Škrlet je sorta bijeloga grožđa nepoznata podrijetla, ali s obzirom na to da se pretežno uzgaja u moslavačkoj i pokupskoj podregiji, mnogi su stručnjaci skloni tvrdnji da je u tim područjima samonikla. Srednje je otpornosti na lug i plamenjaču, a dobre na sivu plijesan. Sadržaj sladora u grožđu u pravilu nije visok (obično ne prekorači 18%), ali je zato s ukupnim kiselinama bogat (od 8, pa i do 11 g/L). Iznimno ugodna aroma i skladan okus ovog vina, kojemu je proizvodnja ograničena i zaštićena u skupini kvalitetnih pod imenom moslavački škrlet, daju mu za pravo da u tom smislu napreduje i uvrsti se među vrhunska. Tako su prekrasnu, ali izvan Moslavine gotovo nepoznatu sortu bijeloga grožđa, opisali u Katalogu autohtonih hrvatskih sorti vinove loze za bijela vina koji su moslavački vinari objavili na www.mosla-vina.hr.
Škrlet ima problem s promocijom. U Moslavini nema veće vinarije koja bi imala dovoljne količine dobrog vina da sortu predstavi barem Hrvatskoj, ako ne i svijetu, a potom na tržište “povuče” za sobom male vinare s takozvanim butik vinima, dakle, onima bolje kakvoće i više cijene. Takav su put prošle danas najznačajnije hrvatske vinske regije i podregije te vinogorja poput kutjevačke Zlatne doline, Istre, Baranje, Plešivice, Pelješca i Hvara. To ne znači da nema finih škrleta. Dapače. Miklaužić, Mikša, Trdenić, Kašner, Florijanović, Prpić, Belajec, Cvanciger, Kosovec i Tušek samo su neki od moslavačkih vinara s finim vinima, ali s malo prilika da ih predstave. I to ne njihovom krivnjom. Oni dolaze na veće sajmove, no tamo se jednostavno izgube u moru vina iz cijelog svijeta. Ni politika im nije puno pomogla. Štoviše. Svakih nekoliko godina, uglavnom prije izbora, političari predstave projekt, akciju ili inicijativu za brendiranje, tržišno pozicioniranje ili marketinšku prezentaciju škrleta. Svi se lijepo fotografiraju, popiju čašu i ubrzo se sve zaboravi. Istodobno provodi se veliki znanstveni projekt klonske selekcije škrleta. Među 10.000 pregledanih trsova probrano je 80 klonskih kandidata koji su posađeni u eksperimentalnim vinogradima i od njih se rade male količine vina da se vidi njihov potencijal. Krajnji je cilj proizvodnja najboljih klonova škrleta u rasadnicima i to bi trebalo početi 2013. godine. S Hrvatskom će, dakle, u Europsku uniju ući taj superškrlet.
Dotad vinoljupcima preostaje istraživati po klijetima Moslavačke gore koji im je škrlet najbolji. Vino bi trebalo lijepo mirisati po kruškama i jabukama te osvježavati. A kad otkriju koji je najbolji, treba istražiti i uz što ga piti. Prvi je izbor svakako bijelo meso s roštilja, no vrlo zanimljivu kombinaciju nudi vinar Marko Miklaužić. Svoj škrlet preporučuje uz guste krem-juhe. Miklaužić radi i pjenušac od škrleta. Zove ga Glamour, a škrlet je začin chardonnayu te bijelom i crnom pinotu.
Škrlet je najpopularnije ime grožđa čije zrele bobice imaju ljubičaste (skarlatne) točkice. Neki kažu kako je ime dobio prema njemačkoj riječi “scharlach” za dječju bolest s crvenim osipom. Ovnek žuti staro je ime škrleta koje je dobio jer mu grozd izgleda poput ovnove glave. Ostala su mu imena škrlet tusti, škrtec, vinek žuti, ovinek slatki, osukač, maslec, žutak, kanigl grünner…
Valja reći kako je škrlet u nečemu među prvima na svijetu. Ta sorta ima svoju ulicu. Putovi od glavne ceste prema klijetima na južnim padinama Moslavačke gore zovu se po sortama vinove loze. Počasno mjesto, naravno, pripada izvornim sortama moslavcu i škrletu.