blog.vino.hr

Obitelj Marka Marulića, autora epa “Judita” i oca hrvatske književnosti, izvozila je početkom 16. stoljeća u Veneciju vino tibidrag. Hanibal Lucić, autor pjesme “Jur ni jedna na svit vila”, prodao je, kako piše u ugovoru iz 1529., “dobro vino zibidrago iz konobe u Kutu na Visu”. Petar Hektorović (1487.-1572.), autor “Ribanja i ribarskog prigovaranja”, mogao je pisati i o vinogradarskom prigovaranju jer ga se spominje kao jednog od najvećih uzgajivača tribidraga. A to je grožđe imala i obitelj Matije Ivanića, vođe hvarske bune (1510.-1514.) protiv Mletačke Republike. On je 1518. dijelio s bratom Nikolom nasljedstvo, a među očevim imanjima spominje se i Tribidrag Dulčićevih u Vrbanju na Hvaru. Kraj Omiša stoljećima se uzgajala sorta pribidrag. Znalo se da je riječ o drugom imenu crljenka, pa se pretpostavljalo da je i tribidrag isto. Nije se, međutim, moglo dokazati jer nije bilo trsova. Konačno, u herbariju Stjepana Bulića (1865.-1937.), učitelja na poljoprivrednim školama u Gružu i Splitu, otkriven je list tribidraga ubran prije stotinjak godina. DNK analizom dokazano je kako je i tribidrag crljenak, a to su otkriće naši stručnjaci s PMF-a Nenad Malenica, Silvio Šimon, Višnja Besendorfer, Edi Maletić, Jasminka Karoglan Kontić i Ivan Pejić objavili u posljednjem broju njemačkoga znanstvenog časopisa Naturwissenschaften. Taj prastari posebno je drag Amerikancima. Crljenak je ista sorta kao i kalifornijski zinfandel. Tamo je dospio zahvaljujući izvjesnom Agostonu Harastyju, koji je prije dvjestotinjak godina “preko bare” ponio trsove crljenka iz nekog austrijskog rasadnika. Pod imenom zeinfandel američki su ga rasadničari počeli prodavati 1858. godine. Bio je iznimno rodan i voljeli su ga tragači za zlatom pa je tijekom druge polovice 19. stoljeća postao najzastupljenija kalifornijska sorta vinove loze.
Preživio je i prohibiciju jer su vlasnici vinograda smjeli raditi vino “za vlastite potrebe”, no poslije su ga neki vinari zamjenjivali poznatijim svjetskim crnim sortama. Ipak, krajem 20. stoljeća još je bilo gotovo 16.000 hektara vinograda zasađenog tom sortom.
Voljeli su je i neki od najpoznatijih kalifornijskih vinara poput Roberta Mondavija (desno) koji je preminuo 2008., a vole je i naš Miljenko Mike Grgich, te braće Gallo koji rade i white (bijeli) zinfandel. Nije ipak riječ o bijelom vinu, nego se brzim uklanjanjem mošta s bobica od crnoga grožđa radi vino rose.
Drugi smjer iseljavanja crljenka bio je preko mora do Italije, prvo u regiju Apuliju, gdje je ta sorta pod imenom primitivo ostavila i najviše traga, a potom i dalje po jugu Italije, sve do Sicilije. Tamo od primitiva rade snažna, puna ekstraktna vina slična našim plavcima. Uostalom, plavac je i sin crljenka kaštelanskog.
Iako se spominje u vinogradima već najmanje sedam stoljeća, u Hrvatskoj se crljenak tek treba dokazati. Kaštelani su, nakon otkrića da je crljenak zinfandel, osnovali udrugu Kaštelanski crljenak i počeli masovno saditi svoju sortu. Zlatan Plenković, slavni vinar iz Svete Nedjelje na Hvaru, pod Biokovom je posadio kaštelanski crljenak i prvi ga napunio u boce. Već iz prve berbe vino je dobilo kategoriju vrhunskog. Kraj Trogira crljenak je posadio Ante Grabovac iz Prološca, a na Pelješcu Marija Mrgudić.
Prije desetak godina znalo se za samo dvadesetak trsova, sad ga ima blizu sto hektara, no vinogradi su još vrlo mladi. Prva vina ipak pokazuju da su naši slavni pjesnici i pisci u 16. stoljeću dobro znali što treba piti. Kaštelanac i starinski plavac neki su od sinonima koje za crljenak navodi “Ampelografski atlas” Zdenka Turkovića i Nikole Miroševića, knjiga u kojoj je detaljno opisano 150 sorti vinove loze. Ime tribidrag, kako su crljenak zvali Marulić i Hektorović, u “Ampelografskom atlasu” se spominje kao sinonim za blatinu crnu. Blatina i crljenak ipak nisu iste sorte. Crljenak ima dvospolni cvijet, a blatinin je “samo” ženski.

Ovo je objavljeno dana ponedjeljak, rujan 5th, 2011 u 14:08 i zavedeno pod sorte i(li) tehnologije. Komentare možete pratiti preko RSS 2.0 feed-a. Both comments and pings are currently closed.