blog.vino.hr

Englezi su ratovali kako bi Argentini oteli dva neplodna otočića usred Atlantika i Maldivske otoke pretvorili u Falklandsko otočje. Pritom je poginulo gotovo 900 ljudi, a ni pobjednici nisu zadovoljni tim ratom. Francuzi su osvojili desetke tisuća hektara najplodnije argentinske zemlje bez žrtava. Umjesto vojske poslali su vinovu lozu. I zadovoljni su čak i “okupirani” Argentinci. Nije se prolila ni kap krvi, ali već se stoljećima iz bačvi u boce “prelijeva” krvavo crveno vino od malbeca, sorte koja je osvojila Južnu Ameriku. U Bordeauxu ga miješaju s poznatijim sortama cabernet sauvignonom, cabernet francom i merlotom da im osigura boju i eleganciju, ali vrlo rijetko spominju da ga ima u njihovim velikim vinima. U regiji Cahors, 165 kilometara od Bordeauxa, prodaju ga pod imenom crno vino (vin noir). Ostali su im crnjaci crveni i zovu ih vin rouge. Samo novi vinski svijet, kako Europljani nazivaju prekooceanske zemlje, to gusto vino tamne, doista gotovo crne, boje, visokog postotka alkohola i baršunasto finog okusa ponosno naziva njegovim imenom. Argentincima se toliko svidio da su stalno tražili nove površine na kojima bi ga sadili. Počeli su u najslavnijoj i najvećoj vinogradarskoj regiji Mendozi. Nakon što su posadili sva pogodna tla na “normalnim” nadmorskim visinama, penjali su se sve više na Ande. U Mendozi su dostigli nadmorsku visinu od 1000 metara, a još više otišli su u sjeverozapadnoj provinciji Salta. Podrum Colomé ondje ima vinariju (gore) na visini od 2300 metara i oko nje su istoimeni vinogradi. A ponajbolje grožđe je iz vinograda El Arenal na 2700 metara te argentinskog vinskog Olimpa, vinograda Altura Máxima, što znači najveća visina. Posađen je 3111 metara iznad mora.
- Na takvim je visinama jače ultraljubičasto zračenje, pa su bobice deblje i tamnije. Tako se grožđe štiti od sunca – objašnjavaju u vinariji Colomé. Tlo je u tom vinogradu vulkanskog podrijetla. Kiše u toj polupustinjskoj klimi baš i nema, ali u okolici ima vode kojom sprečavaju isušivanje, a temperature su u vrijeme sazrijevanja grožđa, unatoč velikoj visini, između 18 i 33 stupnja. Grožđe se uzgaja prema biodinamičkom principu, dakle, bez kemijskih zaštitnih sredstava i prihrane umjetnim gnojivima te u skladu s prirodnim zakonitostima. Vinarija je osnovana sredinom 19. st., a prvo posađeno trsje stiglo je 1854. iz Francuske. Taj vinograd, posađen prije filoksere, i danas rodi. Zauzima 11 hektara. Ostalih 14 hektara na toj nadmorskoj visini mlađe su loze. Imaju “samo” 80 godina. Vino od toga grožđa zove se Colomé Reserva Malbec. Rade ga 12.000 boca na godinu i butelja u američkim vinotekama stoji oko 400 kuna. Ovaj je malbec ekskluzivan, pa cijena nije prevelika. Malbec i zovu vinom “običnog” čovjeka jer nije skup poput “rođaka” iz svoje pradomovine Francuske, a kakvoćom ne zaostaje puno. Najbolje malbece odlikuju tamna boja, gustoća i puno tanina. Kad dulje sazrijeva u drvenim bačvama, tanini omekšaju i vino gubi trpkost.
U francuskoj nikad nije bilo velikih vina od malbeca i rabili su ga kako bi boljim sortama osigurao kiselost. U Argentini, međutim, daje iznimno složena, puna vina koja mirišu po crvenom bobičastom voću i začinu, a okus im je po murvi i kupinama.
Grifforin, jacobin, costa rossa, Auxerrois du Mans, balouzat, côt rouge, co, noir doux, noir de Pressac neki su od sinonima za malbec. A “Malbec o boticario” je brazilski parfem čija je baza vinski alkohol. Miriše po limeti, pupoljku ribizla, papru, cedru, mošusu, mahovini…