Privatne, uglavnom manje hrvatske vinarije, dobivale su hvalospjeve posljednjih 15-ak godina. Među velikima samo su Kutjevo i neke Badelove vinarije bile u tom hvaljenom i nagrađivanom krugu. Godinu na izmaku obilježila su i vina nekih novih velikih vinarija.
Belje (gore) za merlot 2008. dobilo je zlato i titulu regionalnog prvaka na najvećem svjetskom ocjenjivanju, koje organizira britanski časopis Decanter. Zlatna je i graševina iz Belja. Više puta je pobijedila u Kutjevu na festivalu naše najrasprostranjenije sorte, a očarala je i Roberta Parkera, kontroverznog i utjecajnog američkog vinskoga kritičara. Beljska graševina berbe 2009. izvrsno je, svježe i razigrano vino te odlična na blagdanskom stolu.
Graševina je veliki adut i Feravina, vinarije iz Feričanaca, koja zasad ima dvije linije vina. Dika, što Slavoncima znači ponos, etiketa je za mlađa vina. Prvo su predstavili graševinu, koja je odmah proglašena najboljom mladom graševinom u Hrvatskoj. Jesenas su pod istom etiketom ponudili i frankovku, zweigelt, bijeli pinot te rajnski rizling. Za odležanija vina imaju tamnu etiketu Miraz.
Benkovačka vinarija treća je velika s novim velikim vinima. S Korlata (desno), gdje su izorali kamen i posadili 103 hektara vinograda, stigli su syrah, cabernet sauvignon i merlot berbe 2007. Sva su tri vina puna, topla i zrela, a u boci će samo dobivati na kvaliteti.
U usporedbi s navedenim vinarijama, Tomislav Tomac s Plešivice i Bruno Trapan iz Istre mali su u količinama, ali veliki u kakvoći. Tomislav Tomac držao je grožđe s Plešivice šest mjeseci u ukopanoj amfori. Mošt je odležavao dvije godine u bačvi, a vino još pola godine u boci. Recept star 5000 godina dao je vino Amfora, jedno od najboljih bijelih koje se dosad pojavilo u Hrvatskoj.
Bruno Trapan, pak, 2001. naslijedio je mali vinograd i počeo raditi vino u kući u Puli. Puno je sadio, a ove godine otvorio i moderan podrum. Proslavio se malvazijom (lijevo), syrahom, cabernet sauvignonom… Vina naziva po vjetrovima, a iz njegovih boca jako lijepo puše.