Tlocrt starog kutjevačkog podruma iz 1232. godine te njegove geografske koordinate ukrašavaju novu etiketu De Gotho, ekskluzivne linije vina podruma Kutjevo koja će obuhvaćati Graševinu, Crni pinot i Chardonnay Aureus. Ona i zamjenjuje dosadašnju liniju Aureus. Boce su tamnije od dosadašnjih, a etiketa tiskana posebnom tehnikom nanosa metalnih folija srebne, zlatne ili crvene boje te prozirnog laka na njih. U Kutjevu su svjesni da kupci neće lako odgonetnuti što je na etiketi, no ona je dovoljno atraktivna da privuče pogled. Osim toga, kažu, ova će se vina mahm prodavati u lancu HORECA gdje je prodajno osoblje posebno educirano pa kupcu može objasniti i približiti cijelu priču. Jesenas je Kutjevo predstavilo i liniju Maximo, s odlčnim detaljem recki sa zida koji podsjeća na legendu o desecima ljubavnih okršaja baruna Franje Trenka i carice Marije Terezije. Pod tom etiketom pune se mješavine sorata Bianco i Nero te pjenušci Brut i Rose. Stara prepoznatljiva etiketa sa slikom dvorca ostaje na litrenim vinima te kvalitetnim i vrhunskim buteljama. U pripremi je i novo ruho za predikatna i arhivska vina Kutjeva.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
De Gotho u novom ruhu
16. siječanj, 2012.Anđelice na novim vinima Laguna
16. siječanj, 2012.
Lakoća postojanja u Istri bila je nit vodilja autorima novog ruha vina Laguna. Boce berbe 2011. prozirne su. Tako se htjela naglasiti lakoća, svježina i pitkost mladih vina. Ujedno, znalci će odmah po boji prepoznati i o kojem je vinu riječ. Etikete su srebrne i na njih se, kao da bdije nad vinima, nadovezuje lik koji podsjeća na anđelicu. Svako vino ima kapicu druge boje: Pinot bijeli zlaćanu, malvazija zelenkastu, pinot sivi plavu, cabernet sauvignon rose ružićastu, a chardonnay zelenu.
Škrlet je sorta koja ima i svoju ulicu
15. siječanj, 2012.
Škrlet je sorta bijeloga grožđa nepoznata podrijetla, ali s obzirom na to da se pretežno uzgaja u moslavačkoj i pokupskoj podregiji, mnogi su stručnjaci skloni tvrdnji da je u tim područjima samonikla. Srednje je otpornosti na lug i plamenjaču, a dobre na sivu plijesan. Sadržaj sladora u grožđu u pravilu nije visok (obično ne prekorači 18%), ali je zato s ukupnim kiselinama bogat (od 8, pa i do 11 g/L). Iznimno ugodna aroma i skladan okus ovog vina, kojemu je proizvodnja ograničena i zaštićena u skupini kvalitetnih pod imenom moslavački škrlet, daju mu za pravo da u tom smislu napreduje i uvrsti se među vrhunska. Tako su prekrasnu, ali izvan Moslavine gotovo nepoznatu sortu bijeloga grožđa, opisali u Katalogu autohtonih hrvatskih sorti vinove loze za bijela vina koji su moslavački vinari objavili na www.mosla-vina.hr.
Škrlet ima problem s promocijom. U Moslavini nema veće vinarije koja bi imala dovoljne količine dobrog vina da sortu predstavi barem Hrvatskoj, ako ne i svijetu, a potom na tržište “povuče” za sobom male vinare s takozvanim butik vinima, dakle, onima bolje kakvoće i više cijene. Takav su put prošle danas najznačajnije hrvatske vinske regije i podregije te vinogorja poput kutjevačke Zlatne doline, Istre, Baranje, Plešivice, Pelješca i Hvara. To ne znači da nema finih škrleta. Dapače. Miklaužić, Mikša, Trdenić, Kašner, Florijanović, Prpić, Belajec, Cvanciger, Kosovec i Tušek samo su neki od moslavačkih vinara s finim vinima, ali s malo prilika da ih predstave. I to ne njihovom krivnjom. Oni dolaze na veće sajmove, no tamo se jednostavno izgube u moru vina iz cijelog svijeta. Ni politika im nije puno pomogla. Štoviše. Svakih nekoliko godina, uglavnom prije izbora, političari predstave projekt, akciju ili inicijativu za brendiranje, tržišno pozicioniranje ili marketinšku prezentaciju škrleta. Svi se lijepo fotografiraju, popiju čašu i ubrzo se sve zaboravi. 
Istodobno provodi se veliki znanstveni projekt klonske selekcije škrleta. Među 10.000 pregledanih trsova probrano je 80 klonskih kandidata koji su posađeni u eksperimentalnim vinogradima i od njih se rade male količine vina da se vidi njihov potencijal. Krajnji je cilj proizvodnja najboljih klonova škrleta u rasadnicima i to bi trebalo početi 2013. godine. S Hrvatskom će, dakle, u Europsku uniju ući taj superškrlet.
Dotad vinoljupcima preostaje istraživati po klijetima Moslavačke gore koji im je škrlet najbolji. Vino bi trebalo lijepo mirisati po kruškama i jabukama te osvježavati. A kad otkriju koji je najbolji, treba istražiti i uz što ga piti. Prvi je izbor svakako bijelo meso s roštilja, no vrlo zanimljivu kombinaciju nudi vinar Marko Miklaužić. Svoj škrlet preporučuje uz guste krem-juhe. Miklaužić radi i pjenušac od škrleta. Zove ga Glamour, a škrlet je začin chardonnayu te bijelom i crnom pinotu.
Škrlet je najpopularnije ime grožđa čije zrele bobice imaju ljubičaste (skarlatne) točkice. Neki kažu kako je ime dobio prema njemačkoj riječi “scharlach” za dječju bolest s crvenim osipom. Ovnek žuti staro je ime škrleta koje je dobio jer mu grozd izgleda poput ovnove glave. Ostala su mu imena škrlet tusti, škrtec, vinek žuti, ovinek slatki, osukač, maslec, žutak, kanigl grünner…
Valja reći kako je škrlet u nečemu među prvima na svijetu. Ta sorta ima svoju ulicu. Putovi od glavne ceste prema klijetima na južnim padinama Moslavačke gore zovu se po sortama vinove loze. Počasno mjesto, naravno, pripada izvornim sortama moslavcu i škrletu.
Hoćeš li auto, kuću ili bocu šampanjca?
14. siječanj, 2012.
Šampanjac Dom Perignon White Gold 1998 prodaje se za 99.999 kuna. Prodaje ga Galerija vina tvrtke Miva iz Zagreba. Jadranko Smokrović koji je zadužen u Mivi za šampanjac Dom Perignon kaže da su od 2008. godine prodali 10 boca.
- Uglavnom su ih pokupovali ekskluzivni restorani i klubovi iz Dubrovnika i s Hvara, i to za poznate kupce. Znali su, dakle, i prije kupnje kome će ih prodati – kaže Smokrović.
Riječ je o trolitrenoj boci koja se u vinskom svijetu naziva Jeroboam, a ova ima i “košuljicu” od bijelog zlata. Zlatni oklop s ugraviranom etiketom Dom Perignona napravila je slavna pariška zlatarnica Chaumet, a u boci je obični šampanjac, koliko to Dom Perignon može biti. Riječ je o istim mjehurićima koji u butelji od 0,75 litara bez zlatne “odjeće” stoje između 1200 i 1300 kuna.
Četiri boce, istu količinu šampanjca kao u onoj od bijelog zlata, oni kojima je važno samo vino platit će oko 5000 kuna.
A prodan je u Hrvatskoj i skuplji šampanjac od ovog za 99.999 kuna. Šest litarsku bocu Dom Perignona Rose, odjevenu u “košuljicu” od ružičastog zlata, kupac s Hvara platio je 350.000 kuna. Za taj novac može se, primjerice, kupiti BMW serije 5 ili kamena kućica od 100 “kvadrata” u Blatu na Korčuli. A može se i lijepo nazdraviti. Šest litara šampanjca iz boce koja se zove Metuzalem pažljivi će vinotoča istočiti u pedesetak čaša.
Vino.hr online vinoteka