Bogato, mišićavo, raskošno vino daje zeleni silvanac iz ponajboljih vinograda Frankonije te s Rajne oko Wiesbadena. Inače je riječ o tankoj i dosadnoj kapljici. Tako je njemačka vina od stare austrijske sorte opisao američki vinski kritičar Robert Parker u svom “Vodiču za kupce vina”. Slično piše i najutjecajnija britanska kritičarka Jancis Robinson te ističe da velika vina od silvanca rade i u Alsaceu gdje vinograd Zotzenberg posađen tom sortom nosi oznaku velikog položaja (Alsace Grand Cru). Ponešto dobrih silvanaca ima u Švicarskoj i u Južnom Tirolu, a vinski novi svijet nije se polakomio za sortom čiji su roditelji traminac i naša belina bijela velika. Stara krapinska belina, koju Francuzi zovu gouais blanc a Nijemci heunisch weisser, poznatija je i kao Zagorski Kazanova zato što je genskim istraživanjima potvrđeno kako je roditelj više od 80 sorata među kojima su chardonnay, moslavac (koji Austrijanci, Nijemci i Mađari zovu furmint, Slovenci šipon, a Međimurci pušipel), frankovka, a prirodnim križanjima s tramincem i divljom lozom dala je i rajnski rizling. Možda i posljednji njezin trs pronađen je u vinogradu kraj rodne kuće Ljudevita Gaja u Krapini. Rasadili su ga i sad u više vinograda rastu tisuće trsova. S obzirom da joj je silvanac potomak, mogli bismo ga smatrati hrvatskom sortom. U svjetskoj literaturi vodi se kao austrijska zato što je Zagorje stoljećima bilo dio austrijskog carstva. Do pojave filoksere zeleni silvanac bio je dominantna sorta u Iloku, a u obnovljenim vinogradima dominiraju graševina i, naravno, traminac.
Silvanca je već desetljećima sve manje i u Austriji te mnogim drugim europskim vinorodnim zemljama i regijama u kojima su od njega radili samo svježa i mlada vina za brzu potrošnju. Opstaje tamo gdje mu posvećuju pozornost kakvu i zaslužuje. Na primjer u Alsaceu, gdje ga nazivaju petom velikom sortom, uz rizling, traminac, sivi pinot i muškat. U Hrvatskoj ga je jako malo. Desetljećima je najpopularniji bio zeleni silvanac iz Orahovice, no nije baš jasno zašto. To nije bilo ljupko i mlado vino, ni ozbiljno, odležano, od pomno probranog grožđa. Bilo je dosadno. Ipak, iz berbe 2002. napravili su vrlo dobro ledeno vino, a iz 2013. živo i razigrano suho. Danas ga proizvode kao vrhunsko suho vino pod sortnim imenom, kao polusuho pod imenom položaja Jezerinac i izbornu berbu kao slatko vino.
Ugodna svježa vina od silvanca radio je Franjo Kolarić s Plešivice, no u posljednje vrijeme više pozornosti posvećuje sivom pinotu. Ponešto silvanca ima u Međimurju, Prigorju te Podunavlju gdje odskače onaj Jasne Antunović iz Dalja. A u njemačkoj Frankoniji, vinskom dijelu Bavarske, silvancu pristupaju kao rizlingu. Tijekom proljetnog ocjenjivanja Mundus Vini u Neustadtu an der Weinstraße večer je bila posvećena silvanerima. Vinarije Juliusspital, Divino i Clemens Fröhlich predstavile su devet mahom suhih silvanaca sa zaštitama izvornosti čiju piramidu čine regionalna vina (gutswein), vina iz pojedinih općina (ortswein), s prvorazrednih vinogradarskih položaja (erste lage) te iz vinograda svrstanih u najbolje u Njemačkoj (große lage). Bilo je i odležanih, s oznakama kabinett kao i kasnih berbi (spätlese). Činilo se kao da je riječ bila o rizlinzima s obala Rajne, a ne o silvanerima koji su podalje od Majne. Kod nas, nažalost, nema u prodaji dobrih njemačkih zelenih silvanaca, ali Frankonija nije daleko, na sjeveru je Bavarske, pa bi naši proizvođači zelenog silvanca mogli na studijsko putovanje do Würzburga, Iphofena ili Frickenhausena na Majni. Uostalom i prvi veliki hrvatski rizlinzi stigli su nakon što su vinari učili u podrumima Mosela, Pfalza i Rheingaua.