Želim raditi odležane pjenušce, a za to u starom podrumu nema uvjeta. Previše se mijenja temperatura, ima buke, pali se i gasi svjetlo te nema dovoljno mira za višegodišnju drugu fermentaciju u boci. Kako je podrum neposredno uz more, upitao sam se pa zar na njegovu dnu nisu savršeni uvjeti? Mrak je, mir, tišina. Na 32 metra dubine temperatura je 12 stupnjeva, s jedva primjetnim oscilacijama. I 2006. smo spustili prve boce, prisjeća se eksperimenta otprije 10 godina Marinko Vladić, upravitelj i enolog Poljoprivredne zadruge Vrbnik.
Dio boca izvadili su nakon godinu dana i pjenušac je bio dobar. Od tada svake godine polažu na dno mora dio bijelog pjenušca Valomet koji rade od autohtone krčke sorte žlahtine bijele. Svake godine i vade 200-tinjak boca, i to je postala prvorazredna atrakcija. S 30 boca upravo su proslavili kupnju prostora od 13.000 kvadrata za novi podrum.
- Okupilo nas se oko 200 i sve smo popili još na brodu, prije povratka u Vrbnik – smije se Vladić, Iločanin koji se priženio na Krk pa se, umjesto tramincem, zelenim silvancem ili graševinom u Dunavu, igra žlahtinom u moru.
Za pjenušac treba prvo napraviti mirno vino koje se puni u boce uz dodatak kvasaca pa zatvara metalnim krunskim čepom, kakav je, na primjer, na pivama.
To je klasična, prirodna metoda nastajanja mjehurića iz Champagne. Iz tako proizvedenog pjenušca, prije puštanja na tržište treba izbaciti talog od kvasaca i začepiti ga plutenim čepom koji se osigura žicom kako ne bi pod pritiskom izletio s boce.
S drugom fermentacijom u moru pojavio se problem metalnog čepa koji, pokazalo se, u šestoj-sedmoj godini počinje popuštati. Prve boce položene na dno zato su prečepljene.
- To nije sretno rješenje pa ćemo odležavanje Morskog valometa na kvascima ograničiti na pet godina. Tražimo drugo rješenje za čepove, možda su to plastični. Ako se pokažu dobrima, odležavat ćemo ga sedam-osam godina, kao što rade s najboljim šampanjcima – zaključio je Vladić.
Vino.hr online vinoteka