Ja sam taj, tiho ali ponosn rekao je enolog Miljenko Bošnjak (na slici) nakon proglašenja najboljeg mladog vina na Svijetu malvazije, natjecanju koje se treći put održalo u sklopu Vinistre 2010. Mnoge je iznenadilo ime tvrtke M&G Interational koja je proizvela prvaka, ali samo dok nisu saznali da iza nje stoji dugogodišnji čelnik bivšeg PIK-a Umag te suvlasnik vinarije Polesina u kojoj je prije pet godina počeo raditi s Gianfrancom Kozlovićem. I baš su on i Kolović podijelili pobjedničketitule. U pripetavanju za najbolju malvaziju berbe 2010. od 24 ocjenjivača nas devetero izabralo je Bošnjakovo vino. osmorici je najbolja bila malvazija Franka Radvana, a sedmorici MaDeBaKo. To su vino Ivica Matošević, Moreno Degrassi i Gianfranco Kozlović napravili s Amerikancem istarskog podrijetla Joeom Bastianichem. Malvazija Eliđa ilata ostala je bez glasova. Sveukupno – mlade malvazije ugodno su iznenadile. Unatoč lošoj 2010. godini najmanje trećina uzoraka bila su odlična vina. Među preostalima bilo je svega. Moge su čak i dbijae ružnom, gotovo bakrenom bojom te tupastim aromama.
Među zrelim malvazijama bilo je više uzoraka u pripetavanju, ali manje dvojbi. Kozlović je osvojio sedam glasova za svoju malvaziju 2009. odnjegovanu u bačvi od akacije. Drugoplasirana je, s tri glasa, bila Malvzija Dajla 2007. Istravina, a treće mjesto podijelili su etar Šuran za berbu 2009., obitelj Benvenuti za 2008. i Ivica Matošević za malvaziju Alba barrique 2006.
Zrele malvazije ocjnjivao je i prvak mladih Miljenko Bošnjak, a Ivanka Roseti, enologinja Istravina čija je berba 2007. bila drugoplasirano zrelo vino, bila je šefica jedne od komisija za mlade malvazije. Sukoba interesa tako nije bilo.
A među zrelim malvazijama bilo je vina za pamćenje poput onog iz 1956. (desno). Već se prema boji vidjelo kako je riječ o nečem posebnom. Ta Malvasia volcanica podruma El grifo s Kanarskih otoka izgledala je poput konjaka, jantarne boje koja podsjeća i na karamelu. Mirisalo je po lješnjacima, kavi i duhanu,a u ustima je bilo bašunasto slatko, s očekivano dugotrajnim okusom i neočekivanom svježinom. Riječ je o mješavini nekoliko berba, a označena je samo najnovija. Bere se već pomalo prosušeno grožđe, a fermentacija zaustavlja dodavanjem alkohola. Desetljećima zrije u velikim drvenim bačvama uz dopunjavanje mladim vinima biranih godišta. Trenutačno je u redovitoj prodaji berba 1997, u kojoj su umiješana vina iz 1970. i 1956.
El grifo, što znači slavina, najstarija je inarija na Kanarima osnovana još 1775. Četrdesetak godina prije regiju Lanzarote uništile su dvije erupcije vulkana i tlo je postalo neplodno. Prije obnove vinograda kopali su lavu nosili zemlju na terase ograđene zidićima. Jedina voda koju loza dobiva je jutarnja rosa. Regiu Lanzarote nije poharala filoksera, pa u vinogradima El Grifa imatrsova starijih od 150 godina. Samo takvi mogu preživjeti na terenu pustom poput Mjesečeve površine. Na Kanarskim otocima nema klasične zime, pa trsovi nikad ne izgube sve lišće. Danas od malvazije proizvode svježe suho vino, poluslatko s 22 grama neprovrela šećera i jačim kiselinama, slatko od prezrelog grožđa kojem prekidaju fermentaciju kad ostane 80 gama šećera te suhi aperitivni pjenušac.
Njihova malvazija nije ista sorta poput istarske. Štoviše širom Mediterana te na nekoliko španjolskih i portugalskih otoka u Atlantskom oceanu otkriveno je gotovo 50 sorti s gotovo istim imenom. I u Hrvatskoj imamo dvije. Istarska je izorna. S oko 11 posto druga je najzastupljenija sorta vinove loze u nas nakon graševine, a ispred plavca malog. Dubrovačka malvasija navodno je sorta koju u Italiji zovu malvasia delle Lipari, malvasia di Sardegna i greco di Gerace, a u Španjolskoj malvasia de Sitges. U Italiji, ponajviše u regijama Piemonte i Puglia, uzgajaju se i crne malvazije (malvasia nera), a jedna od talijanskih bijelih malvazija bila je do prije 30-ak godina neizostavan sastojak toskanskog crnog vina Chianti poznatog po debeljuškastim opletenim bocama.
dobar pocetak