Trener Real Madrida navodno voli vino. Tijekom boravka u Engleskoj, gdje je trenirao Chelsea, često se prepucavao s kolegom iz Manchester Uniteda o tome tko o vinima više zna. U Zagrebu zbog kazne ne smije biti na klupi Reala. José Mário dos Santos Félix Mourinho susret će pratiti s tribina ili iz lože pa bih ga, kada bi kao Bakhov sin mogao, iznenadio vinima koja su drugačija od portugalskih, talijanskih, španjolskih ili onih koja je mogao piti u Engleskoj, a među njima je sigurno bilo i francuskih.
Prije početka utakmice nazdravio bih mu gemištom. To sigurno nije pio, a potražio bih fini lagani sauvignon kakav su od berbe 2010. napravili Tomci. Tako mirisave sauvignone zasigurno je pio iz Novog Zelanda, no ovaj plešivički malo je ipak jačeg tijela i predivne zelenkaste boje. S manjim udjelom mineralne, kao u škropecu, vino se ne bi razvodnilo, a Joséa bi, čak i ako prepozna sortu, okus pića sigurno iznenadio.
Kad bi Dinamo poveo, kojim čudom, u tom trenutku zasigurno rastresenog Mourinha dodatno bih protresao Claijevim Ottocentom bijelim. Malvazija toj mješavini sorata daje regionalni karakter kakav bi Dinamovoj igri trebali osigurati Kelava, Badelj, Kovačić… Sivi pinot zadužen je za tijelo i čvrstoću o čemu se na terenu brinu Tonel, Šimunić, Beqiraj, a sauvignon za posebno fine arome kakve Dinamovoj igri daju Sammir ili Rukavina. Potonji u danima kad može pogoditi mrežu.
Ako bi poveo Real, ne daj Bože, uzvratio bih mu “topništvom” i donio čašu Enjingijeva Venja, svjetski slavne bijele mješavine pet sorata čija je berba 1998. “srušila sa stolaca” ocjenjivače britanskog Decantera šest godina kasnije. Te 2004. Mourinho je i došao na Otok i preuzeo Chelsea. Pet sorata, graševina, rajnski rizling, sauvignon, sivi pinot i mirisavi traminac čašom bi se rasporedili poput petorice Dinamovih napadača od kojih se očekuje da preokrenu rezultat.
Neriješena utakmica Mourinhu bi bila ravna porazu, a nama ravna pobjedi. Tako suprotstavljene osjećaje pomirio bi, siguran sam, prekrasni crni pinot berbe 2007. Velimira Koraka. Već kad bi pogledao butelju, José bi znao o kojoj je sorti riječ jer je vino punjeno u tipičnu burgundijsku bocu. Taj već poprilično odležani crni pinot je, uz povremeno odlične Krauthakerove te izvrstan, ali sasvim drugačiji Enjingijev iz 2000., među prvim velikim hrvatskim vinima od te sorte. Napunjen u magnum sigurno je dobro podnio četiri godine i lijepo bi ga bilo popiti s nekim tko zna što pije.
Realovoj konačnoj pobjedi na terenu u loži bih suprotstavio “tešku artiljeriju” tradicionalnih, stranci bi rekli rustikalnih plavaca. Prvi izbor bio bi mi suhi Stagnum Frane Miloša iz 2003. Takvo vino Mourinho sigurno nije pio. Nisam siguran bi li mu se dopalo, ali da Dinamo izgubi o tome ne bih ni brinuo. Utapao bih tugu u tom punom i poprilično divljem vinu iz sunčane i vinarima poprilično teške godine i ispod oka pogledavao kako ga José prihvaća. I shvaća li da želim da mu Dinamo u Madridu tako divlje uzvrati.
Dinamova pobjeda kod Mourinha bi zasigurno izazvala gorčinu pa bih mu, kao velikodušni pobjednik, te trenutke pokušao zasladiti Bodrenovom Ledenom berbom 2009. Ta mješavina bijelog i sivog pinota ovogodišnji je Decanterov regionalni prvak, a vino se sasvim razlikuje od porta, madeira ili sherryja, slatkiša kakve je José sigurno pio u zemljama u kojima je živio. To su vina fina, no strukturom podsjećaju na finu stariju gospođu čije je vrijeme, ružno je za reći ali je istinito, prošlo. Bodrenov “Ledenjak”, pak, iako je podjednako sladak, svojom svježinom puno više nalikuje mladoj i jedroj ljubavnici čije vrijeme tek dolazi.
da li će Mourihno piti svjetlo ili tamno vino za vrijeme utakmice?
Unibet ponekad ima zanimljive oklade
Unibet Hrvatska