9. listopad, 2015.
Vinom za posebne prigode opisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda Frankovku Goldberg izborne berbe 2012. iz Vina Belje. Intenzivno miriše, ima puno tijelo, kompleksno je, dobro izbalansirano i suho, što je za pohvalu. Dobilo je četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a butelja u Superkonzumu stoji 240 kuna.
Tri zvjezdice osvojilo je jednostavno i lagano, ali dopadljivo slatko vino Moscato Giallo Castel Firmian 2014. talijanske vinarije Mezzacorona (Vrutak, 44,60 kuna) te Crni Pinot 2014. vinarije Galić iz Velike kraj Požege, elegantno i dotjerano vino čvrstog tijela koje u Miva galeriji vina stoji 99,50 kuna.
U konkurenciji je bio i ravan te praznjikav Rose 2014. iz Vina Belje (Superkonzum, 30 kuna).
Objavljeno u Vinske zvijezde 2015., vinske zvijezde | Comments Off
3. listopad, 2015.
Skladna, fina, svježa, elegantna, živa, bogata i danas je graševina Vlade Krauthakera iz 1995. Te je godine Krauthaker bio “svjež” privatni vinar. Malo prije toga je otišao iz Podruma Kutjevo, kojem je bio glavni enolog. Upravo se i po ovoj graševini, s karakterističnom dijagonalno “prerezanom” etiketom, vidi da je sasvim opravdano stigao u sam vrh hrvatskog vinarstva.
Kušali smo je zahvaljujući drugom našem slavnom enologu, Franji Francemu, koji je iz svoje arhive izvukao dvadesetak hrvatskih vina vina kako bi s grupicom vinskih prijatelja ocijenio potencijal starenja dvije naše najznačajnije sorte, graševine i plavca malog. I nakon što je pokazao Vladinu graševinu iz mladih dana, pohvalio se i svojom. Bila je to Đakovačka graševine 1983. iz Mandićevca, ugodno gorko i puno vino finih aroma u kojima je dominirala neka luda karamela. U PIK-u Đakovo Francem je počeo enološku karijeru koju je kasnije nastavio u Badelu 1862. te Agrokoru. Odličnima su se pokazale i dvije mlađe graševine iz 2008. Prekrasne arome botritisa imala je slađa iločka, pod etiketom Principovac, a psoebno kompleksno vino bila je polusuha beljska Graševina Goldberg. Važno je napomenuti da vina koja je ponudio na kušanje nisu bila pripremana za starenje, anisu ni čuvana u idealnim uvjetima. Nijedno nije ni prečepljeno, što se inače s arhivskim vinima redovito radi. Unatoč tome većina se pokazala vrlo živima. Te naše graševine očigledno postaju s godinama sve ljepše čak i bez “plastičnih operacija”.
Jako je fina bila slađa graševina 1999. iz Mladine, a senzacionalnim se pokazao traminac iste vinarije i iste berbe. Sočno, voćno, puno i iznenađujuće svježe, s obzirom na starost te na to da traminac često ima problem s kiselinama. Valja napomenuti da je većina bijelih vina izgubila osobine sorte. Nadvladale su ih tercijarne arome koje nastaju ležanjem u boci.
Iako nema veze s pričom o zrelim, da ne kažemo starim vinima, moram spomenuti da je jeno od najugodnijih iznenađenja bila kvalitetna Graševina Iločkih podruma 2014. Koliko god mi pričali o toj godini kao lošoj, butelja za 25 kuna bila je izvanredna. Kompleksna, puna i snažna bila je i vrhunska graševina 2011. istog podruma. Koliko nalikuju jedna drugoj ili koliko se razlikuju možda je najlakše opisati tvrdnjom da je mlada za masniju ribu, poput soma, a starija za neku mesinu na granici bijelog i crvenog. Crna vina su me manje dojmila. Berbe između 2005. i 2000. nisu zaslužile posebne komentare, ali neke starije jesu. Posebno Postup 1991. i Dingač 1990. Oba vina su iz Poljoprivredne zadruge Dingač. Postup je dobio zrelost kakva odlikuje, primjerice, suhe tokajce ili vina iz francuske Jure, a Dingač je ostao prepoznatljiv. Bilo je tu slasti, sočnosti, punoće i iznenađujuće svježine za 25-godišnjaka. Vino koje bi osvojilo tri zvjezdice, dakle 85 bodova ili više na Vinskim zvijezdama, najstrožijem hrvatskom ocjenjivanju. Francem je, uostalom, okupio sva tri osnivača tog ocjenjivanja, a on je, kao i Ivan Dropuljić, na nekima od njih sudjelovao.
Objavljeno u kusanje vina | Comments Off
3. listopad, 2015.


U vinogradu je zabranio umjetna gnojiva i kemijska zaštitna sredstva, a u podrumu nema vinifikatora od inoksa. Vino se radi samo u drvenim posudama u koje ni primirisati ne smiju selekcionirani kvasci, a ne bistri ga niti filtrira. On je Giorgio Clai, a njegova su vina – savršena.
Uvjerili smo se u to tko zna koji put tijekom nedavnog, neplaniranog i nenajavljenog posjeta njegovu podrumu u mjestu Brajki u zapadnoj Istri, nekoliko kilometara od Buja.
Ponovno je oduševila Malvazija Sveti Jakov, vino kojem ime daje sorta, a prezime ponajbolji Giorgiov vinogradarski položaj. Berba 2013. puna je i gusta, prve kapi poput bujice snažno poteku ustima i zbog brzine kao da ne stignu zagrijati nepca. Zato ih slijede neke drukčije, kao da su veće, ali nježnije su i sporije. Tako su ugodno tople da prođe podosta vremena prije nego što se poželi progutati ih. Vino ima 15 posto alkohola, a stoji oko 160 kuna. Malo manje alkohola i malo nižu cijenu ima drugo Claijevo suho bijelo vino Ottocento bijeli. Mješavina malvazije, sauvignona i sivog pinota s 14,3 posto alkohola stoji 155 kuna. Smijali smo se da će, kad napravi vino s 13 posto alkohola, Clai spustiti i cijenu, no to se neće dogoditi.
- Radim vina kakva sam volim piti – vinarska je filozofija Giorgia Claija u kojoj nema mjesta za lagane malvazije za brzu potrošnju. Berbu 2015. prvu će vinificirati u novom podrumu u kojem ima mjesta i za dulje odležavanje vina u bačvama što je želio raditi i dosad, ali nije imao gdje. Sad će za to imati mjesta u podrumu, ali ni u vinogradu neće više biti mjesta za chardonnay. 
- Ne sviđa mi se, ne uzbuđuje me pa sam na njegove loze nacijepio malvaziju da bih dobio svježinu u pjenušcima – spomenuo je usput.
Hoće li njegov pjenušac bez chardonnaya biti bolji, vidjet ćemo za tri-četiri godine, kad sazrije za tržište, no bit će odraz terroira.
Kao što su chardonnay i crni pinot stare sorte francuske Champagne, i zato se tamo baš od njih rade najbolji šampanjci, tako su plavina i malvazija stare sorte ovoga kraja pa zašto ne bi davale i najbolji istarski pjenušac?
Objavljeno u biodinamičko vinogradarstvo, kusanje vina, reportaže, sorte i(li) tehnologije | Comments Off
2. listopad, 2015.

Slasno, puno, kompleksno, voćno, zrelo, a još svježe vino je Plavac Ploški 2009. obiteljske vinarije Carić iz Svirča na Hvaru. Ocjenjivači vinskih zvijezda preporučili su ga uz najfinija jela od divljači i crvenog mesa. Dodijelili su mu četiri zvjezdice i titulu vina tjedna, a butelja je u Gro-promu 118 kuna.
Tri zvjezdice osvojili su Bila-Haut Côtes du Roussillon Villages 2013., puna i fina francuska mješavina crnih sorata syrah, grenache i carignan (Vrutak 59,90 kuna) te lepršav i svjež pjenušac Valdobbiadene Prosecco Superiore extra dry talijanske vinarije Villa Sandi (Miva, 75,50 kuna). U konkurenciji je bila i Malvazija templara 2014. istarske obitelji Rossi (Vrutak, 60 kuna).
Objavljeno u Vinske zvijezde 2015., vinske zvijezde | Comments Off