Traminac izborne berbe 2004. bio je prvak na ocjenjivanju vina Zagrebačke županije 2005. Godinu poslije tu titulu osvojilo je isto vino, ali berbe 2005. Traminac izborne berbe bobica 2006. pobijedio je 2007. Nakon triju titula za tramince najveća vinska kuća Plešivice Mladina 2010. godine postala je prvak s ledenom berbom sauvignona 2008. Jantarno žuto slatko vino medne konzistencije te bogate i kompleksne arome u kojoj se, uz herbalne, isprepleću tonovi sušenog voća i plemenite plijesni – opis je prvaka ledenog sauvignona, koji će još neko vrijeme pričekati prije izlaska na tržište.
Kao i traminac ledene berbe 2008., imat će novu, crnu etiketu. S tog položaja Gaj Mladina već prodaje izvrstan poluslatki sauvignon berbe 2009. s bijelom etiketom. Riječ je o pravom “parfemu” koji, dobro ohlađen, odlično pristaje uz lakše kolače. U listopadu 2010. na tržište je stigao još mirisniji Traminac Gaj. Plešivička klima, malo hladnija nego u drugim kontinentalnim vinogorjima, izgleda odlično pristaje aromatičnim sortama grožđa.
Mladina je najmanja vinarija najvećega hrvatskog proizvođača vina Agrokora. U koncernu su joj dali ulogu proizvođača predikatnih vina, dakle, onih odgođenih berbi, te pjenušaca. U podrumu već leže pjenušci (na slici) od rajnskog rizlinga i chardonnaya.
Da i ove godine traminac ne ostane bez nagrade u Zagrebačkoj županiji, “pobrinuo” se Velimir Jagunić.
Njegov traminac 2009. bio je najbolje ocijenjeno suho vino. Obrazlažući nagradu, ocjenjivači su napisali kako je lepršavo i zanimljivo vino s 14 posto alkohola te tipičnim aromama traminca, no jedina mana je to što ga ima samo 1500 litara.
- To nam je treća berba traminca. Sadili smo ga za sina Dominika, studenta vinogradarstva i vinarstva – govori Velimir Jagunić, koji osim sortnih vina radi i izvrsnu mješavinu Hrvojku nazvanu prema položaju. Za kušanje njegovih vina treba doći na Plešivicu zato što većinu proda na svom seoskom turizmu.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za 2010.
Ponajbolji vinski parfemi stižu s Plešivce
četvrtak, 30. rujan 2010.Slikovnica o vinu
ponedjeljak, 27. rujan 2010.
Velika je praznina u našem školskom sustavu jer djeca ne uče o kulturi vina, rekao je Emmanuelle Garcia, izdavač slikovnice “Loza i vino: Svijet koji treba otkriti”, netom nakon predstavljanja vinskog priručnika za djecu u dobi od sedam do 12 godina u biodinamičkom bordoškom podrumu Chateau Fonroque. Knjiga je otisnuta u 200.000 primjeraka, a autori su prikazali povijest vinogradarstva i vinarstva od rimskog doba do danas te sve faze uzgoja grožđa i proizvodnje vina. Neposredan povod za ovu slikovnicu bio je strogi francuski antialkoholni zakon koji je u školama zabranio i učenje o vinu. Osim u Francuskoj, knjigu će prodavati u Quebecu u Kanadi te u ostalim zemljama franuskog govornog područja, a u planu je i prijevod na engleski jezik.
Rajnski rizling je rajsko vino
nedjelja, 19. rujan 2010.
Već sam pisao o tom dragulju, rizlingu kasne berbe 1992. Kutjevačkog podruma (lijevo).
Tko se rado prisjeća te godine, treba si kupiti ovu vinsku uspomenu, koju će zbog 6,7 grama kiselina i 20,55 grama šećera po litri, ali i “prave” sorte, moći čuvati desetljećima, bio je dojam nakon kušanja arhivskih kutjevačkih vina prije dvije godine. Eto, baš se ja rado prisjećam te ratne 1992. jer mi se rodio sin. Njegov 18. rođendan proslavili smo sredinom rujna baš s tim velikim rizlingom kasne berbe koji je odlično pristajao uz pačju paštetu na početku ručka. Vino naprosto pršti svim aromama rizlinga. Osjeća se jabuka kroz koju probija dunja, a godine dokazuju petolejske note. A u ustima svaki gutljaj traži još jedan. Sreća da je ostala još jedna butelja za neki sljedeći sinov okrugli rođendan.
Ta 1992. godina očigledno je bila izvrsna za rajnski rizling jer me 2008. oduševio onaj glasoviti Tomčev, također kasne berbe, koji je 1993. osvojio zlatnu medalju na sajmu u Ljubljani (desno). To je suho vino, s malim ostatkom neprovrelog šećera koje miriši po petroleju i smoli, ali prije dvije godine još je imalo i mlađahnih mirisa. Dominirala je, ipak, dunja.
O tome da je rajnski rizling u stvari rajsko vino, razmišljao sam i nekoliko dana uoči sinovljevog rođendana kušajući Weisser riesling 2009. južnoafričke vinarije Hartenberg (lijevo). Weisser riesling južnoafričko je ime za “pravi” rajnski rizling, a imenima Paarl, Cape ili South African riesling tamo zovu staru francusku sortu crouchen koja se uzgajala uz španjolsku granicu, a višeje gotovo nema. No, ovaj pravi rajnski rizling s imanja osnovanog još 1692. vino je prekrasne zelenkaste boje. Na nosu i ustima neodoljivo podsjeća na griz zelene jabuke. Ne one nedozrele, nego jabuke zelene boje. Vino ima “poštenih” 13 posto alkohola koji griju usta pa je trenutno u špici i odlično je pristajalo uz pohane tikvice.
Dok ima šećera, bit će i “vina”
nedjelja, 19. rujan 2010.
Puna kolica, najmanje šest paketa od po 10 kilograma šećera, kupio je u trgovačkom lancu vremešni muškarac sredinom rujna. S obzirom na datum, ne treba puno razmišljati što će mu. Dok ima šećera, bit će i onoga što taj i njemu slični smatraju vinom. Pitanje je samo koliki će im biti račun za vodu.
Podsjetilo me to na sramotu otprije otprilike 25 godina kad sam i sam, s ocem, hobistički radio vino. Često smo išli na izlete u vinorodne krajeve ne bi li nešto naučili od iskusnijih vinara i tako, također sredinom rujna, u vrijeme berbe, vozili se prekrasnom Plešivicom i stali pred velikim podrumom. Čovjek nas je lijepo primio, proveo imanjem i pokazao bačve preko puta kojih su, uza cijel zid, do stropa bile naslagane papirnate vreće poput onih za cement. Začudilo me zašto ga drži u vlažnom podrumu i naivno pitao što planira graditi. Gospon, nije to cement. To vam je šećer, rekao je i šokirao me.
Dakle, došećeravanje i dokiseljavanje kod nas je dozvoljeno u proizvodnji vina i to je jedna od velikih grešaka hrvatskog zakonodvstva koja pogoduje samo direktorima, sortama koje su direktni hibridi i pravim direktorima vinarija i podruma čija se imena u dobrim vinskim društvima izbjegavaju. Više puta su me takvi uvjeravali kako bez došećeravanja ne bi bilo dobrih vina.
Pa vi ni uz došećeravanje nemate dobro vino, odgovorio sam jednome koji od tada ne razgovara samnom.
Na Plešivici, nasreću, vinari danas slador u grožđu reguliraju prinosima i zelenom berbom, ali “vinski majstori”, poput onog s kolicima, u Hrvatskoj očigledno nisu sasvim izumrli. I zato me strah svaki put kad mi netko počne pričati o domaćem vinu. Takvima odgovaram starim vicom: Znate, dečki, vino se može napraviti i od grožđa!
Vino.hr online vinoteka