blog.vino.hr

Slike govore, naziv je prekrasne monografije talijanske provincije Asti u regiji Piemonte izdane u povodu zahtjeva Ministarstva kulture da se tamošnji vinogradi uvrste na Unescov popis svjetske baštine. “Bezvremenski krajobrazi”, “Vinske crkve” i “Podzemna arhitektura vinskih sefova” poglavlja su knjige posvećena talijanskom vinskom BBB triju. To su u svijetu glasoviti Barolo i Barbaresco, vina od sorte nebbiolo nazvana prema mjestima u kojima se grožđe uzgaja, te barberi, vino od istoimene sorte koja tek traži pravi put na svjetsko tržište. Kad je riječ o Unescovoj zaštiti, malo smo pretekli Talijane. Primoštenski vinogradi babića (četvrti “B”) u kamenu na Bucavcu velikom iznad marine Korlat uvršteni su 2007. na privremen popis zaštićenih kulturnih dobara. Na svijetu takvu zaštitu imaju samo loze na vulkanskom otoku Pico na Azorima (od 2004.) te švicarski terasasti vinogradi Lavaux uz Ženevsko jezero od 2007.
Piemonte je, međutim, nas, Portugalce i Švicarce pretekao kvalitetom vina. Prije su počeli, posebice s Barolom. Prije 100 godina mali su vinogradari prodavali grožđe veleposjednicima koji su radili slatki Barolo. Što više nabereš, to više zaradiš, bio je moto uzgajivača grožđa koji su zadržali i kad su prije 50 godina počeli raditi vina. Ni takav Barolo nije osvajao kakvoćom. Prije 25 godina nekoliko je vodećih proizvođača okrenulo ploču. Skratili su maceraciju, počeli pomno rabiti drvene bačvice (barrique) i dulje odležavati vino u bocama.
Zato se danas imena Gaja, Borgogno, Cesare, Altare, Prunotto, Sandrone, Vietti… izgovaraju sa strahopoštovanjem, kao i imena najboljih francuskih proizvođača. Barolo je i dugovječan poput velikih “francuza”, a i cijenama im je sve bliži. Barbaresco je samo malo slabiji od Barola. Na ocjenjivanju 175 barbera početkom ožujka, na kojem je među 37 novinara iz cijelog svijeta Hrvatsku predstavljao vinski kolumnist 24sata, vidjelo se da one zaslužuju posebnu stranicu.