Preživio je ratove, mrazove, oluje, bolesti i ptice, ali ne i budale. U selu Sankt Georgen (lijevo) kraj Železnog, mesta u Burgelandu kojeg Austrijanci zovu Eisenstadt, nepoznati je vandal rascijepao trs star 500 godina, posljednji trag stare sorte koju su nazvali po selu, a koja je, spontanim križanjem s tramincem dala danas najpopularniju austrijsku sortu zeleni veltlinac.
Trs je bio “skriven” u vinogradu drugih sorata, a otkrili su ga 2000. i DNK analizom dokazali “ljubav” s tramincem te očinstvo zelenom veltlincu. Iako je u prvim vijestima stajalo kako je potpuno uništen, kasnije su objavili da postoji šansa da se trs oporavi. Vrijedost živog trsa Austrijanci su procijenili na čak 100.000 eura. Uništen ili odrezan, međutim, ne vrijedi ni eurocenta.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Rascijepao trs star 500 godina
11. veljača, 2011.Najbolji navojni čep čuva vino tri do pet godina
10. veljača, 2011.
Vino ostaje svježe i to je najveća prednost navojnih čepova Stelvin Lux, tvrde u Kutjevu, podrumu koji od kraja 2010. na vinima kvalitetnog razreda upotrebljava nove aluminijske navojne čepove.
- Kupci kvalitetnih vina navikli su na standardnu kakvoću, a čep Stelvin Lux jamči da će vino od tri do pet godina biti upravo onakvo kakvim smo napunili bocu. Nema, dakle, rizika ni za proizvođača ni za kupca – tvrdi Ivica Perak, glavni enolog Kutjeva, i dodaje kako su navojni čepovi neizbježni jer je vina u svijetu sve više, a broj hrasta plutnjaka ne raste istom brzinom – ako i raste. Osim toga, kod navojnih čepova nema straha od zaraze spojem TCA zbog kojeg se kvari do tri posto vina zatvorenih plutenim čepovima. Vina tad smrde po vlažnom kartonu i ne mogu se “očistiti” prozračivanjem. Kutjevo je na vrhunskim vinima ipak zadržalo pluteni čep. On propušta malo zraka u bocu i omogućuje da se vino lijepo razvija kroz vrijeme.
I drugi vinari iz Kutjeva prelaze na nove čepove.
- Kupujemo 150.000 čepova Stelvin na godinu – kaže Vlado Krauthaker, koji njima zatvara vina “45,3 paralela”. Dodaje kako će na buteljama zadržati pluto, a navojni čep stavljati na litrene boce.
Ivan Enjingi ima navojni čep na vinima koja pod posebnom upečatljivo plavom etiketom izvozi u SAD. Na našem tržištu graševinu i rajnski rizling berbe 2009., vina s ekološkim certifikatom, istodobno nudi s plutenim i navojnim čepom.
- Ljudi više kupuju butelje s navojnim čepovima jer su nekoliko kuna jeftinije, a vino je isto – kaže Boris Bernašek, voditelj vinskog podruma u Vrutku.
Neki ne vole navojne čepove jer nema rituala s vadičepom. U Kutjevu kažu da je sigurnost vina važnija, ali da se i navojni čep može lijepo otvoriti. Nakon što se boca pokaže kupcu, njen vrh i čep prime se lijevom rukom. Desnom se butelja okrene, kao kod otvaranja pjenušaca.
Navojni čep prihvatile su gotovo sve vinski velike zemlje.
Prvo ih je australska vinarija Yalumba stavila 1964. na bocu već zatvorenu plutenim čepom. Samo s navojem počeli su eksperimentirati 1970. u Švicarskoj, gdje su se vina od sorte chasselas kvarila zbog lošeg pluta. Dvije godine poslije tamošnja vinarija Hammel počela je rabiti Stelvin.
U glasovitom bordoškom podrumu Chateau Haut-Brion (desno) eksperimentalno su navojnim čepom Stelvin zatvorili dio butelja berbi 1971. i 1972. Čuvali su ih u okomitom položaju i otvorili 1978. te uspoređivali s vinima iz butelja zatvorenih klasičnim plutenim čepom. Kušači su zaključili da su vina iste kakvoće.
Švicarci su ‘80-ih godina prošlog stoljeća masovno počeli rabiti navojne čepove. Slijedili su ih Novozelanđani, ali oni su brzo i odustali. Vratili su ih početkom novog stoljeća. Još 2001. samo je jedan posto boca novozelandskih vina imalo navojne čepove, a 2004. pod navojem je bilo čak 70 posto.
Nudiš li ti nama vinjak ili vino?
10. veljača, 2011.
U Banju Luku po vino? Ta se ideja donedavno nije mogla ostvariti jer do 2003. ondje nije bilo vinove loze. Danas je oko Talijanske crkve u Mahovljanima iznad Laktaša i banjalučke zračne luke devet hektara prekrasnih vinograda zasađenih rajnskim rizlingom i cabernet sauvignonom.
- Talijani su u Mahovljane došli iz Trenta 1883. i uzgajali lozu. Potjerali su ih krajem Drugoga svetskog rata i uništili vinograde. Njihova crkva, koju zovu Talijanska, bila je devastirana i za ovog rata. Počeli smo je obnavljati i 1997. nas je posjetio župnik iz Trenta don Lucio Tomasseli. Predložio je da iskrčimo šikaru i posadimo vinovu lozu – govori Anto Batković, tad zaposlenik Banjalučke biskupije, a danas direktor zadruge koja upravlja tim uzornim vinsko-vinogradarskim imanjem.
Don Lucio je svakog ljeta dovodio 20-ak mladih ljudi iz Italije koji su nekoliko tjedana čistili teren i do 2003. ga pripremili za sadnju.
- Talijanski enolozi su ispitali tlo i klimu te savjetovali da posadimo rizling i cabernet sauvignon. To smo i učinili te smo 2006. imali prvu pokusnu, a 2007. prvu pravu berbu – prepričava Batković.
Nisu imali podrum pa su vino radili u Hercegovini, u vinariji Domanovići. No prijatelji iz talijanske vinarije LaVis posudili su im šator i u njega smjestili velike inoks bačve. Berbu 2008. tako su “odradili” kraj crkve. Obnovili su župni dvor, u kojem je i mala kušaonica, a planiraju graditi i moderni vinski podrum iznad kojeg će biti sobe za goste. Butelje berbe 2007. zatvorili su navojnim čepovima. Talijani su im savjetovali tu sigurnu i jeftiniju tehnologiju. Ali zbog nje su vino jedva prodavali.
- Što mi to nudiš, vinjak – pitali su me kupci. Nema u nas baš puno ljubitelja vina, ali oni koji ga piju, žele pluteni čep – kaže Anto Batković, koji je već 2008. boce začepio plutom pa prodaja ide bolje. Još ne smiju izvoziti vina, ali ih prodaju u samostanu u Banjoj Luci s glasovitim trapističkim sirom koji se radi u obližnjem Aleksandrovcu. (ik)
Bocu iz 1774. platio 425.000 kuna
7. veljača, 2011.Popit ću ga, odgovorio je Švicarac Pierre Chevrier na pitanje što će s bocom vina iz 1774. koju je u subotu, 5. siječnja 2011., na dražbi na vinskom festivalu u Arboisu na istoku Francuske platio 57.000 eura (oko 425.000 kuna). Rekao je da mu je to razumna cijena za tako staro “žuto vino” (vin jaune). U francuskoj regiji Jura ta vina rade od sorte savagnin koja je iz porodice traminaca. Pod “čepom” od skrućenih bobica žuta vina sazrijevaju najmanje šest godina i tri mjeseca prije punjenja u boce. Zbog te tehnologije može biti pitko unatoč ekstremnoj starosti, ali nije za svačiji ukus.
Vino.hr online vinoteka