Spavanje s pogledom na Dunav, tradicionalna srijemska hrana u ugodno uređenom restoranu s lijepom terasom kraj kojeg su suvenirnica i kušaonica te okrijepa vinima iz podruma ukopanog pod dvorcem sagrađenim u 18. stoljeću, dio su turističke ponude Iločkih podruma u središtu prekrasnoga grada.
Nekoliko kilometara dalje, među nepreglednim vinogradima na zapadnim obroncima Fruške gore, je ladanjsko imanje Principovac, s kojeg puca prekrasan pogled na Ilok, Dunav, Srijem i Bačku. Sagradili su ga 1864. vladari Iloka, kneževi Odeschalchi, i tamo dolazili u vrijeme berbe te tijekom sezone lova. I tamo su sobe, ali s pogledom na nepregledne vinograde, u restoranu lokalne namirnice pripremaju na moderniji način, a vina stižu iz starog podruma. Zbog svega toga ne čudi da Iločke podrume posjeti više od 30.000 ljudi na godinu. Toliko ih, primjerice, na godinu dođe u Sukošan ili Fužine.
Stari podrum je nezaboravna atrakcija i vinarije Kutjevo.
Taj podrum iz 1232. je ispod dvorca koji je tijekom neobične pretvorbe i privatizacije izdvojen iz tvrtke te zbog toga vinarija Kutjevo izvana nije ni lijepa poput iločke. No kad se uđe u podrum, industrijski se dio lako zaboravi zbog pogleda na najveću hrvatsku vinsku arhivu, prekrasnih starih drvenih bačava na kojima je ugravirana povijest vinarije te legenda o kamenom stolu, barunu Trenku i carici Mariji Tereziji.
Legendu pričaju i u vinariji Bolfan Vinski Vrh kraj zagorskog mjesta Hrašćina, i to o vilama i vilenjacima, no njhova stvarna priča je podjednako zanimljiva. Vlasnik Tomislav Bolfan je biodinamičar. Ne koristi kemijska zaštitna sredstva, nego sve postupke u vinogradu i podrumu veže uz položaje Mjeseca i planeta, tlo obogaćuje samo stajskim gnojem i sijanjem posebnih biljaka, sagradio je i drvenu kuću za kukce, koja izgleda poput lovačke čeke, kako bi oplodnja bila što uspješnija.
I Steven Spurrier, britanski vinski kritičar i ocjenjivač, organizator Pariškog suda na kojem su 1976. kalifornijska vina, među njima i Grgichev Chardonnay Chateau Montelena, bolje ocijenjena od francuskih, oduševio se starim podrumom Belja u Kneževim vinogradima.
Sagrađen je 1526. te su isprva na tri etaže bili konjušnica, skladište oružja i tamnica. Vinski podrum postao je 1697., a nedavno je obnovljen stoljetnom ciglom iz Beča, kupljenom nakon pažljivog rušenja tamošnje zgrade, i novim drvenim bačvama. Tu su i dojmljiva vinska arhiva te lijepa kušaonica.
Vina Ivana Enjingija, te nagrade koje osvajaju širom svijeta, pričaju puno glasnije od samozatajnog Kutjevčanina u čijem je podrumu posebni doživljaj kušanje iz bačava. Za svoje najpoznatije vino Venje, koje je britanski Decanter 2004. proglasio najboljim u svijetu, Enjingi koristi pet sorata i svaku čuva u posebnoj bačvi. Kad ocijeni da je vrijeme, izmiješa ih u jednu veliku prije punjenja u bocu. A kušanje rizlinga, sauvignona, sivog pinota, traminca i graševine prije sjedinjenja je vatromet.
Samo se u podrumu mogu kušati i neka vina za koja Enjingi kaže da su najbolja koja je napravio, ali ih nije htio dati u prodaju jer mu cijena koju bi mogao postići nije dovoljna. Takva su, primjerice, Venje iz 1998. koje je bilo svjetski prvak, Venje iz 2006. i Crni pinot iz iste godine. Njih piju samo gosti koji ga uvjere da će znati cijeniti njihovu vrijednost. Ima Enjingi u vinogradima i tri objekta za spavanje. U jednoj je i zatvoreni bazen.
Njegov susjed Vlado Krauthaker u vinariji ima vina koja nitko u Hrvatskoj nema. Ponajprije je to zelenac, bijela sorta za odlična suha i slatka vina, a jedini kod nas radi i crna vina od malbeca te nebbiola. Eksperimentalni vinograd s “milijun” sorata je ispred vinarije, a oni “pravi”, s kojih vina idu na tržište, na ponajboljim su kutjevačkim položajima.
I najbolje vino bolje je u podrumu u kojem nastaje, posebno uz dobru priču vinara. Zato je dobro ići u podrume i učiti. Širom kontinentalne Hrvatske stotine njih vrijedni su posjeta, ali na ovu listu nisu stali.