U zagrljaju Dunava, vinove loze i žene, slogan je vinarije Antunović iz Dalja koju od 2004. vodi ekonomistica Jasna Antunović Turk. “Puknulo me”, svojevremeno je na pitanje zašto je financijski biznis zamijenila vinskim odgovorila vrijedna i lijepa žena koju su baš graševine proslavile. Dobro da ju je puknulo, jer da nije, ne bismo uživali u njezinim Premium graševinama. Prvo je berba 2010. pokazala da je riječ o velikom vinu. Pozlatila se 2014., u prvoj sezoni ocjenjivanja Vinskih zvijezda, a 2016. isto je priznanje osvojila i berba 2013. Godinu potom, toj Graševini Premium 2013. Decanterovi ocjenjivači dodijelili su 95 od 100 bodova. Ponovila je tako Jasna uspjeh velikog Ivana Enjingija s prvog Decanterova ocjenjivanja 2004., kad je 95 bodova dobila njegova graševina iz 2002., a u istoimenom časopisu je izašao tekst pod naslovom “Hvala Bogu na hrvatskim bijelim vinima”. Ne spominjem slučajno vinskog čarobnjaka iz Vetova između Kutjeva i Požege koji ne pušta vina iz podruma dok ne ocijeni da su spremna pa sad prodaje graševine iz 2015. i 2013. I Jasna ne žuri s najboljom graševinom, na tržištu je berba 2015. A zagrljaj žene, kojim djelomično objašnjava zašto su njezine graševine posebne, osjeti se i u drugim vinarijama. U Vinima Belje graševine grle i maze glavna enologinja Suzana Zovko te mlađa suradnica Marijana Nedoklan. Bazna, iz linije Select, izvrsno je vino za svaki dan, a Premium Graševina (imaju je, eto, i u Belju) malo je punijeg tijela i prekrasna pratnja jelima od najbolje ribe. Među slatkovodnom mislim na soma i kečigu, a među morskom na veće orade ili srednje zubace, što u oba slučaja znači komade od oko dva kilograma. Treća graševina Belja je Goldberg u kojoj arome dunje nadvladavaju jabuke, a ima i predikatnih nota oraha i meda. To je vino za gusju jetru ili najbolje sireve poput roqueforta. I u trećem podunavskom vinogorju, onom iločkom, žene miluju graševine. Vera Zima je glavna enologinja Iločkih podruma. Potpisuje Veliku berbu 2011. od najboljih ručno ubranih grozdova graševine s položaja Pricipovac. Vino je tri mjeseca njegovano miješanjem na finom talogu, a dozrijevalo je tri godine u drvenim bačvama u podrumu iz 1450.
Pobjeđivalo je gotovo na svim ocjenjivanjima na kojima se pojavilo, a dio boca je prije nekoliko dana završio i jednogodišnje “školovanje” pod morem u vrulji u Iki. Imaju Iločki podrumi još tri graševine u buteljama, laganu baznu za svakodnevno pijuckanje, odličnu vrhunsku, koja iskazuje više osobina iločkoga tla i klime nego sorte, te poluslatku Principovac s aromama zrelog voća i meda. Dama iz Iloka kojoj je graševina draža od kamelija je i Paula Stipetić, kći legendarnog vinara Juliusa. Obitelj se proslavila rizlinzima, ali i na graševinu mogu biti ponosni. U većim slavonskim vinarijama o graševinama brinu glavne enologinje Antonija Čeme u Feravinu te Ivana Nemet u Orahovici, a u Kutjevu Zorica Tandara s kćerima Marijanom i Nikolinom vodi vinariju koja graševine uglavnom puni u litrene boce. No i to su vina od najboljega grožđa koja na ocjenjivanjima prolaze bolje od mnogih u buteljama. O važnosti graševine za hrvatsko vinarstvo dovoljno govori podatak da je gotovo svaka četvrta litra vina proizvedenog u Hrvatskoj baš od te sorte. Pod raznim imenima raste, ili je rasla od Francuske na zapadu do Rumunjske na istoku i od Makedonije na jugu do Češke na sjeveru, ali nigdje ne daje tako dobra vina kao u Slavoniji i Podunavlju. Posebno dobra, eto, pod ženskom rukom.