Odijelo po mjeri. Hlače dovoljno duge da se ispod nogavica ne vide čarape ili, ne daj Bože, koža, kao kod mnogih koji nose odijela iako se s njima ne znaju nositi, a sako taman širok oko struka i primjereno uzak u ramenima ne nabire se na gornjem dijelu leđa. To sam zapisao nakon uživanja u vinu Pian delle Vigne legendarne toskanske vinarije Marchesi Antinori prošle godine u veljači. Proizvođači Brunella di Montalcina, najslavnijih, najboljih i najskupljih vina od crne sorte sangiovese (oko Montalcina zovu je brunello), ponudili su stotine vina iz 2014., pa i starijih, koja su lani planirali početi prodavati. Uzvanici imaju šest čaša pred sobom i katalog. Iz njega naručuju vina po redoslijedu koji sami odaberu i tempu koji im odgovara. Nema požurivanja. Dovoljno je vode i grisina na stolu te fine hrane u kutevima dvorane i sve je podređeno maksimalnom uživanju. Za malo više od pet sati kušao sam 53 moćna crnjaka i na kraju “ocijenio” kako je bilo kao u našim osnovnim školama: gotovo su svi dobili petice. Nije to, međutim, bila “osmoljetka”, ni gimnazija, pa ni fakultet. Bila je to akademija. Vina Brunello di Montalcino nisu brodski motori, silikonski čipovi ili marketinški trikovi. Ona su glazba.
Antinorijev Brunello nosi ime imanja sa 65 hektara vinograda šest kilometara jugozapadno od Montalcina, sagrađenog oko željezničke stanice iz 19. stoljeća. Fermentira u inoksu pa dvije godine odležava u bačvama volumena između 3000 i 8000 litara. Potom to iznimno precizno vino godinama odležava u boci prije nego što krene u prodaju. Još je, naravno, tog dana bilo puno vina koja su podjednako oduševila.
“Sjeo bih s njim na jedrilicu u travnju, prije nego što počnu vrućine, i uživao u zalasku sunca”, bilješka je o vinu Podere Canapaccia, a na rano proljetno jutro nakon kiše, prije izlaska sunca podsjetila me La Rasina. Mirisala je poput mojeg poludivljeg vrta dok pijem prvu kavu na terasi. Imala je još poprilično tanina pa treba pričekati da omekšaju, a nadam se da do tog trenutka miris vrta neće nestati iz vina. Bilo je vrta, posebno cvijeća, i u tri vina vinarije La Togata iz vinograda Togata, Carillon i Jacopus na različitim visinama obronaka Montalcina. Iako je u vinima od sangiovesea uobičajen cvjetni miris po ljubičici, iz ovih su prštale begonije.
Predivan miris višnje, omekšale, gotovo svilene tanine te izražene, ali vrlo ugodne, čak i ukusne kiseline imao je Brunello Il Pino, što na talijanskom znači bor. On nije mirisao po četinjačama, no crnogorične šume u nosu te puno voća i svježine bilo je u vinu La Magia. Istoimena vinarija ima vinograde starije od 40 godina na nadmorskoj visini između 400 i 450 metara jugoistočno od Montalcina, a vinska čarolija lijepo se i polako i na kušanju širila iz boce u čašu, iz čaše u grlo pa iz grla u mozak…
Među tim mladim vinima, sjetite se da su 2019. predstavljali berbu 2014., jedno od najzrelijih imala je Donatella Cinelli Colombini. Vinarija nosi ime vlasnice, a posebna je po tome što se u njoj većinom poslova, ali svim važnijima, bave žene. Donatellin Brunello
ima izražen voćni miris u kojem preteže višnja, a ima i kupine, no bez trnja. U premladim crnim vinima znaju pikati tanini, no u ovom su sasvim smireni.
Puno jako dobrih brunella kušali smo tog dana i očekivali još bolja sljedećega, kad su na red došle riserve, odležanija vina koja se rade samo s najboljih položaja i u najboljim godinama. Berbe su bile 2013. i starije, a vina premlada. I ove ih godine tek treba kupovati pa
spremati, a otvarati krajem 2021.