Napravila sam ga kako bih mogla piti hladno crveno vino tijekom vrućeg dalmatinskog ljeta. Kompleksno je i koncentrirano, ali više nalikuje delikatnim vinima od crnog pinota nego tradicionalnim crnjacima hrvatskog juga, rekla je o vinu Terence Patrick Londončanka irskog podrijetla Jo Ahearne, jedna od 409 ljudi iz cijelog svijeta s totulom Master of Wine, koja od 2014. na Hvaru radi vina od autohtonih dalmatinskih sorata. Nakon što je ružićasto vino Rosina posvetila majci, ovaj crnjak nazvala je po ocu. Plavca malog iz berbe 2015. u njemu je 20 posto, a također crne sorte, ali puno nježnije darnekuše iz 2016., te pošipa iz 2019. po 40 posto. 
Odležalo je 14 mjeseci i dva dana u francuskim bačvicama i na kušanju 3. listopada bilo je izvanredno: relativno vitko, svježeg baršunasto-svilenkastog okusa, s izraženijim aromama cimeta i klinčića zbog kojih smo mu odmah dali nadimak „Božićno vino“.
Jo Ahearne, puno joj je ime Joanne, više od 25 godina je u vinskom svijetu. Radila je za poznate vinarije i velike vinske trgovce s više kontinenata, a u Hrvatsku je prvi put svratila 2003. i, kaže, vina joj se baš nisu dopala. Devet godina potom, tad je bila savjetnica u Makedoniji, pozvali su je u Split na sajam vina od autohtonih sorata.
- Zaljubila sam se. Vina su bila puno bolja nego 2003., a izbor ogroman. Htjela sam raditi graševine, htjela sam sve ostale hrvatske sorte, no shvatila da se ne mogu baviti svima pa odabrala Dalmaciju. Prva berba mi je bila 2014. Bila je to loša godina, grozna za početak, no 2015. već je bilo lakše, a od 2016. ne koristim kupovne kvasce nego samo divlje. Radim po „načelu lijenosti“, ako nešto ne želim raditi, to ne radim, a ne želim kupovne kvasce – smije se.
Isprva je vina radila u vinariji Tomić, no kasnije uzela u najam staru zgradu Poljoprivredne zadruge Vrisnik sagrađenu 1925. Podrum je uredila u ogromnoj prizemnoj prostoriji koja je cijela nekad bila tank u koji je stalo 2,5 milijuna litara vina. Takvih ambicija Jo nema. Želi raditi male serije posebnih vina pa je „Božićnog“ Terence Patricka napunila 1200 boca, a cijena mu je 180 kuna.
Ima još četiri vina. Rosina je rosé od darneluše, koju nismo mogli probati jer je rasprodana. Pošip radi od grožđa s Korčule, iz Smokvice, a bere ga u tri navrata, kako bi osigurala sve arome koje sorta nudi, od limete i limuna, preko vinogradarske breskve, do agave i ananasa. Dio vina fermentirao je u bačvicama od francuskog hrasta, a poslije je sve odnjegovala na finom talogu. Drugo bijelo vino je Wild Skins, macerirano, jantarne boje, neki je neprimjereno, pa čak i ružno zovu narančastom, koje Jo radi od četiri bijele sorte tehnologijom za proizvodnju crnih vina. Jo Ahearne ga radi od četiri dalmatinske sorte bez dodavanja sumpora i kvasaca. Koristi samo „divlje“, one koje donese u podrum na grožđu. 
Posebno bere bogdanušu, maraštinu, kuć ili trbljan te pošip pa pusti da vina fermentiraju na kožicama bobica i zato je tako vino i nazvala. Devet mjeseci drži ih na finom talogu pa sljubi. Berba 2017. nije mi se dopala, bila je „razmrdana“, no 2018. je izvrsna. Butelja stoji 160 kuna.
Novo crno vino Terence Patrick, opisano na početku teksta, svakako je otkriće, a South Side 2014. je plavac mali s južnih obala Hvara, iz ponajboljih Svetoj Nedjelji i Jagodnom.
- Sorta ima prirodnu snagu, čvrstoću i strukturu pa sam grožđe fermentirala u posudama bez poklopca i potapala ga rukama te odnjegovala u francuskim bačvicama. Time sam željela izbjeći tvrdoću te naglasiti cvjetne i herbalne arome. Korištenje bačvica koje nisu ‘nježne’ poput francuskih bio bi grijeh jer bi sakrile prekrasne okuse plavca malog – rekla je Jo.
Moram priznati da mi se taj plavac nije previše dopao, no oduševila me strast kojom Jo priča o vinima. Količine koje radi doista su male, takve se vinarije nazivaju „buticima“ i vina su teško dostupna, a osim kod nje mogu se kupiti u internetskoj prodavaonici thewineandmore.com. Trenutačno prodaju Wild Skins 2018. i South Side 2014. U Vrisniku se mogu nabaviti i Pošip te Terence Patrick.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za ‘novo’ kategoriju
Rose posvetila majci, a ‘Božićno’ crno vino ocu
petak, 16. listopad 2020.Untouched by light je pjenušac koji polako rade, ali mora se brzo piti
petak, 9. listopad 2020.
Nježan miris bijelog voća i citrusa, krasna naznaka zelenog čaja i mente, kao i kompleksan okus u kojem se iznimno fino osjećaju kvasci bio je prvi dojam nakon kušanja pjenušca Unotouched by light slovenske vinarije Radgonske gorice. Nazvali su ga „Nedirnut svjetlom“ zato što su grožđe brali noću, odležao je tri godine u potpunoj tami špilje u Gornjoj Radgoni, napunjen je u bocu od crnog stakla te dodatno zaštićen od svjetla i zraka bocom crnom vakumiranom vrećicom.
Predstavljanje 1. listopada navečer na internetskoj platformi Zoom vodio je sommelier iz Champagne Pierre-Yves Bournerias, inače savjetnik, pa i prijatelj, nekolicine najboljih proizvođača pjenušaca s naše Plešivice. Pratili su ga, prema Zoomovom brojčaniku, na 43 računala. Svaki “uzvanik” mogao je pozvati svoje goste, pa je ljudi vjerojatno bilo dosta više, a nekoliko dana prije prezentacije poslali su boce koje je trebalo otvarati i kušati u mraku, samo uz „utišano“ svjetlo računalnih monitora.
Bournerias je više puta naglasio kako je pet minuta izlaganja vina svjetlu i toplini opasno za vino, što se djelomično pokazalo točno. Dvadesetak minuta nakon oduševljenja prvim gutljajima, sommelier Tomo Jakopović koji mi je bio ugodno društvo, počeo se mrštiti i upozorio kako vino ima reduktivnu notu. Riječ je o slabo kiselkastom, no neugodnom retrookusu koji se pojavljuje nakon što se vino proguta. Po izlasku na svjetlo nakon završetka prezentacije, uvidjeli smo da to nema toliko veze sa svjetlom, koliko s temperaturom. Ne osjeća se kad je vino hladno, no nakon što je bilo neko vrijeme na sobnoj temperature iskazalo je grešku nastalu vjerojatno još tijekom primarne vinifikacije, prije druge fermentacije u boci.
Mračni pjenušac, kažu u Radgonskim goricama, odlučili su raditi potaknuti tvrdnjom profesorice kemije Ann C. Noble s kalifornijskog sveučilišta Davis, koje je istraživalo i podrijetla i odnos plavca malog te crnjenka, da „izloženost vina dnevnome svjetlu ili umjetnoj rasvjeti uzrokuje kvarenje aroma“. Napravili su ga od chardonnaya berbe 2016. iz vinograda posađenog 1989. klasičnom šampanjskom metodom druge fermentacije u boci koja je trajala gotovo tri godine, od travnja 2017. do početka 2020.
Najbolje se stvari odvijaju u mraku, rekao je Borut Cvetkovič iz Radgonskih gorica tijekom predstavljanja vina preporučujući svima da pjenušac „Untouched by light“ kušaju u mraku, s nekim tko im je drag. Inače, Radgonske Gorice imaju 168 godina dugu tradiciju proizvodnje pjenušavih vina, a u ovom „mračnjaku“ je 12 posto alkohola, osam grama kiselina i 6,9 grama neprovrela šećera po litri. Prinos po trsu bio je dva kilograma, što je za pjenušac malo.
S obzirom da je vjerojatno riječ o prvom pjenušcu koji svjetlo nije dotaknulo pune četiri godine, tražio sam za usporedno kušanje „običan“ brut pjenušac od istog grožđa. Stigla je Zlata radgonska penina brut, s oznakom „zelo suho“ i na slovenskom. Mračni je pjenušac također označen kao brut, no prema okusu tijekom kušanja je gotovo sasvim suh, a po analitičkim podacima koje su poslali ima 6,9 grama neprovrela šećera po litri što nije malo. U klasičnoj Zlatoj penini slatkoća je puno jače izražena. Mrak nije mogao toliko utjecati na slast pa se čini da ipak nije bila riječ o istoj sirovini ili su različitim ekspedicijskim likerima regulirali slatkoću i arome.
Koliko je pjenušca Untouched by Light proizvedeno nisu izričito rekli. Enologinja Klavdija Topolovec (desno) napomenula da je limitirani broj od 2000 boca dostupan na untouchedbylight.com, a cijena butelje je 100 eura. Americi, Kini, cijelom svijetu…, odgovorili su iz Radgonskih gorica na pitanje kojem je tržištu namijenjen, Ambiciozno, s obzirom da spomenute dvije tisuće boca mogu za dan-dva popiti u samoj Radgoni koja je prošle godine imala 3050 stanovnika.
Pitanje je i kako će ga posluživati. U restoranima će biti teško zamračiti samo stol koji ga je naručio, a malo tko će kod kuće gasiti svjetla dok ga pije. Eventualno ljubavnici. No, marketinški je priča izvanredna.
Ukratko, „Untouched by light“ radili su dugo, kao što priliči dobrim pjenušavim vinima, no treba ga piti brzo nakon otvaranja.
‘Ne sekiraj se, ionako će sve loše završiti’
petak, 18. rujan 2020.
Lipovina, lipolist ili hárslevelű je aromatična bijela sorta koja je obavezan sastojak slavnih slatkih vina iz Tokaja. Štajerska belina, štajerka, urbanka ili ranfol bijeli posebnih aroma nema, no u Hrvatskoj i Sloveniji daje vina ugodne svježine. Graševina ili grašica je kraljica naših vinograda, ima je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, dobro vino od nje stiže čak i iz Konavala, a nema što se od nje ne može napraviti, od pjenušaca do najviših predikata. Kraljevina, brina ili moravina odlična je sirovina za ljetna vina. Muškati bijeli i žuti pršte voćnim aromama, daju popularna slađa vina, ali i velika suha, a među rijetkima su koja mirišu po grožđu. Plavec žuti ili gelber još je jedna sorta čija je glavna osobina svježina, pa ga mnogi u bregovitom hrvatskom sjeverozapadu stavljaju u pjenušce. 
Plemenka, žlahtina ili chassalas u stvari je zobatica, no često je u vinogradima izmiješana s vinskim grožđem. Obilno rodi i jedna je od prvih sorata koje se kod nas beru… Sve te sorte Mara i Josip Barundić imaju u vinogradu Gorice na položaju Hrženik nedaleko od Krašića. Nije velik, riječ je o oko 400 trsova, no stari su najmanje 100 godina. 
Kupili su ga prije gotovo 30 godina od vlasnika koji je tad imao 75, a nije se sjećao kad su trsovi posađeni. Barundići su grožđe iz njega miješali s onim iz drugih vinograda, a 2018. su počeli izdvajati ga na poticaj zaljubljenika u vino i prijatelja njihove vinarije Željka Suhadolnika, Ivana Dropuljića i Bakhova sina. Te godine grožđe je završilo u pjenušcu čija će, dogovor je, druga fermentacija u boci trajati najmanje tri godine. I to ne u običnoj boci od 0,75 litara nego magnumu, dvostruko većoj, u kojoj vina puno bolje stare ili, ljepše je reći, putuju kroz vrijeme. Sad je prošlo 14 mjeseci kako tom tradicionalnom šampanjskom metodom u bocama nastaju mjehurići, a vino pokazuje velik potencijal. Osim ta 252 magnuma, napunili smo i koju običnu bocu kako bismo mogli povremeno provjeriti što vino “misli” i u kojem smjeru putuje. 
U vrlo dobrom, jednoglasan je bio komentar nakon kušanja. Ima prekrasnu svježinu, mjehurići su sitni i živahni i samo treba pričekati da dobije patinu. Možda i koju godinu više od planirane tri.
Prošle godine s tim vinogradom nije bilo sreće. Puno je trsova stradalo u olujama nakon rezidbe i malo je vina od njega. Ova bi mogla nadmašiti 2018. Iznimno je grožđe bilo zdravo, urod dobar i bit će to još jedna serija, vjerujemo, odličnog pjenušca. Tradicija je već da berbu stogodišnjaka “glavom plati” pijetao. Počast smo mu počeli odavati pjenušcem “100+”, a nastavili finim crnim pinotom Marquis. Žive je rubinske boje i nježnog mirisa zrele višnje začinjene ljubičicom te naznakama vanilije i cimeta izvučenih tijekom njegovanja u drvenoj bačvici. Barundići su među rijetkim vinarijama koje uzgajaju manzoni. Od toga križanca rizlinga i bijelog pinota rade izvrsno mirno vino te ekstra brut pjenušac. Imaju i ružičasti pjenušac Le Rosé, od crnog pinota, te slađi Amoureux Muscat Extra sec. Potiho rade i graševinu. Ne reklamiraju je, a ni ne trebaju. Nižih je alkohola, ali punog okusa i ugodnih kiselina koje tjeraju usne da nakon gutljaja kažu “cmok”. To je djevojka u ljetnoj haljini čije je društvo za toplih dana podjednako lijepo ujutro, popodne i navečer. Imaju Barundići sreću i da im djecu, Anamari (10), Tomislava (16) i Josipa (19), zanimaju vinogradi i vina, pa se za budućnost vinarije ne treba brinuti. Stoga ne treba shvatiti ozbiljno ni pozdrav “Ne sekiraj se, ionako će sve loše završiti”, uz koji smo se rastali.
Nakon ružićastog crljenka, iz Kutjeva nam stiže i crni
petak, 10. srpanj 2020.
Nisu se još formirale arome, oprezno je komentirao Vlado Krauthaker moje namršteno lice nakon što sam omirisao čašu u koju je utočio crno vino od crljenka, naše sorte koju mi još zovemo kaštelanac, tribidrag, pa i pribidrag, Crnogorci i Makedonci kratošija, Talijani primitivo, a Amerikanci ga slave pod nazivom zinfandel. Nisam se mrštio zato što je miris bio neugodan, nego jednostavno nije mirisao. Sumnjičavo sam prinio čašu ustima, otpio malo i počeo se smiješiti. 
Taj predivan sok oprao je jezik, osvježio nepce i lijeno se slio niz grlo ostavljajući ugodnu toplinu. Nekoliko sekunda poslije usta su ispunili svježina, slast i divan okus voća. Nije gutljaj bio dovoljan, priču je trebalo ponoviti. Dvaput, triput pa još jednom… ”Ne bih se više bavio crljenkom. Ima tanku pokožicu, botritis ga ubija. Što imamo, imamo, saditi ga nećemo”, rekao je Vlado dodajući kako ga imaju 1100 trsova, s kojih su napravili 400 litara vina. U jednoj je bačvici čisti crljenak, u drugoj su mu dodali malo merlota kako bi je ispunili. Prinos je bio samo pola kilograma po trsu, a vino ima 14,9 posto alkohola, koji je izvrsno uklopljen pa se na okusu ne osjeća. Prvo vino od crljenka u vinariji su napravili 2017. Bio je to rosé, zato što grožđe nisu mogli sačuvati od bolesti do pune zrelosti. Prošle godine se lijepo održalo u vinogradu pa je berba bila relativno kasno, ali na grozdovima je bilo svakakvih bobica, zelenih i prezrelih. No najsjeverniji crljenak pokazao se u jako lijepom svjetlu. Skupio je puno snage tijekom zime i proljeća, a ljeto u bačvici pa boravak u boci pomoći će mu da formira i miris primjeren izgledu, okusu i očekivanjima. Iskoristio je Vlado Krauthaker to popodne za “šetnju” kutjevačkim vinogradarskim položajima i sortama koje na njima rastu. Pomale, Koria, Vidim, Mačovo brdo, Brdo, Trešnjica, Dilike, Friškovac, Bukovac, Draga, Radnovac…, nazivi su nekih od 22 položaja na 50-ak kilometara južnih padina Papuka i Krndije koji čine najstariji gorski masiv u Hrvatskoj. Većina položaja ima kameno tlo, no na svakom je kamen drukčiji.
Vlado već godinama označava položaje na svojim graševinama s prepoznatljivom “kosom” etiketom koju neki opisuju kao trokutastu. Pamte se tako proteklog desetljeća graševine Korija, Pomale i Vidim, a ove godine vrlo lijepo vino dalo je i Podgorje. Ponekad završe u “svojoj” boci, a ove će godine, na primjer, vino od grožđa s položaja Pomale i Brdo biti u slavnoj Graševini Mitrovac. S položaja Vidim iz prošlogodišnje berbe stigao je i lijepi sauvignon. “Čudna je to sorta. Ne smiješ joj skidati listove ljeti zato što će grožđe dobiti previše sunca, ne smiješ zakasniti s berbom da ne bi imalo previše sladora, pazi što ćeš raditi u podrumu i kad ćeš to raditi. A kvaliteta vina nema veze s prinosom. Neke godine imaš tri kilograma grožđa po trsu i vino je odlično, druge ne valja, iako je prinos bio samo kilogram. Ako je godina vruća, vino će biti bolje s više grožđa na trsu”, nabrajao je Vlado na što sve treba paziti kod sorte kojoj naziv dolazi od francuske riječi “sauvage” ili divalj. Inače, uzgaja 43 sorte. Ne izađe svake godine vino od svake od njih, ali kad izađe, znači da je bio zadovoljan. Iz berbe 2019. zadovoljan je s bijelim sortama žerjavina, zelenac, viognier, neuburger te crnima syrah i nebiolo. Zadovoljan je i sa Chardonnayom Rosenberg. Kušali smo ga iz bačvice (225 litara) i badnja (2500 litara). Iz veće je posude nježniji, zaokruženiji i ugodniji za piti. No pred publiku će “asemblaž”, odnosno mješavina. Tržište tako voli.
Vino.hr online vinoteka