Lipovina, lipolist ili hárslevelű je aromatična bijela sorta koja je obavezan sastojak slavnih slatkih vina iz Tokaja. Štajerska belina, štajerka, urbanka ili ranfol bijeli posebnih aroma nema, no u Hrvatskoj i Sloveniji daje vina ugodne svježine. Graševina ili grašica je kraljica naših vinograda, ima je u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj, dobro vino od nje stiže čak i iz Konavala, a nema što se od nje ne može napraviti, od pjenušaca do najviših predikata. Kraljevina, brina ili moravina odlična je sirovina za ljetna vina. Muškati bijeli i žuti pršte voćnim aromama, daju popularna slađa vina, ali i velika suha, a među rijetkima su koja mirišu po grožđu. Plavec žuti ili gelber još je jedna sorta čija je glavna osobina svježina, pa ga mnogi u bregovitom hrvatskom sjeverozapadu stavljaju u pjenušce. 
Plemenka, žlahtina ili chassalas u stvari je zobatica, no često je u vinogradima izmiješana s vinskim grožđem. Obilno rodi i jedna je od prvih sorata koje se kod nas beru… Sve te sorte Mara i Josip Barundić imaju u vinogradu Gorice na položaju Hrženik nedaleko od Krašića. Nije velik, riječ je o oko 400 trsova, no stari su najmanje 100 godina. 
Kupili su ga prije gotovo 30 godina od vlasnika koji je tad imao 75, a nije se sjećao kad su trsovi posađeni. Barundići su grožđe iz njega miješali s onim iz drugih vinograda, a 2018. su počeli izdvajati ga na poticaj zaljubljenika u vino i prijatelja njihove vinarije Željka Suhadolnika, Ivana Dropuljića i Bakhova sina. Te godine grožđe je završilo u pjenušcu čija će, dogovor je, druga fermentacija u boci trajati najmanje tri godine. I to ne u običnoj boci od 0,75 litara nego magnumu, dvostruko većoj, u kojoj vina puno bolje stare ili, ljepše je reći, putuju kroz vrijeme. Sad je prošlo 14 mjeseci kako tom tradicionalnom šampanjskom metodom u bocama nastaju mjehurići, a vino pokazuje velik potencijal. Osim ta 252 magnuma, napunili smo i koju običnu bocu kako bismo mogli povremeno provjeriti što vino “misli” i u kojem smjeru putuje. 
U vrlo dobrom, jednoglasan je bio komentar nakon kušanja. Ima prekrasnu svježinu, mjehurići su sitni i živahni i samo treba pričekati da dobije patinu. Možda i koju godinu više od planirane tri.
Prošle godine s tim vinogradom nije bilo sreće. Puno je trsova stradalo u olujama nakon rezidbe i malo je vina od njega. Ova bi mogla nadmašiti 2018. Iznimno je grožđe bilo zdravo, urod dobar i bit će to još jedna serija, vjerujemo, odličnog pjenušca. Tradicija je već da berbu stogodišnjaka “glavom plati” pijetao. Počast smo mu počeli odavati pjenušcem “100+”, a nastavili finim crnim pinotom Marquis. Žive je rubinske boje i nježnog mirisa zrele višnje začinjene ljubičicom te naznakama vanilije i cimeta izvučenih tijekom njegovanja u drvenoj bačvici. Barundići su među rijetkim vinarijama koje uzgajaju manzoni. Od toga križanca rizlinga i bijelog pinota rade izvrsno mirno vino te ekstra brut pjenušac. Imaju i ružičasti pjenušac Le Rosé, od crnog pinota, te slađi Amoureux Muscat Extra sec. Potiho rade i graševinu. Ne reklamiraju je, a ni ne trebaju. Nižih je alkohola, ali punog okusa i ugodnih kiselina koje tjeraju usne da nakon gutljaja kažu “cmok”. To je djevojka u ljetnoj haljini čije je društvo za toplih dana podjednako lijepo ujutro, popodne i navečer. Imaju Barundići sreću i da im djecu, Anamari (10), Tomislava (16) i Josipa (19), zanimaju vinogradi i vina, pa se za budućnost vinarije ne treba brinuti. Stoga ne treba shvatiti ozbiljno ni pozdrav “Ne sekiraj se, ionako će sve loše završiti”, uz koji smo se rastali.
Vino.hr online vinoteka