blog.vino.hr

Ilok, Plešivica, Alsace, Zagorje, ponovno Ilok, pa Prekmurje u Sloveniji i Kutjevo vinogorja su iz kojih su traminci stigli na radionicu uoči nedavnog Vinart Grand Tastinga u Laubi. Tri suha, četvrti “suhlji od suhih” pa tri slađa, ali sedam karakterom sasvim različitih vina pokazala su što sve može traminac. Može popratiti sedam sasvim različitih jela i podnijeti sve što se uobičajeno priprema za Uskrs. Priča je započela vrhunskim suhim Tramincem 2016. Iločkih podruma, tipičnim izdankom pješčanog tla i toplog sunca Srijema. Ima prekrasan miris ruže i snagu, koja se iskazuje kao slast. Pristaje pikantnijim jelima od najbolje riječne ribe koja će mnogi pripremati na Veliki petak.
Slijedio je hrvatski suhi traminac iz hladnog podneblja. Crni mačak 2013. obitelji Jagunić miriše prepoznatljivo, ali nježno, jer na Plešivici nema sunca kao u Iloku pa arome ne pršte. Njegovali su ga godinu dana na finom talogu što mu je dalo punoću i svježinu, koja tramincima ponekad nedostaje. Dobra društva bit će mu naresci sa sirem i vrhnjem, šunkica s pisanicama i hrenom, nemasna riba poput pastrve te lagani slatki i slani deserti – savijače od sira s povrćem te greblica ili pera, tradicionalna jela kontinentalne Hrvatske.
Treći suhi traminac stigao je iz Alsacea, francuske regije njemačkoga duha, što se vidi i po tome da im je glavna sorta rajnski rizling. Uz njega, u veliki alzaški trio spadaju sivi pinot te traminac. Gewürztraminer Classic 2014. vinarije Hugel tipičan je alzaški traminac punog tijela, umiljatog mirisa i svježeg okusa, dovoljno za janjeće pečenje koje će mirisati u mnogim domovima.
Nakon tri suha traminca, predstavljen je jedan od eksperimenata vinarije Bolfan Vinski Vrh koji nisu bili u prodaji. No pomogli su da spremno za kupce bude narančasto vino Tingo proizvedeno bez sumpora. Ali i taj je eksperiment očarao dobre poznavatelje vina i o njemu se na radionici najviše pričalo.
Niz slađih vina počeo je Tramincem Principovac 2013. Iločkih podruma. Moćno poluslatko vino izraženog mirisa i vrlo čvrstog tijela idealno je uz ponajbolje paštete od pačje ili gusje jetre, fine sireve i intimno društvo. Može se reći da će ovaj traminac voljeti muškarci ako će ga piti žene. I obrnuto.
Drugi slatkiš stigao je iz Ormoža, slovenskoga gradića u najbližem susjedstvu Međimurja. Bio je to Traminec izborne berbe 2016. Puklavec Family Wines. To je elitna linija “7 numbers” divovske vinarije P&F Jeruzalem. Vjerojatno nije slučajno da broj 1 u toj liniji nosi baš ovaj traminec koji je presladak za deserte, jer nije ugodno kad se hrana i vino tuku slatkoćom, ali zato mu odlično pristaju najbolji zreli sirevi. Još je slađi bio hrvatski favorit, slavni Traminac ledene berbe podruma Kutjevo. Berba je bila 2007. Više nije na tržištu, u prodaji je već berba 2011., no vrijedilo je “zagrabiti” u arhivu. Nije izgubio arome, punoću i svježinu, a ne treba mu hrana. I sam je najbolje društvo.
Nekoliko dana potom traminci Iločkih podruma dominirali su i ocjenjivanjem Vinskih zvijezda. Spomenuti suhi vrhunski osvojio je 90 od mogućih 100 bodova, Principovac čak 96, a samo bodom manje diči se Traminac izborne berbe bobica 2015. To su vino Iločki podrumi poslali i na vjenčanje engleskog princa Harryja u svibnju. Iločki traminac iz 1947. pio se 1953. na krunjenju kraljice Elizabete, na vjenčanju princa Williama 2011. točili su Traminac ledene berbe 2007. Pošiljku ponajboljih traminaca Iločki podrumi su poslali u London i 2013. na proslavu 60. obljetnice dolaska kraljice na tron. Traminac je i doslovce kraljevsko vino iako je iz Tramina u Južnom Tirolu, odakle potječe, do Londona stigao zaobilaznim putem – preko Iloka.

Bogato, mišićavo, raskošno vino daje zeleni silvanac iz ponajboljih vinograda Frankonije te s Rajne oko Wiesbadena. Inače je riječ o tankoj i dosadnoj kapljici. Tako je njemačka vina od stare austrijske sorte opisao američki vinski kritičar Robert Parker u svom “Vodiču za kupce vina”. Slično piše i najutjecajnija britanska kritičarka Jancis Robinson te ističe da velika vina od silvanca rade i u Alsaceu gdje vinograd Zotzenberg posađen tom sortom nosi oznaku velikog položaja (Alsace Grand Cru). Ponešto dobrih silvanaca ima u Švicarskoj i u Južnom Tirolu, a vinski novi svijet nije se polakomio za sortom čiji su roditelji traminac i naša belina bijela velika. Stara krapinska belina, koju Francuzi zovu gouais blanc a Nijemci heunisch weisser, poznatija je i kao Zagorski Kazanova zato što je genskim istraživanjima potvrđeno kako je roditelj više od 80 sorata među kojima su chardonnay, moslavac (koji Austrijanci, Nijemci i Mađari zovu furmint, Slovenci šipon, a Međimurci pušipel), frankovka, a prirodnim križanjima s tramincem i divljom lozom dala je i rajnski rizling. Možda i posljednji njezin trs pronađen je u vinogradu kraj rodne kuće Ljudevita Gaja u Krapini. Rasadili su ga i sad u više vinograda rastu tisuće trsova. S obzirom da joj je silvanac potomak, mogli bismo ga smatrati hrvatskom sortom. U svjetskoj literaturi vodi se kao austrijska zato što je Zagorje stoljećima bilo dio austrijskog carstva. Do pojave filoksere zeleni silvanac bio je dominantna sorta u Iloku, a u obnovljenim vinogradima dominiraju graševina i, naravno, traminac.
Silvanca je već desetljećima sve manje i u Austriji te mnogim drugim europskim vinorodnim zemljama i regijama u kojima su od njega radili samo svježa i mlada vina za brzu potrošnju. Opstaje tamo gdje mu posvećuju pozornost kakvu i zaslužuje. Na primjer u Alsaceu, gdje ga nazivaju petom velikom sortom, uz rizling, traminac, sivi pinot i muškat. U Hrvatskoj ga je jako malo. Desetljećima je najpopularniji bio zeleni silvanac iz Orahovice, no nije baš jasno zašto. To nije bilo ljupko i mlado vino, ni ozbiljno, odležano, od pomno probranog grožđa. Bilo je dosadno. Ipak, iz berbe 2002. napravili su vrlo dobro ledeno vino, a iz 2013. živo i razigrano suho. Danas ga proizvode kao vrhunsko suho vino pod sortnim imenom, kao polusuho pod imenom položaja Jezerinac i izbornu berbu kao slatko vino.
Ugodna svježa vina od silvanca radio je Franjo Kolarić s Plešivice, no u posljednje vrijeme više pozornosti posvećuje sivom pinotu. Ponešto silvanca ima u Međimurju, Prigorju te Podunavlju gdje odskače onaj Jasne Antunović iz Dalja. A u njemačkoj Frankoniji, vinskom dijelu Bavarske, silvancu pristupaju kao rizlingu. Tijekom proljetnog ocjenjivanja Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstraße večer je bila posvećena silvanerima. Vinarije Juliusspital, Divino i Clemens Fröhlich predstavile su devet mahom suhih silvanaca sa zaštitama izvornosti čiju piramidu čine regionalna vina (gutswein), vina iz pojedinih općina (ortswein), s prvorazrednih vinogradarskih položaja (erste lage) te iz vinograda svrstanih u najbolje u Njemačkoj (große lage). Bilo je i odležanih, s oznakama kabinett kao i kasnih berbi (spätlese). Činilo se kao da je riječ bila o rizlinzima s obala Rajne, a ne o silvanerima koji su podalje od Majne. Kod nas, nažalost, nema u prodaji dobrih njemačkih zelenih silvanaca, ali Frankonija nije daleko, na sjeveru je Bavarske, pa bi naši proizvođači zelenog silvanca mogli na studijsko putovanje do Würzburga, Iphofena ili Frickenhausena na Majni. Uostalom i prvi veliki hrvatski rizlinzi stigli su nakon što su vinari učili u podrumima Mosela, Pfalza i Rheingaua.