Barbera je druga najrasprostranjenija talijanska crna sorta, no nije ugledna poput nebbiola, koji je također iz Pijemonta i daje velika vina Barolo i Barbaresco, te toskanskog sangiovesea, kojeg u Italiji ima najviše, a glasovita su mu vina Chianti, Brunello di Montalcino ili Nobile di Montepulciano. Barberu, poznatu po jačim kiselinama i niskim taninima, vinogradari posljednjih godina ozbiljnije doživljavaju pa joj smanjuju prinose, a podrumari joj uspijevaju izvući eleganciju puštajući je da odleži u hrastovim bačvicama. I dok neki u tome pretjeruju, pa arome dima i vanilije iz novih bačvica unište voćnost barbere, Mario Olivero, direktor i enolog imanja 
iz osmog stoljeća čije su vlasnice sestre Emanuela, Antonella i Giovanna San Martinopokazao nam je kako barbere mogu biti nježne, a istodobno snažne i pune.
Mogu i dobro odležati više od deset godina.
- U proizvodnji ne ‘igramo’ na drvo nego na kvalitetu grožđa – rekao je Olivero otvarajući boce Barbere d’Asti Alfiera iz berbi 2007., 2006., 2005., 2004., 2003., 2000., 1999. i 1998. To je najbolje vino tog imanja. Rade ga samo u dobrim godinama. Grožđe je iz vinograda posađenog još 1937. Vino odležava 17 mjeseci u drvetu, dijelom u novim bačvicama od 225 litara, dijelom u starijima, a dijelom u većima od 500 litara. Tako odnjegovana, čak i vina iz prošlog stoljeća, zadržala su lijepu svježu boju, a kiseline su se odlično uklopile. Za barbere mnogi kažu da su najbolje kad ih se pije uz hranu, no te, osobito iz berbi 2004. i 2005., izvanredne su i za pijuckanje uz razgovor.
Posjet tom imanju bio je najljepši dio četverodnevnog “Barbera meetinga” i slijepog ocjenjivanja175 vina te kušanja još toliko tijekom posjeta proizvođačima i uz večere. Njujorški novinar i vinski bloger Charles Sciocolone rekao je kako se pijemontska vina Barolo i Barbaresco kušaju i o njima se govori, a barbera se jednostavno – pije.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Postova tagirano ‘barbaresco’
Talijanske BBB-ovce čuvat će Unesco
Srijeda, 31. ožujak 2010.
Slike govore, naziv je prekrasne monografije talijanske provincije Asti u regiji Piemonte izdane u povodu zahtjeva Ministarstva kulture da se tamošnji vinogradi uvrste na Unescov popis svjetske baštine. “Bezvremenski krajobrazi”, “Vinske crkve” i “Podzemna arhitektura vinskih sefova” poglavlja su knjige posvećena talijanskom vinskom BBB triju. To su u svijetu glasoviti Barolo i Barbaresco, vina od sorte nebbiolo nazvana prema mjestima u kojima se grožđe uzgaja, te barberi, vino od istoimene sorte koja tek traži pravi put na svjetsko tržište. Kad je riječ o Unescovoj zaštiti, malo smo pretekli Talijane. Primoštenski vinogradi babića (četvrti “B”) u kamenu na Bucavcu velikom iznad marine Korlat uvršteni su 2007. na privremen popis zaštićenih kulturnih dobara. Na svijetu takvu zaštitu imaju samo loze na vulkanskom otoku Pico na Azorima (od 2004.) te švicarski terasasti vinogradi Lavaux uz Ženevsko jezero od 2007.
Piemonte je, međutim, nas, Portugalce i Švicarce pretekao kvalitetom vina. Prije su počeli, posebice s Barolom. Prije 100 godina mali su vinogradari prodavali grožđe veleposjednicima koji su radili slatki Barolo. Što više nabereš, to više zaradiš, bio je moto uzgajivača grožđa koji su zadržali i kad su prije 50 godina počeli raditi vina. Ni takav Barolo nije osvajao kakvoćom. Prije 25 godina nekoliko je vodećih proizvođača okrenulo ploču. Skratili su maceraciju, počeli pomno rabiti drvene bačvice (barrique) i dulje odležavati vino u bocama.
Zato se danas imena Gaja, Borgogno, Cesare, Altare, Prunotto, Sandrone, Vietti… izgovaraju sa strahopoštovanjem, kao i imena najboljih francuskih proizvođača. Barolo je i dugovječan poput velikih “francuza”, a i cijenama im je sve bliži. Barbaresco je samo malo slabiji od Barola. Na ocjenjivanju 175 barbera početkom ožujka, na kojem je među 37 novinara iz cijelog svijeta Hrvatsku predstavljao vinski kolumnist 24sata, vidjelo se da one zaslužuju posebnu stranicu.
Vino.hr online vinoteka