Gusta boja purpura i šljive, izvanredan miris crnog voća izmiješan s karamelom, kavom i vanilijom, savršeno čisto, superkoncentrirano, ekstremno puno i gusto tijelo ispod kojih se osjete prekrasne kiseline i slatki tanini, prekrasno na srednjem nepcu i nadasve luksuzno, po čemu je ova velika vinarija prepoznatljiva. Zahtijeva strpljivost, a u najboljoj formi bit će do 2040. godine. Tako je Robert M. Parker mlađi opisao Chateau Petrus iz 1998., jedno od vina kojem je dodijelio maksimalnih 100 bodova u šestom izdanju Parker’s Wine Buyers Guidea (Parkerov vodič za kupce vina) iz 2003. godine. Ta je knjiga najviše utjecala na vinsko tržište jer se prodavala u ekstremnim nakladama. Odlično su se prodavala i vina koja su osvojila više od 90 bodova, za ona s 95 ili više nije se pitalo za cijenu, a 100 bodova u Vodiču značilo je besmrtnost.
Parker je u 71. godini objavio da se povlači nakon što je 41 godinu pisao vinske kritike. Završio je pravni fakultet, radio nekoliko godina u toj izvrsno plaćenoj struci u SAD-u, a 1978. počeo je pisati kao Wine Advocate. Širom svijeta postao je poznat hvaleći bordoška vina berbe 1982. za koja su svi ostali svjetski kritičari tvrdili da su od prezrelog grožđa. Tu je počela kontroverza koja traje do danas. I u opisu Petrusa vidi se da je volio vina od jako zrelog grožđa, u kojima se osjeća utjecaj drveta i zato je bordoškima u pravilu davao bolje ocjene nego burgundijskima, koje su više cijenili britanski kritičari. Zbog toga su se često rugali Parkeru, prvenstveno zato što nije sudjelovao na vinskim ocjenjivanjima. Govorili su da se boji kako će se njegove ocjene previše razlikovati od ostalih, a Parker je i to okrenuo u svoju korist.
- Komisijska ocjenjivanja su zbroj dojmova i u njima pojedinac ne može iskazati stav. Tipičnost pojedinog vina netko će nagraditi, drugi kazniti, a konzument to ne vidi. Prosječna ocjena komisije ne daje pravu sliku o vinu – rekao je Parker i s tim se treba složiti, posebno zato što u komisijama uvijek ima članova koji se boje ocijeniti vino ekstremno dobro (ili loše) jer nisu sami sigurni u sebe. Parker svakako je. Najveća tražilica vina Wine Searcher, koja navodi cijene iz gotovo 100.000 vinoteka širom svijeta, povremeno objavljuje vina kojima je na stranici robertparker.com dao 100 bodova. Ima tu, naravno, glasovitih vinarija koje inače svoja ekstremno skupa vina ne daju na ocjenjivanja, ali i široj publici manje poznatih koja butelje prodaju za relativno dostupnih 100 ili 200 eura.
Po uzoru na Parkerov Vodič, Francuzi su napravili i “anti-vodič”. Riječ je o stripu pod nazivom “Les Sept Péchés capiteux” (sedam smrtnih grijeha). Bez obzira na kontroverze, Parkera treba cijeniti i čitati. U šestom izdanju vodiča, koje imam pa i citiram, opisao je više od 8000 vina iz najznačajnijih svjetskih vinskih regija. Nas ne spominje, čak ni kalifornijsku vinariju Miljenka Mikea Grgicha, no 2010. ocijenio je 70 naših vina. Ne, doduše, osobno. Imao je ekipu od deset ljudi kojima je vjerovao, pa je i u Hrvatsku poslao Neila Martina. Neke su ocjene ugodno iznenadile, ta su vina istaknuta su u stupcu lijevo, a druge razočarale. Posebno se to odnosi na plavce koje je Martin doslovce pokopao, a Parker to “potpisao” objavljujući ocjene pod svojim imenom. To je u skladu s njegovim stavom da vina treba ocjenjivati jedan čovjek, ali i sklonosti kalifornijskim i bordoškim vinima. Plavci doista nisu tog stila i trebamo ih cijeniti. Bez obzira na Parkera.