blog.vino.hr

Sedam dana nisu napuštali barun Franjo Trenk i carica Marija Terezija stari kutjevački podrum 1741. godine. Nakon što su konačno izašli, služinčad koja je došla počistiti iza njih vidjela je 70 recki na zidu i rupu u kamenom stolu. Mašta je proradila. Zaključili su da svaka recka označava jednu ljubavnu bitku, a o tome kako je nastala rupa u kamenu, mišljenja su se podijelila.
- Barun Franjo Trenk je muškarčina, junak višestruko dokazan u pravim bitkama, pa mu je i ljubavno oružje dovoljno snažno da razbije kamen – tvrdili su muškarci. Sluškinje su, pak, držale stranu Mariji Tereziji:
- Ona je dama velikoga srca, a kad joj zavrije krv, i najčvršće se stvari tope – pokušavale su sebi i drugima objasniti kako je carica izdubla rupu sjedeći na stolu. Stol je i danas među drvenim bačvama, samo su rupu nakon Drugoga svjetskog rata zalili betonom. Neki kažu da je narodna vlast tako htjela zatrti legendu o ljubavnoj moći slavonskog plemića, drugi tvrde kako su rupu zabetonirali ni ne znajući kako je nastala, samo da bi stol bio ravan. Kako bilo, legenda je ostala, a najljepše je prepričava Drago Humski, sommelier podruma Kutjevo, koji ju je uoči Valentinova popratio i kušanjem triju vina linije Maximo prepoznatljive baš po reckama na etiketi.

Počelo je pjenušcem od graševine Maximo brut koji devet mjeseci zrije na kvascima, pa ima i pristupačniju cijenu, malo više od 50 kuna od sličnih vina koja u sazrijevaju tri ili pet godina. Njegova je posebnost i što se prije konačnog zatvaranje boce plutenim čepom (pjenušci zriju pod metalnim poput onih na bocama pive) ne dodaje ekspedicijski liker. On se radi otapanjem saharoze u starom vinu kojem je dodan vinski destilat, a precizan recept je tajna svakog podruma. Tajna ovoga kutjevačkog je reguliranje slatkoće i alkohola u pjenušcu, čemu ekspedicijski liker inače služi, vinom. Bazno vino “popravljaju” kasnom berbom graševine. Carica i barun nisu imali pjenušac, ali koliko poznajemo vinsku povijest, mogli su uživati u vinu poput Mabima bianca, mješavini mirisnih sorti traminac i sauvignon. U prošlosti se nisu baš radila sortna vina, nego se ono što je raslo u vinogradu pobralo i isprešalo te vinificiralo zajedno. Traminac i sauvignon za Maximo bianco rade se kao posebna vina, a u konačnoj mješavini malo je više traminca što se osjeti prema izraženijemu mirisu ruža, koji je tipičan za sortu. I nakon što bijelo vino mirisima razgali dušu, crveno će punoćom dati snagu. I Maximo nero je mješavina sorti kojoj cabernet sauvignon okusu daje snagu, merlot voćnost, a syrah začinske, ugodno paprene note.

- U vinu se uživa polako, kao i u ljubavi. Tko ga na brzinu slisti, neće ga posebno lijepo doživjeti, a onaj tko ide polako, uživa dugo, dugo – ispričao je sommelier Humski najavljujući i najslađe vino, Traminac ledene berbe 2013., od zamrznutoga grožđa koji ne osvježava nego miluje pa podsjeća na uvod u ljubavnu igru. Vino je to od kojeg se, kako je rekao, i vlastita žena voli.
Prije valentinovske predstave u starom podrumu kušanje mladih vina ispred drvene bačve u koju stane 53.520 litara vodio je Ivan Marinclin (desno), glavni enolog podruma Kutjeva. Kao kuriozitet ponudio je bazno vino za pjenušac da gosti vide kako od kisele sirovine nastaju slasni mjehurići.
Graševina Turković bila je drugo vino. Vrlo je ukusna, sa sedam grama neprovrelog šećera, iako još ne sasvim spremna. Slijedila je graševina deGotho u kojoj su kiseline malo niže, a vino je koncentriranije. Grožđe za graševinu Turković raste na Vetovu, a za deGotho na Hrnjevcu. Oba vinogradarska položaja spadaju među najbolje u Zlatnoj dolini.
Goste koji su prvi put bili u podrumu dojmile su posude od inoksa u koje stane 100.000 litara. Svaki centimetar visine takvog tanka znači i 130 litara vina.

Miriše na bananas, nasmijala je ova dosjetka tijekom kušanja mladih vina Prigora u Bedenici nedaleko od Svetog Ivana Zeline. Taj sivi pinot iz 2014. doista ima ugodne arome banane i ananasa, osjeća se i malo kruške, a iako je još daleko od gotovoga, vino pokazuje veliki potencijal. Sivi pinot je i jedan od sastojaka Brega, mješavine pet sorti koju Dražen Bedeković naziva svojim najambicioznijim vinom. Taj sivi pinot je i uvršten u Breg da bi mu dao voćne arome. Rizvanac je zadužen za svježinu i herbalnost, traminac za cvjetne arome, manzoni za tijelo i zrelije note, a silvanac za lepršavost. Svaku sortu beru i fermentiraju posebno, a nakon završetka vrenja se sljubljuju pa zriju zajedno te daju osvježavajuće vino srednjeg tijela i punog okusa.
Vinarija Prigora istaknula se sauvignonom na ljetošnjoj međunarodnoj konferenciji o vinima te francuske sorte u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te slovenskom i austrijskom dijelu Štajerske. Ugodno je iznenadio odličnim i kompleksnim mirisom zelene paprike, trava i voća poput ogrozda te svježinom zbog koje su ga i nazvali Springtime, odnosno proljeće. Na nedavnom poduljem kušanju svih Prigora vina najdojmljiviji je ipak bio rizling. Berba 2013. ne očarava mirisom, no nevjerojatno osvježava. Pije se lako, poput soka u kojem ima 6,8 grama šećera po litri, no zahvaljujući visokim kiselinama (8,3 grama po litri), slatkoća se ne osjeća. Pitanje je samo može li utažiti žeđ. Čini se da može, ali nije lako stati jer svaki gutljaj zove na još jedan. Mladi rizling ima devet grama šećera i 7,5 grama kiselina te nježnih 11,5 do 12 posto alkohola i bit će podjednako lijepo osvježenje kad dođu topliji dani.
- Ako netko ima bolji rizling iz berbe 2014., neka se javi – bacio je Bedeković rukavicu kolegama vinarima, a ja ga pozivam da potakne organizaciju natjecanja ili izložbe mladih hrvatskih rizlinga pa da se širi krug ljubitelja ove prekrasne sorte uvjeri tko ga najbolje radi.
Vinogradi Prigore su na 200 do 400 metara nadmorske visine. Obrađuju se ekološki, a grožđe se ručno bere i vinificira u modernoj vinariji okruženoj trsovima.
Od bijelih vina u boce pune i Muškat koji zovu i zlatna graševina, za koju grožđe kupuju, te vino Miris Prigorja, mješavinu kraljevine, graševine i rizlinga. Imaju i crveno vino od francuskog syraha i urugvajskog tannata za koje kažu da je nepretenciozni napitak.
Puno ambiciozniji je pjenušac Bedekovich Brut nature od kraljevine. Odličan je aperitiv, a fino je pristajao i uz hladne nareske – čvarke, tlačenicu, slaninu, sireve te krastavce, feferone i odličan ukiseljeni češnjak.
Napravili su i zanimljiv eksperiment. Dio pjenušca punili su u tamne boce, a dio u prozirne. Nažalost, nisu punjene istodobno, pa se još ne mogu usporediti jer nije moguće razlučiti utječe li na razliku među njima staklo ili kraće, odnosno dulje ležanje na kvascima. Do ljeta, kad dođe pravo vrijeme za uživanje u ovim osvježavajućim mjehurićima, bit će dovoljno dugo u boci da se vidi kakva mu je odjeća bolje pristajala.