Hrvati vina prepoznaju po sortama, a ne po brendovima, pokazalo je istraživanje tvrtke GfK provedeno za potrebe Best Buy Award certificiranja. Na pitanje koje bijelo vino nudi najbolji omjer kvalitete i cijene, najviše ispitanika, 5,9 posto, odgovorilo je graševina. Na drugom mjestu bio je odgovor Iločki podrumi. Slijedio je pojam kutjevačka graševina, pa ponovno sorta i to malvazija, te Kutjevo i Belje, dva proizvođača najpoznatija po graševini. Među crnim vinima, još je veće poistovjećivanje sorata i brandova.
Na prvom je mjestu vranac, sorta koja u Crnoj Gori i Makedoniji daje puno bolja vina nego u Hrvatskoj. Našim je potrošačima uglavnom poznata po uvezenim cisternama vina koje unas pune u boce, plastiku ili bag-in-box (desno). Tek je drugi “crni” brend plavac, a slijede merlot i babić. Na petom je mjestu ponovno Kutjevo. Kutjevačka Zlatna dolina i najveća tamošnja vinarija Kutjevački podrum, proizvode vrlo dobra crna vina, ali ipak su bijela vina “perjanica” toga kraja.
Neovisno je li riječ o bijelom, crnom ili desertnom vinu, hrvatski građani imaju iznimno slabo izražen stav o njihovoj kvaliteti i cijeni, pojašnjavaju u “Best Buy Award Press Serviceu”. Bolji bi zaključak bio da Hrvati miješaju kruške i jabuke poistovječujući sorte i proizvođače. Danak je to zakonskim propisima o oznakama na etiketama pri stavljanju vina u promet. U Hrvatskoj se koristi sustav koji podsjeća na one iz Njemačke, Austrije i Slovenije. Najistaknutija je sorta, a vinogorje, položaj ili sam vinograd kod većine vina ističu se manjim slovima li se uopće ne ističu. U Toscani, primjerice, najvećim slovima na etiketi piše Brunello di Montalcino ili Chianti. U tim se podregijama od iste sorte, sangiovese, rade podosta različita, ali iznimno kvalitetna vina.
U Piemonteu, drugoj glasovitoj talijanskoj vinskoj regiji vina od Barbere (lijevo) označavaju se sortom i općinom, pa prodaju, primjerice, Barberu d’Asti ili Barberu d’Alba. Glasovita tamošnja vina su i Barolo i Barbaresco. Rade se od sorte nebbiolo, ali nose imena podregija.
Najveća francuska vina pak nazvana su po podrumima. Chateau Margaux mješavina je sorata iz vinograda posađenih oko tog glasovitog dvorca, a na tržištu je i nekoliko desetaka vina na čijim etiketama piše samo Margaux, bez riječi Chateau koja znači dvorac, a u vinskom smislu i glasoviti podrum. To su vina od grožđa iz naselja Margaux. Kod francuskih vina u pravilu ne piše da su crnjaci iz Bordeauxa napravljeni od mješavine merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca, petit verdota…, a bijela od semillona i sauvignona. Najbolja burgundska bijela vina su od chardonnaya, a nose ime općine – Chablis. I crna vina zovu se po općinama, položajima ili vinogradima, poput Domaine de la Romanee Conti, a svi bi trebali znati kako je iječ o crnim pinotima. To su pravi vinski brendovi.
Kod nas takvog prepoznavanja vina uglavnom nema. Neki su vinari počeli označavati i sortu i položaj pa Giorgio Clai radi Malvaziju Sveti Jakov, Vlado Krauthaker graševinu i chardonnay Rozenberg ili Mitrovac, Belje ima te dvije sorte pod etiketom Goldberg, a i Zdenko Šember s Plešivice izdvaja graševinu s položaja Breg (desno) i to ističe na etiketi. Takva su ipak vina za uži krug poznavatelja ili pak za one koji ih mogu platiti, a ne znaju što plaćaju. Većina kupaca i danas misli da je Dingač sorta, a ne surov, ali za lozu odličan položaj na južnoj strani Pelješca na kojem raste ponajbolji plavac mali. A Dingač je i prvo hrvatsko vino sa zaštićenim geografskim podrijetlom i to od 1961. godine.
Pet najpoznatijih hrvatskih vinskih brendova po istraživanju tvrtke GfK:
Bijelo vino
1. Graševina (5,9%)
2. Iločki podrum (4,5%)
3. Kutjevačka graševina (3,8%)
4. Malvazija (3,5%)
5. Kutjevo (3,5%)
Crno vino
1. Vranac (5,1%)
2. Plavac (4,7%)
3. Merlot (3,4%)
4. Babić (3%)
5. Kutjevo (2,6%)