Nije problem otvoriti i potočiti najskuplju butelju. Vinari ih i donose na vinske festivale i sajmove kako bi prosječnom vinoljupcu ponudili vino koje je teže dostupno, mnogima i preskupo. Problem je kad gost takva vina, pa i bilo kakva, ne kuša, nego lijeva u sebe. Bez poštovanja vinara i u takvom stanju da se neće sjećati koje je vino pio, a kamoli kakvo je bilo. Kako bih vidio drugu stranu vinskih sajmova, na 14. Međunarodnom festivalu vina i kulinarstva u zagrebačkom hotelu Esplanade proveo sam dva dana na štandu, ponosan sam što to mogu reći, prijatelja Ivana Enjingija. Dojmovi su dvojaki. 
Gotovo cijeli prvi dan i drugi do otprilike 14 sati bilo je iznimno ugodno. Enjingi se vratio na Festival nakon 12 godina i jasno je da su mnogi poželjeli kušati njegova vina, posebno ona koja se teško mogu kupiti izvan podruma. 
Ponajprije tu mislim na Venje bijelo 2006., koje je u prodaji tek od svibnja ove godine, te netom napunjeno u boce isto vino iz berbe 2010. U navedeno vrijeme malo je bilo posjetitelja kojima je trebalo posebno objašnjavati da je riječ o mješavini graševine, rizlinga, sivog pinota, sauvignona i traminca koja nosi ime vinograda. Većina je poznavala berbu 2008., koja je u rodovitoj prodaji, i rado ju je, uz primjerene komentare, uspoređivala s novima. Uživalo se, naravno, i u graševinama, “mladoj” iz 2017., te kasnoj berbi 2015., Sivom pinotu kasne berbe 2015., Sauvignonu iz 2013., Rizlingu 2012., pa i crnjacima Zweigelt 2013., Crni pinot 2009. i Venje crno 2006., koje je mješavina cabernet sauvignona, merlota, crnog pinota, frankovke i zweigelta. Venje bijelo ipak je ostavilo najbolji dojam i najviše se tražilo pa u kasnijim satima izazivalo i ozbiljnije probleme s nekim “veselim” gostima. “Daj nam onaj barik”, dolazio je u subotu popodne mladić s prijateljima. “Koji barik, gotovo na svakom Enjingijevu vinu piše barik”, pokušavao sam pobliže saznati što želi u vrijeme dok je još bio relativno trijezan. Nisam uspio. 
“Onaj moj, znaš što ja pijem”, nastavio je razgovarati se kao u nekoj kolodvorskoj birtiji, a ne finom hotelu ispunjenom ponajboljim hrvatskim vinima.
Taj je moj višekratni gost htio Venje bijelo. Nije uspio zapamtiti ništa o tom vinu, osim riječi “barrique” s etikete, a na pitanje koju berbu želi od tri ponuđene, odmahivao je rukom kao da želi reći: “Ma daj što daš”. I, ponavljam, tako se ponašao tijekom svakog od više posjeta štandu. Nije, nažalost, bio jedini gost kojega vino nije zanimalo. Kako smo imali više od deset etiketa, svakoga smo pitali koliko bi vina želio kušati. “Sve redom”, bio je najčešći odgovor uz podizanje čaše i kimanje glavom koje je valjda trebalo značiti “samo ti potoči i ništa ne pitaj”. Imam puno vinskih “bitaka” u nogama i znam da mi za kušanje deset vina treba otprilike pola sata – planiram li ponešto zapisati o njima ili zapamtiti. Moram pogledati boju, omirisati ga i “liznuti” kako bih, ispljunuo ga ili progutao, procijenio želim li ga barem ponovno kušati ili kasnije potražiti pa kupiti. Moji su gosti to obavljali u tri minute. Što su zapamtili, ne želim ni pomisliti. Puno bolje bi im bilo da su kušali tri vina u pravom rasporedu. Ponudili bismo im raznolika pa bi naučili razliku između obične i kasne berbe, na primjer, ali i kako vrijeme može promijeniti vino. Dragi vinari, nije vam lako i ne zavidim vam, shvatio sam, pa odmah i rekao nekolicini poslije ovog iskustva zbog kojeg sam kušao samo mali dio vina koja je u Esplanadi proteklog vikenda svakako trebalo kušati. No ispravit ću to što prije, u vinarijama, ako nikako drukčije.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za ‘sajmovi’ kategoriju
Koliko biste htjeli vina kušati? Ma što koliko? Sva!
petak, 29. studeni 2019.Ivan Enjingi vraća se na Festival Vino.com
petak, 22. studeni 2019.
Festival boja, mirisa i okusa trebao bi se zvati Vino.com, na kojem će danas i sutra, 22. i 23. studenoga, 14. put vinari i proizvođači fine hrane izlagati “sve što vrijedi” iz Hrvatske, okolnih zemalja, ali i nekih udaljenijih. U zagrebački hotel Esplanade vraća se veliki Ivan Enjingi, koji vinske čarolije stvara u Hrnjevcu između Požege i Kutjeva. Prijašnjih godina predstavljao je vina Venje, crnjake te graševine na radionicama na kojima je bilo 40-ak mjesta, a ove će usporediti svoje sive pinote, rizlinge i tramince s alzaškima u puno intimnijem društvu, pred samo 12 ljudi. 
No imat će štand u Casino Clubu u podrumu hotela i tamo će svi posjetitelji moći kušati njegova vina. Prvi put u tom će prostoru “izlagati” i Dropi promocija, tvrtka čiji je vlasnik direktor Festivala Ivan Dropuljić. Rezat će pršute i onaj od španjolske svinje pata negra moći će se uspoređivati s našima od crne slavonske te mangulice. Pa ih sve i zaliti Enjingijevim vinima, ili onima srpske vinarije Vista Hill, koja također izlaže u Casinu, a vlasnici su joj pjevačica Lepa Brena i bivši tenisač Slobodan Živojinović. Tamo će prvi put u Hrvatskoj vina predstaviti i Maximilian Habsburg-Lothringen iz obitelji koja je stoljećima vladala ovim prostorima. Od 2007. radi crvena vina, mahom od zweigelta, a 2010. napunio je i prvo bijelo od zelenog veltlinca. Svakako treba na štandu austrijske vinarije Domane Wachau s obale Dunava uzvodno od Beča vidjeti što tamo mogu dati rizlinzi i probati crnjake od lovrijenca vinarije Gangl iz Gradišća. Makedonce će predstavljati dobro nam poznate vinarije Tikveš, Bovin, Stobi, Kamnik i Dalvina, koja je lijepo iznenadila za nedavnog posjeta Makedoniji. Slovenci će tradicionalno biti u jakom sastavu, a stiže i udruga “Gourmet over Mura” u kojoj su vinarije Marof i Steyer, “domačija” Firbas, pivovara Berog, gostiona Rajh, “šunkarna” Kodila i uljara Kocbek. Od njih imamo što naučiti jer “s one strane Mure” zajedno nude vinske i gastronomske užitke te tako pokušavaju goste koji dođu na pola dana zadržati cijeli, a onima koji misle provesti cijeli dan u Prekmurju nude puno razloga da prespavaju.
Hrvatski vinari, naravno, gotovo svi će biti u Esplanadi. Najavljeno je nekoliko lijepih iznenađenja, odnosno novih vina dobro znanih “starih” vinarija. Zlatan otok, koji dobro vode sinovi Zlatana Plenkovića Nikola i Marin, ponudit će prvi pjenušac koji su napravili od Bogdanuše. Vinarija Galić, pak, donosi Macerator 2015. Vino ima narančastu etiketu kojom se želi dočarati i da mu je boja jantarna. Ne volim onaj izraz “oranž” ili narančasto vino zato što mi ta, u osnovi mutna boja, ne odgovara bistroći koju u vinu ipak očekujemo i tražimo. Na Vino.comu će biti puno vina nagrađenih ove godine širom Europe. Među zlatnim Decanterovima treba probati Fakinovu i Rossijevu Malvaziju 2018., Laguninu Malvaziju Festigia Vižinada Riserva 2015., Damjanićev Clemente blanc 2016. od malvazije, chardonnaya i pinota bijelog te Gran Teran 2015. Morena Coronice. S također londonskog International Wine Chalengea stižu zlatna Rossijeva Malvazija templara 2016., Andrea Cosseto Prima Luce 2018. i Grk Cebalo 2017. Na Concours Mondialu de Bruxelles zlata je osvojila Laguna crnim vinima Merlot, Cabernet sauvignon i Castello iz 2016., a na Mundus viniju u Njemačkoj Graševina Velika berbe 2011. i Traminac izborna berba bobica 2016. Iločkih podruma te Graševina 2018. i Graševina de Gotho 2018. podruma Kutjevo. Za kraj, u vinima treba uživa umjereno i između kušanja piti vodu te ponešto zagristi.
Na Vinistri najbolje malvazije iz Vižinade i motovunski terani
petak, 10. svibanj 2019.
Prvu komercijalnu berbu imali su 2017. i malvazijom na prošlogodišnjoj Vinistri odmah osvojili zlatnu medalju. Ove godine napravili su korak dalje. Teran 2018. proglašen im je najboljim mladim vinom od te sorte na najvećoj istarskoj vinskoj priredbi. Oni su obitelj Valenta iz Kaldira. U to mjesto na brdašcu pokraj Motovuna dosad se hodočastilo zbog obitelji Benvenuti iz čijeg podruma redovito izlaze neka od najznačajnijih istarskih vina, a Valente su im prvi susjedi i kao u školi prepisuju znanje od najboljih. Otac Valter i sinovi Ivica i Stiven malvaziju istarsku i teran uzgajaju na položaju koji se od davnina zove Paradiso, odnosno Raj, po kvaliteti grožđa koju daje. Imaju i muškat bijeli te sauvignon kojima su ove godine osvojili srebrne diplome. To im nisu prva priznanja. I prije 2017., dok su proizvodili tisuću-dvije litara vina za svoje potrebe, pozlatila im se kupaža terana i borgonje, kako Istrani zovu frankovku koju odavno uzgajaju, a nedavno se ispostavilo kako je riječ o istoj sorti poput puno poznatije iz Panonske nizine. 
I dok su Valente s 90,67 od mogućih 100 bodova pobijedili u kategoriji mladog terana, među zrelim vinima od te predivne sorte za prvaka su se borili novo vino obitelji Benvenuti Santa Elizabeta 2015. i Teran Barbarossa 2016. koji radi Klaudio Tomaz iz obližnjeg Motovuna. Oba su osvojila 93 boda na ocjenjivanju, što je velika zlatna medalja, a pobijedio je “za nokat” Barbarossa. Dio grožđa za to vino prosušen je na trsu i pobran dva tjedna kasnije, što je vinu dalo punoću i posebne arome. I berba 2017. osvojila je zlato s 90,33 boda. Veliko zlato, s 92 boda, osvojio je i Teran SL vinarije Kozlović iz Momjana. Među istarskim malvazijama apsolutni pobjednik je Marijan Arman iz Vižinade. Njegova Malvazija istarska rezerva 2015. najbolje je zrelo, a Malvazija istarska GCru 1 iz 2018. najbolje mlado vito najpoznatije istarske bijele sorte. Potonju titulu Marijan Arman osvojio je i lani Malvazijom istarskom GCru 2017. I tu su tri vina osvojila velika zlata. Armanova Rezerva i Malvazija Templara 2016. Vinarije Rossi, također iz Vižinade, osvojile su 93, a Katarina 2017. pulskih Vina Benazić 92 boda.
Ocjenjivanje malvazija izdvojeno je na Vinistri u posebno natjecanje Svijet malvazija na kojem sudjeluju sva vina istog ili sličnih naziva, a takvih je na Mediteranu više od 30. Veliku zlatnu medalju osvojile su Malvasia delle Lipari Naturale 2015. Cantine Colosi iz Messine na Siciliji te Malvasia 2012. vinarije Monemvasia s istoimenog grčkog otoka. Oba su vina slatka vina, a treba podsjetiti da je malvasia delle lipari u stvari dubrovačka malvasija kojom je na Svijetu malvazija zlatnu diplomu osvojila Vinarija Molunat s krajnjeg juga Hrvatske. Velike zlatne medalje osvojila su i dva muškata. Vinarija Geržinić iz Vižinade (ponovno) dobila je 93,33 boda za Muškat žuti iz 2015. Isto priznanje s istom ocjenom osvojila je i vinarija Benvenuti za Muškat San Salvatore 2013. Tu je riječ o sorti muškat bijeli. Na ovogodišnjem ocjenjivanju Vinistre 90 ili više bodova osvojili su i Corona Grande 2016. Benvenuti, Refošk Rex Fuscus 2017. slovenske vinarije Vinakoper, mlade malvazije Živolić iz Labina, Matić iz Višnjana, Sonata rovinjskih Vina Dobravac, kao i Lagunina Malvazija istarska Riserva Vižinada berbe 2016.
Festiwine u Dubrovniku: Velika vina dale su i ‘male’ sorte
četvrtak, 2. svibanj 2019.
Traminac ledene berbe 2012. OPG-a Šimanović iz Krašića dobio je 91,83 boda, najviše od svih uzoraka na ocjenjivanju uoči 6. Festiwinea u Dubrovniku. Među slatkim vinima drugo mjesto osvojila je Graševina ledene berbe 2012. iz iste vinarije koja je tako apsolutni prvak lijepog ocjenjivanja u najljepšem gradu na svijetu. Spumante Brut 2013. talijanske zadruge Destro Sel najbolji je pjenušac, Chardonnay 2017. baranjske vinarije Kalazić je najbolje bijelo vino, a Roze OPG-a Dušica Siber iz Erduta najbolje ružičasto. 
Među crnjacima najbolji je bio Dingač Selekcija 2012. Poljoprivredne zadruge Dingač iz Potomja na Pelješcu. Vina su ocjenjivali sommelieri, enolozi i novinari iz Hrvatske, BiH, SAD-a, Slovenije, Irske te Velike Britanije, iz koje su stigle Angela Muir i Jo Ahearne, nositeljice titule Master of Wine, kojom se diče 382 stručnjaka iz 30 zemalja. Jo Ahearne možemo nazvati i našom jer već pet godina na Hvaru radi vina od autohtonih sorata darnekuše, kuča, bogdanuše, pošipa… 
Unatoč tome što je većina titula prvaka završila u kontinentalnoj Hrvatskoj, dalmatinske sorte s juga bile su istinske zvijezde Festiwinea. Prvenstveno grk iz Lumbarde na Korčuli, koji je osvojio dva od šest zlata među bijelim vinima. Posebno veseli što su ta priznanja pripala vinarijama koje izvan Korčule baš i nisu poznate. OPG Zoran Cebalo Popić je Grkom 2018. osvojio 90,33 boda i tako puhao za vrat pobjedničkom Kalazićevu Chardonnayu. Istom berbom OPG Batistić-Fijunić “zaradio” je 90,17 bodova, a Grku “Lovrić” Rencija Miline zlato je pobjeglo za 0,67 bodova. Osvojio je “samo” 89,33. Grk je ime dobio po ugodno gorkom okusu vina, a preživio je filokseru koja je poharala i naše vinograde na početku prošlog stoljeća. Ta trsna uš koja uništava korijen loze ne može živjeti u pjeskovitom tlu kakva su u Lumbardi. Poseban je i po funkcionalno ženskom cvijetu pa u vinograde treba saditi druge sorte zbog oplodnje. Obično je to plavac mali.
I dok su vina od grka carevala iznad 90 bodova, pošipi su kraljevali između 86 i 89. Pošip je bio prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, još 1967. godine. Legenda kaže kako je težak Marin Tomašić 1864. u kanjonu Stiniva na Korčuli pronašao samoniklu lozu koja mu se dopala pa ju je presadio, razmnožio i podijelio susjedima. Nazvao ju je pošip zbog duguljastih bobica koje nalikuju šipu, kako na Korčuli zovu vrh pijuka ili mašklina. Vrlo dobro su na ocjenjivanju prošla dva pošipa OPG-a Zlatko Bačić s Korčule i Vina Deak s Komarne iz berbi 2018. i 2017., mladi pošip vinarije Blato 1802 te godinu dana zreliji Vinarije Jokić iz okolice Zadra i Vinograda Volarević s Komarne. Srebrne kolajne zaslužile su i tri malvasije dubrovačke. Ta se sorta udomaćila i u Italiji i u Španjolskoj, gdje je zovu i malvasija delle Lipari, malvasija di Sardegna, greco di Gerace, odnosno malvasija de Sitges. Najviše bodova, 88,5, dobio je Božo Metković, čovjek koji tako strastveno priča o vinima da ga nitko, tko ga jednom čuje, neće zaboraviti. Malvasija mu ima prekrasan miris čaja i moćan, dugotrajan okus. Bila mi je među najboljim vinima ocjenjivanja. Ne znajući što je u čaši, dao sam joj 90 bodova, no drugi suci nisu dijelili to oduševljenje. Posrebrile su se i malvasije Nike Karamana te Nikše Bratoša. Od lokalnih bijelih sorata dojmljive ocjene dobile su i Cetinka 2018. Zlatka Bačića te Zlatarica 2017. Ante Antunovića iz Konavala. Među crnjacima je plavac mali osvojio pet od sedam dodijeljenih zlatnih medalja i još 12 srebrnih. Da se vidi tko je gazda.
Vino.hr online vinoteka