odleže nekoliko godina prije nego što dođu u najbolju formu.
Crvena ili crna vina često imaju više alkohola nego bijela pa ih nije dobro piti tijekom najvećih vrućina. Neka od najboljih hrvatskih vina, poput moćnih plavaca s južnih padina Pelješca, Brača ili Hvara, ljeti će malo kome dobro “sjesti”, a rijetko se i jede snažna hrana kakva takvim vinima pristaje. Oni koji ne mogu bez crvenih vina, trebaju birati vina nježnijih sorata i vitkijeg tijela, poput crnog pinota, a dobro je tražiti i što mlađe vino. Slatka vina ljeti nisu poželjna jer izazivaju dodatnu žeđ, no to ne znači da treba izbjegavati čašicu finog “slatkiša” uz sladoled ili neki drugi desert. Uz njih je dobro popiti i puno vode. Inače, miješanje obične vode s vinom treba izbjegavati jer je razvodnjavanje vina uvreda vinarima koji su se trudili u vino prenijeti što više osobina sorte i tla na kojem loza raste.
Gemišt je, pak, druga priča. Mineralna voda ili soda vinu se dodaje kako bi se stvorio dodatni dojam svježine, ali to se ne radi s bilo kojim vinom, a nikako ne s lošim. Loše vino ne može biti dobro za gemišt. Ono je dobro samo za proliti. Vino za dobar gemišt ponovno mora imati malo alkohola, najbolja su ona s oko 11 posto, ne smije imati prenapadan miris i mora biti sasvim suho, dakle bez ostatka neprovrelog šećera. Ni tu se ne može jednostavno navesti sorte pogodne za gemišt jer su slavonske graševine, na primjer, prejake, iako su u pravilu kvalitetnije od onih iz sjeverozapadne Hrvatske, gdje je i hladnija klima pogodna za proizvodnju lakših vina. Ali tamošnji sauvignoni i traminci prejako mirišu. Fina kraljevina, poput one iz obiteljske vinarije Jarec-Kure u Svetom Ivanu Zelini, s 10,5 posto alkohola dobar je izbor. Pjenušava vina jedna su od najljepših ljetnih priča. Dobri pjenušci su, nažalost, skupi jer im je proizvodnja komplicirana i dugotrajna, ali veseli što ih i na našem tržištu ima desetak koji stoje samo nekoliko kuna više od granice koju smo si postavili za ovu listu. A i jedini koji je upao, ružičasta Perla iz Lagune, nježno je svježe, voćno vino, baš za uživanje na vrućini.