Prekrasno miriše po trešnji, jagodi, kupini i crnoj čokoladi, zapisali su ocjenjivači Vinskih zvijezda o Istrianu 2015., refošku vinarije Veralda iz Brtonigle. Živom, punom i kompleksnom vinu dodijelili su četiri zvjezdice i preporučili ga uz biftek, divljač, pa i janjetinu. Istrian je ove godine britanski Decanter proglasio najboljim na svijetu među crnim vinima od jedne sorte skupljima od 15 funti. Butelja je u Vrutku 188 kuna.
Tri zvjezdice osvojio je koketan slatki pjenušac Moscato Rose talijanske vinarije Astoria koji u Roto Dinamicu stoji 54 kune. U konkurenciji su bili i pjenušac Sabion 2014. Korta Katarina s Pelješca (Miva, 224,50 kn) i Chardonnay No 1 Bouquet Baranje 2015. Pinkert (Inkora S, 45 kn).
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Vino tjedna je Istrian 2015., Decanterov prvak od refoška vinarije Veralda
19. kolovoz, 2016.Prvi svjetski pjenušac s dna mora slavi deseti rođendan
14. kolovoz, 2016.
Želim raditi odležane pjenušce, a za to u starom podrumu nema uvjeta. Previše se mijenja temperatura, ima buke, pali se i gasi svjetlo te nema dovoljno mira za višegodišnju drugu fermentaciju u boci. Kako je podrum neposredno uz more, upitao sam se pa zar na njegovu dnu nisu savršeni uvjeti? Mrak je, mir, tišina. Na 32 metra dubine temperatura je 12 stupnjeva, s jedva primjetnim oscilacijama. I 2006. smo spustili prve boce, prisjeća se eksperimenta otprije 10 godina Marinko Vladić, upravitelj i enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik.
Dio boca izvadili su nakon godinu dana i pjenušac je bio dobar. Od tada svake godine polažu na dno mora dio bijelog pjenušca Valomet koji rade od autohtone krčke sorte žlahtine bijele. Svake godine i vade 200-tinjak boca, i to je postala prvorazredna atrakcija. S 30 boca upravo su proslavili kupnju prostora od 13.000 kvadrata za novi podrum.
- Okupilo nas se oko 200 i sve smo popili još na brodu, prije povratka u Vrbnik – smije se Vladić, Iločanin koji se priženio na Krk pa se, umjesto tramincem, zelenim silvancem ili graševinom u Dunavu, igra žlahtinom u moru.
Za pjenušac treba prvo napraviti mirno vino koje se puni u boce uz dodatak kvasaca pa zatvara metalnim krunskim čepom, kakav je, na primjer, na pivama.
To je klasična, prirodna metoda nastajanja mjehurića iz Champagne. Iz tako proizvedenog pjenušca, prije puštanja na tržište treba izbaciti talog od kvasaca i začepiti ga plutenim čepom koji se osigura žicom kako ne bi pod pritiskom izletio s boce.
S drugom fermentacijom u moru pojavio se problem metalnog čepa koji, pokazalo se, u šestoj-sedmoj godini počinje popuštati. Prve boce položene na dno zato su prečepljene.
- To nije sretno rješenje pa ćemo odležavanje Morskog valometa na kvascima ograničiti na pet godina. Tražimo drugo rješenje za čepove, možda su to plastični. Ako se pokažu dobrima, odležavat ćemo ga sedam-osam godina, kao što rade s najboljim šampanjcima – zaključio je Vladić.
Četiri zvjezdice odličnoj Graševini Premium 2013. Jasne Antunović iz Dalja
12. kolovoz, 2016.
Odlično, puno, skladno, kompleksno, gusto, moćno vino s aromama meda i tropskog voća je Graševina Premium 2013. Jasne Antunović iz Dalja. Ocjenjivači Vinskih zvijezda dodijelili su joj četiri zvjezdice i titulu vina tjedna. Butelja ovog sasvim suhog vino s finim naznakama plemenite plijesni u Roto Dinamicu stoji 124,90 kuna.
Tri zvjezdice osvojio je Sauvignon blanc 2015. kutjevačkog vinara Ivice Peraka, fino ljetno vino, živo, slankasto-gorkastog okusa. Ocjenjivači su ga preporučili uz pastrvu s povrćem, a butelja je u Vrutku 49,98 kuna.
U konkurenciji su bili Alisia pinot grigio 2015. talijanske vinarije Astoria (Roto Dinamic, 53,74 kune) te Stina Vugava 2014. vinarije Jako Vino iz Bola na Braču (Vivat fina vina, 92 kune).
Da imam svoje vinograde, moja vina ne bi bila toliko dobra
6. kolovoz, 2016.
Imamo sklopljene predugovore o otkupu grožđa s oko 400 vinogradara u regijama Rueda, gdje se uzgaja bijela sorta verdejo, te Riberi del Duero, u kojoj raste tinto fino, kako se u našem kraju naziva tempranillo. U lipnju počinjemo gotovo svakodnevno obilaziti vinograde, a 10-ak dana prije berbe odlučimo od kojih ćemo 40-ak proizvođača kupiti grožđe, priča Tomas Postigo, vinar iz španjolskoga gradića Peñafiel pokraj Valladolida.
Vinograda nema, ali ih ni ne želi. – Našim sistemom otkupa grožđa sa stotina različitih pozicija, od kojih su sve odlične, svake godine si osiguramo najbolju sirovinu. Godina ne može biti loša posvuda, a mi možemo pronaći komadić Ruede ili Ribere del Duero gdje je grožđe onakvo kakvo želimo – priča Tomas.
Kupnju grožđa ne ugovara po kilogramu nego po hektaru, tako da vinogradaru nije važno koliko će isporučiti grožđa, nego samo da bude vrhunske kvalitete.
Kad se cijena preračuna u kilograme, ispada da crno grožđe plaća 2,60 eura (gotovo 20 kuna), a bijelo 10 eurocenta manje.
- Osim nas, toliko plaćaju samo najslavnije ovdašnje vinarije Pingus i Vega Sicilia. Zato se vinogradarima isplati potruditi. Grožđe s kojim nismo zadovoljni, oni kod kojih te godine mi nećemo kupovati, drugima mogu prodati za 1,50 eura. S time dovoljno zarade – priča Tomas.
Njegovo vino Verdejo 2011. oduševilo je grupicu hrvatskih novinara u baru u Valladolidu pa su ga posjetili u funkcionalnoj, ali nimalo privlačnoj vinariji.
- Brinem o važnim stvarima poput kvalitete grožđa, čepova ili kapica na vrhu boce. Kakva je butelja nije mi važno jer staklo je staklo. Ne želim ulagati u izgled podruma, ali ne pitam za cijenu najboljih bačvica jer o njima ovisi kakvoća vina. I sam nadzirem kako ih rade. Otiđem na 10 dana u bačvariju – rekao je Postigo te dodao kako su grožđe za onaj odlični Verdejo dali vinogradi stari između 80 i 90 godina.
- Da imam svoje vinograde, možda vino ne bi bilo toliko dobro – zaključio je Tomas Postigo.
Vino.hr online vinoteka