S desne strane kroz prozor gledam sunce kako prži travu u vrtu i kosilicu spremnu za akciju, a s lijeve hladnjak za vino iz kojeg, kroz staklena vrata, proviruje boca pjenušca. Taman je ohlađen, a i čaše su blizu. Nisam dugo dvojio. Izabrao sam taj talijanski pjenušavi “sokić” Marsuret Prosecco V.S.A.Q. na užas bakhove snahe, s kojim sam se suočio kad se vratila s posla. I nisam požalio.
Prosecco nema veze s našim prošekom. Riječ je o sorti grožđa od koje na sjeveru Italije rade mahom masovna pjenušava vina. Pjenušci obiteljske vinarije Marsuret ipak nisu masovni. Ovaj extra dry prosecco ima 13 grama šećera po litri, ali slatkoća mu nije dodavana, nego potječe od neprovrelog šećera pri proizvodnji osnovnog vina. Grožđe je iz obiteljskog vinograda u okolici Trevisa.
Vino je pekrasno za pijuckanje tijekom toplog ljetnog poslijepodneva. Lijepo perla sitnim mjehurićima, fino miriši po zelenim jabukama i slatko je taman toliko da ne počinje izazivati žeđ nego je gasi. To je jedno od onih vina kojima ne treba hrana kao par. To ne znači da neće prekrasno “leći” uz štrudl od jabuka s finim sladoledom od vanilije, ali i dobru tjesteninu ili bijelo meso s umakom od ne preslanog sira neutralnog mirisa, primjerice.
Vinariju je Agostino Marsuret osnovao prije Drugog svjetskog rata u gradiću Valdobbiadene kraj Trevisa u talijanskoj regiji Veneto. Mjesto je stisnuto između brežuljaka prepunih vinogradima, a poznato je baš po pjenušavim vinima frizzante i prirodnim pjenušcima. Djed Agostino počeo je raditi pjenušce šampanjskom metodom druge fermentacije u boci. Unuci Giovanni, Walter i Hermes danas koriste charmat metodu, što znači da mjehurići “nastaju” u tankovima. To omogućuje i relativno niske cijene Marsuretovih pjenušaca. Ovaj u online vinoteci vino.hr stoji 75 kuna. Proizvode još pet pjenušaca različitih slatkoća i svaki iz drugog vinograda. Moram priznati da sanjam lijepo kušanje svih šest Monseratovih pjenušaca u njihovoj vinariji. Tamo sigurno neću trebati kositi travu.