Nisu se još formirale arome, oprezno je komentirao Vlado Krauthaker moje namršteno lice nakon što sam omirisao čašu u koju je utočio crno vino od crljenka, naše sorte koju mi još zovemo kaštelanac, tribidrag, pa i pribidrag, Crnogorci i Makedonci kratošija, Talijani primitivo, a Amerikanci ga slave pod nazivom zinfandel. Nisam se mrštio zato što je miris bio neugodan, nego jednostavno nije mirisao. Sumnjičavo sam prinio čašu ustima, otpio malo i počeo se smiješiti. 
Taj predivan sok oprao je jezik, osvježio nepce i lijeno se slio niz grlo ostavljajući ugodnu toplinu. Nekoliko sekunda poslije usta su ispunili svježina, slast i divan okus voća. Nije gutljaj bio dovoljan, priču je trebalo ponoviti. Dvaput, triput pa još jednom… ”Ne bih se više bavio crljenkom. Ima tanku pokožicu, botritis ga ubija. Što imamo, imamo, saditi ga nećemo”, rekao je Vlado dodajući kako ga imaju 1100 trsova, s kojih su napravili 400 litara vina. U jednoj je bačvici čisti crljenak, u drugoj su mu dodali malo merlota kako bi je ispunili. Prinos je bio samo pola kilograma po trsu, a vino ima 14,9 posto alkohola, koji je izvrsno uklopljen pa se na okusu ne osjeća. Prvo vino od crljenka u vinariji su napravili 2017. Bio je to rosé, zato što grožđe nisu mogli sačuvati od bolesti do pune zrelosti. Prošle godine se lijepo održalo u vinogradu pa je berba bila relativno kasno, ali na grozdovima je bilo svakakvih bobica, zelenih i prezrelih. No najsjeverniji crljenak pokazao se u jako lijepom svjetlu. Skupio je puno snage tijekom zime i proljeća, a ljeto u bačvici pa boravak u boci pomoći će mu da formira i miris primjeren izgledu, okusu i očekivanjima. Iskoristio je Vlado Krauthaker to popodne za “šetnju” kutjevačkim vinogradarskim položajima i sortama koje na njima rastu. Pomale, Koria, Vidim, Mačovo brdo, Brdo, Trešnjica, Dilike, Friškovac, Bukovac, Draga, Radnovac…, nazivi su nekih od 22 položaja na 50-ak kilometara južnih padina Papuka i Krndije koji čine najstariji gorski masiv u Hrvatskoj. Većina položaja ima kameno tlo, no na svakom je kamen drukčiji.
Vlado već godinama označava položaje na svojim graševinama s prepoznatljivom “kosom” etiketom koju neki opisuju kao trokutastu. Pamte se tako proteklog desetljeća graševine Korija, Pomale i Vidim, a ove godine vrlo lijepo vino dalo je i Podgorje. Ponekad završe u “svojoj” boci, a ove će godine, na primjer, vino od grožđa s položaja Pomale i Brdo biti u slavnoj Graševini Mitrovac. S položaja Vidim iz prošlogodišnje berbe stigao je i lijepi sauvignon. “Čudna je to sorta. Ne smiješ joj skidati listove ljeti zato što će grožđe dobiti previše sunca, ne smiješ zakasniti s berbom da ne bi imalo previše sladora, pazi što ćeš raditi u podrumu i kad ćeš to raditi. A kvaliteta vina nema veze s prinosom. Neke godine imaš tri kilograma grožđa po trsu i vino je odlično, druge ne valja, iako je prinos bio samo kilogram. Ako je godina vruća, vino će biti bolje s više grožđa na trsu”, nabrajao je Vlado na što sve treba paziti kod sorte kojoj naziv dolazi od francuske riječi “sauvage” ili divalj. Inače, uzgaja 43 sorte. Ne izađe svake godine vino od svake od njih, ali kad izađe, znači da je bio zadovoljan. Iz berbe 2019. zadovoljan je s bijelim sortama žerjavina, zelenac, viognier, neuburger te crnima syrah i nebiolo. Zadovoljan je i sa Chardonnayom Rosenberg. Kušali smo ga iz bačvice (225 litara) i badnja (2500 litara). Iz veće je posude nježniji, zaokruženiji i ugodniji za piti. No pred publiku će “asemblaž”, odnosno mješavina. Tržište tako voli.
Vino.hr online vinoteka