Grožđe je u berbi imalo 20, neke bobice i 21 stupanj sladora po Babou, ali i 7,4 grama kiselina po litri. Mjerili smo kiselinu u vinu u proljeće i bila je 6,8, ponosno priča samoborski vinar Marijan Sokolović poslužujući Souvignier gris 2018., svoju prvu berbu sorte koju je 1983. u Vinogradarskom institutu u Freiburgu iskrižao dr. Norbert Becker. Roditelj joj je cabernet sauvignon, potomak bijelog sauvignona, ali nema sličnosti između roditelja i djeteta najpopularnije crne sorte grožđa na svijetu. 
Nema souvignier gris organoleptičke veze ni sa sauvignonom grisom, tamnijim prirodnim mutantom bijelog sauvignona. Ako ga treba uspoređivati s nekom poznatom sortom, najbliža bi mu bila sivi pinot, svjetliji prirodni mutant crnog pinota, najkvalitetnije crne sorte na svijetu. Drugi roditelj souvigniera grisa je bronner, također križanac crne sorte Geisenheim 6496, čiji su roditelji zarya severa i lovrijenac, te bijele merzling. Ime je dobio po njemačkom farmaceutu i vinogradaru iz 19. stoljeća Johanu Philippu Bronneru, a 1975. iskrižao ga je također dr. Norbert Becker. Cilj svih tih Beckerovih križanja bilo je grožđe otporno na gljivična oboljenja, ali i peronosporu.
Da je sa souvignierom grisom to konačno i uspio, vidi se i u vinogradu Marijana Sokolovića Ponikva 1 u Podvrhu pokraj Bregane. Lovrijenca (na slici lijevo) su prošli petak s 300 trsova pobrali 360 kilograma, a rizvanca, sorte koja se službeno zove muller thurgau, s 500 trsova, šale se, 500 zdravih bobica. Ima ga, naravno, više, ali 500 kilograma nema. Velik dio grožđa stradao je od bolesti, a svoje su uzeli i jazavci. Ili barem jedan. Vidjevši da mu netko jede grožđe, Sokolović je trsove zaštitio mrežom i postavio kamere. Na snimci je vidio sivog debeljka s crno-bijelim prugama, kratkim nogama i ušiljenom glavom kako se podvlači pod mrežu pa penje na žicu na koju je loza podignuta i snažnim čeljustima “brsti” bobice. U to vrijeme grožđe souvigniera grisa još je bilo zeleno i tvrdo, pa jazavca nije zanimalo. Prošli petak je, iako raste samo desetak metara dalje od stradalih sorti, još bio zdrav i veselo je zrio. Jazavac nije dolazio, pa bi berba mogla biti ovaj vikend. Možda i pričekaju još koji dan jer sve su bobice bile cijele, čvrste i pune slatkog te osvježavajućeg soka.
Souvignier gris Sokolović je posadio 2016. Institutu u Freiburgu morao je dati puno podataka o tlu i klimi, a potom se i obvezati da će svake godine slati po šest boca kako bi njemački istraživači mogli pratiti ponašanje sorte u kraju u kojem je nije bilo. 
Bit će zadovoljni, ako je suditi prema vinu prošlogodišnje berbe koje smo kušali, te okusu ovogodišnjega grožđa. Prema ponudi butelja na tražilici wine-searcher.com, najviše vina od souvigniera grisa ima u njemačkoj regiji Pfalz, poznatoj po velikim suhim rizlinzima i meni najdražoj na svijetu, ako izuzmemo one iz Hrvatske. Slijede također njemačka regija Baden-Württemberg, potom Češka, Austrija i Švicarska. Jasno je da je riječ o vinorodnim krajevima s hladnijom klimom, u kojima se jako boje da će zbog globalnog zatopljenja njihovi favoriti među sortama “otupjeti”. Dosta je ekoloških proizvođača, kojima se zasigurno sviđa to što ne trebaju prskati protiv gljivica i peronospore, a neka vina proizvode i instituti ili fakulteti, što znači da je riječ o probnom uzgoju. Uglavnom su to suha vina redovnih berbi, a maloprodajne cijene su između pet i 10 eura. Ne možemo ih usporediti s našim cijenama zato što ga ne prodaje ni Marijan Sokolović, koji vjerojatno jedini ima souvignier gris, a sigurno ga jedini puni u butelju.
Vino.hr online vinoteka