Traminac ledene berbe 2012. OPG-a Šimanović iz Krašića dobio je 91,83 boda, najviše od svih uzoraka na ocjenjivanju uoči 6. Festiwinea u Dubrovniku. Među slatkim vinima drugo mjesto osvojila je Graševina ledene berbe 2012. iz iste vinarije koja je tako apsolutni prvak lijepog ocjenjivanja u najljepšem gradu na svijetu. Spumante Brut 2013. talijanske zadruge Destro Sel najbolji je pjenušac, Chardonnay 2017. baranjske vinarije Kalazić je najbolje bijelo vino, a Roze OPG-a Dušica Siber iz Erduta najbolje ružičasto. 
Među crnjacima najbolji je bio Dingač Selekcija 2012. Poljoprivredne zadruge Dingač iz Potomja na Pelješcu. Vina su ocjenjivali sommelieri, enolozi i novinari iz Hrvatske, BiH, SAD-a, Slovenije, Irske te Velike Britanije, iz koje su stigle Angela Muir i Jo Ahearne, nositeljice titule Master of Wine, kojom se diče 382 stručnjaka iz 30 zemalja. Jo Ahearne možemo nazvati i našom jer već pet godina na Hvaru radi vina od autohtonih sorata darnekuše, kuča, bogdanuše, pošipa… 
Unatoč tome što je većina titula prvaka završila u kontinentalnoj Hrvatskoj, dalmatinske sorte s juga bile su istinske zvijezde Festiwinea. Prvenstveno grk iz Lumbarde na Korčuli, koji je osvojio dva od šest zlata među bijelim vinima. Posebno veseli što su ta priznanja pripala vinarijama koje izvan Korčule baš i nisu poznate. OPG Zoran Cebalo Popić je Grkom 2018. osvojio 90,33 boda i tako puhao za vrat pobjedničkom Kalazićevu Chardonnayu. Istom berbom OPG Batistić-Fijunić “zaradio” je 90,17 bodova, a Grku “Lovrić” Rencija Miline zlato je pobjeglo za 0,67 bodova. Osvojio je “samo” 89,33. Grk je ime dobio po ugodno gorkom okusu vina, a preživio je filokseru koja je poharala i naše vinograde na početku prošlog stoljeća. Ta trsna uš koja uništava korijen loze ne može živjeti u pjeskovitom tlu kakva su u Lumbardi. Poseban je i po funkcionalno ženskom cvijetu pa u vinograde treba saditi druge sorte zbog oplodnje. Obično je to plavac mali.
I dok su vina od grka carevala iznad 90 bodova, pošipi su kraljevali između 86 i 89. Pošip je bio prvo hrvatsko bijelo vino sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom, još 1967. godine. Legenda kaže kako je težak Marin Tomašić 1864. u kanjonu Stiniva na Korčuli pronašao samoniklu lozu koja mu se dopala pa ju je presadio, razmnožio i podijelio susjedima. Nazvao ju je pošip zbog duguljastih bobica koje nalikuju šipu, kako na Korčuli zovu vrh pijuka ili mašklina. Vrlo dobro su na ocjenjivanju prošla dva pošipa OPG-a Zlatko Bačić s Korčule i Vina Deak s Komarne iz berbi 2018. i 2017., mladi pošip vinarije Blato 1802 te godinu dana zreliji Vinarije Jokić iz okolice Zadra i Vinograda Volarević s Komarne. Srebrne kolajne zaslužile su i tri malvasije dubrovačke. Ta se sorta udomaćila i u Italiji i u Španjolskoj, gdje je zovu i malvasija delle Lipari, malvasija di Sardegna, greco di Gerace, odnosno malvasija de Sitges. Najviše bodova, 88,5, dobio je Božo Metković, čovjek koji tako strastveno priča o vinima da ga nitko, tko ga jednom čuje, neće zaboraviti. Malvasija mu ima prekrasan miris čaja i moćan, dugotrajan okus. Bila mi je među najboljim vinima ocjenjivanja. Ne znajući što je u čaši, dao sam joj 90 bodova, no drugi suci nisu dijelili to oduševljenje. Posrebrile su se i malvasije Nike Karamana te Nikše Bratoša. Od lokalnih bijelih sorata dojmljive ocjene dobile su i Cetinka 2018. Zlatka Bačića te Zlatarica 2017. Ante Antunovića iz Konavala. Među crnjacima je plavac mali osvojio pet od sedam dodijeljenih zlatnih medalja i još 12 srebrnih. Da se vidi tko je gazda.
Vino.hr online vinoteka